Virus doživotno ‘spava’ u tijelu, ali se povremeno ili češće ‘budi’…

0
96
pixabay

Dvije su osnovne vrste virusa herpesa simplexa. Virus herpesa simplexa tip 1 (HSV-1) obično je vezan za infekciju usnica, usta i lica, te se taj oblik bolesti naziva - oralni herpes. Virus herpesa simplexa tip 2 (HSV-2) povezuje se s oštećenjem genitalne sluznice (sluznice spolnih organa) i prenosi se spolnim kontaktom. Taj oblik bolesti naziva se još i - genitalni herpes

Herpes je infekcija uzrokovana herpes simplex virusom, karakterizirana izbijanjem malih, obično bolnih mjehura na površini kože i sluznica. Rijetko je uzrok ozbiljnijih infekcija drugih organa. Najčešći put prijenosa virusa je preko kontakta s tjelesnim izlučevinama zaražene osobe. Herpes Simplex Tip 2 se primarno prenosi spolnim putem, što znači da je veća vjerojatnost od infekcije kod onih osoba koje imaju više seksualnih partnera.

Dvije su osnovne vrste virusa herpesa simplexa. Virus herpesa simplexa tip 1 (HSV-1) obično je vezan za infekciju usnica, usta i lica, te se taj oblik bolesti naziva – oralni herpes. HSV-1 se prenosi slinom (poljupcima), te zaraženom hranom i pićem (virus se također prenosi kašljanjem i kihanjem). Primarna HSV-1-infekcija se obično događa tijekom djetinjstva.

Herpes simplex-virus tip 2 (HSV-2) povezuje se s oštećenjem genitalne sluznice (sluznice spolnih organa) i prenosi se spolnim kontaktom. Taj oblik bolesti naziva se još i – genitalni herpes. Obje vrste virusa vrlo su zarazne i prvi se simptomi javljaju 1 do 2 tjedna nakon kontakta sa zaraženom osobom. Većina ljudi su do 20 godine života zaraženi s virusom HSV-1. Postoje jaki dokazi da je virus prijenosan čak i kada nema simptoma. Virus se živčanim vlaknima širi unutar tijela, sve do kože i sluznica.

Virus ostaje uspavan u tijelu nakon aktivne infekcije i simptomi se mogu bilo kada ponoviti. Kod 20% do 40% ljudi se povremeno vraćaju simptomi nakon početne HSV-1-infekcije. Kod bolesnika s HSV-2-genitalnim herpesom, mogućnost je povratka infekcije i veća i iznosi čak 80%.

Simptomi se obično javljaju na istom mjestu. Ne zna se što točno otpočinje ovu ponovnu infekciju, ali mnogobrojni se čimbenici povezuju s tim procesom: izlaganje suncu i vjetru, vrućica, ozljede, menstruacija, oslabljen imunološki sustav, emocionalni stres i određene vrste hrane i lijekova.

Herpes simplex tip 1

Procjenjuje se da je njime zaraženo 60% djece u dobi do 10 godina. Broj zaraženih i nositelja virusa stalno raste i doseže čak do 80-90% starijih od 50 godina. Ovaj tip virusa najčešće se prenosi preko usta, neposrednim kontaktom (dovoljan je poljubac ili kap sline). Zaraza može proći bez ikakvih simptoma ili simptomima sličnim infekciji gornjih dišnih puteva.

Virus se nakon prvog kontakta s domaćinom nasadi na dio živčanog sustava oko usana i ostaje doživotno u tijelu, te se povremeno ili češće “budi”. Najčešći razlozi koji ga aktiviraju, povezani su padom imuniteta, gripom, prehladom, stresom, povišenom tjelesnom temperaturom, hladnoćom, menstruacijom. Iako je infekcija virusom herpes simplex tip 1 relativno bezazlena, komplikacije nastaju ako se bolest proširi na druge dijelove tijela, a posebno je opasan prijelaz na oči, gdje virus može uzrokovati infekciju oka, uz vjeđe, spojnicu i rožnicu i tako dovesti do oštećenja rožnice.

Za vrijeme infekcije (dok postoji ranica) treba izbjegavati ljubljenje, kao i oralni seks, jer herpes simplex tip 1 može zahvatiti i spolne organe. Bolest nije izlječiva, već se samo ublažava sredstvima za olakšanje simptoma.

Herpes simpex tip 2

Često ga nazivaju i genitalnim herpesom iako se procjenjuje da oko 30% slučajeva potječe od herpesa simplex tip 1, a ostalih 70% izaziva herpes simplex tip 2. Kod muškaraca se bolest (mjehurići ispunjeni tekućinom) pojavljuje na sluznici penisa i na prepuciju, a kod žena počinje upalom stidnice, osjećajem neugode i svrbeži, zatim se pojavljuju mjehurići na vanjskim spolnim organima. Bolest se ne može potpuno izliječiti, već samo ublažiti antivirusnim lijekovima i kremama za lokalnu uporabu.

Simptomi infekcije se razlikuju tijekom svakog od tri stadija: početni stadij ili primarna infekcija; latentni (pritajeni) stadij; stadij povratka infekcije (rekurencija).

Najčešći simptomi su: kožni osip ili promjena koja svrbi, osjećaj škakljanja ili pečenja prije nego se pojave simptomi, rane u ustima, genitalne promjene (muškarci i žene), mjehuri, blaga vrućica, povećanje limfnih čvorova na vratu ili preponama. Dodatni simptomi koji se mogu povezati s bolešću su vaginalni iscjedak i grlobolja.

Infekcije kod novorođenčeta

Klinički znakovi novorođenačke HSV-2-infekcije obično postanu uočljivi između 5. i 17. dana života iako su mogu razviti vrlo rano, već nakon 24 sata ili vrlo kasno, tek nakon 34 dana. Kod svega 40% do 50% novorođene djece zaraženih majki, doista se razvija bolest. Kod polovice te djece može se uočiti razvoj kožno-sluzničnih lezija, koje variraju od blago uzdignutih točkica, do velikih mjehura. Mogu biti smješteni bilo gdje.

Simptomi koji mogu biti prisutni su: povišena tjelesna temperatura; dijete pokazuje nervozu, koža posuta mrljama, iscjedak iz oka, osjetljivost na svjetlo, žutica, bljedilo, kašalj, ubrzano disanje, povećana slezena, drhtanje. S obzirom na činjenicu kako ova bolest može ugroziti život bolesnika ili dovesti do trajnih oštećenja, svako novorođenče čija je majka zaražena ili se sumnja na zarazu, mora biti temeljito pregledano u potrazi za simptomima.

Dijagnoza

Dijagnoza se uglavnom postavlja klinički na osnovi karakterističnih kožnih promjena. Laboratorijska je potvrda poželjna i korisna, pogotovo kod težih oblika bolesti, kod imunokompromitiranih bolesnika i trudnica, te kod netipičnih kožnih promjena. Tzanckov test (materijal dobiven struganjem dna svježe probijene vezikule obojen po Wright-Giemsi) većinom otkriva multinuklearne orijaške stanice u HSV i varicella-zoster virusnoj infekciji.

Etiološka dijagnoza se postavlja kultivacijom, utvrđivanjem serokonverzije odgovarajućeg serotipa (u primoinfekciji) i biopsijom. Materijal za kultivaciju treba uzeti iz vezikule ili s baze svježe ulcerirane vezikule. HSV se nekad može dokazati u strugotini s lezija testom direktne imunofluorescencije. PCR iz cerebrospinalnog likvora i MR koriste se za dijagnozu encefalitisa.

HSV infekciju treba razlikovati od herpes zostera, koji rjeđe recidivira i obično je jače bolan, a veće nakupine promjena vide se uzduž dermatoma. Nakupine vezikula ili ulkusa na eritematozno promijenjenoj koži genitalne regije uglavnom uzrokuje HSV. Kod bolesnika kod kojih herpetične infekcije često recidiviraju, ne cijele ili ne reagiraju adekvatno na antivirotike, treba posumnjati na imunodeficijenciju, posebno na infekciju HIV-om.

Liječenje

Neki slučajevi bolesti su relativno blagi i liječenje nije potrebno. Anestetici otopljeni u tekućini za ispiranje usta, kao što je 2% lidokain ili otopine sode bikarbone mogu ublažiti bol lezija koje se nalaze u usnoj šupljini. Tekućine za ispiranje usta na temelju alkohola ne smiju se koristiti. Preporuča se nježno ispiranje kožnih promjena vodom i sapunom. Također, losioni za sušenje kože mogu ublažiti bol kožnih promjena. Tople kupke mogu ublažiti bol genitalnog herpesa.

Oralni oblici (koji se uzimaju na usta) aciklovira i famciklovira mogu se propisati kako bi se suzbilo ponavljano izbijanje genitalnog herpesa. Liječenje genitalnoga herpesa ne djeluje na samu bolest, ali može ublažiti simptome. Liječenje može ublažiti nelagodu i bol, te skratiti vrijeme ozdravljenja. Topička (lokalna) primjena aciklovira je također učinkovita, ali mora se češće primjenjivati od 5 puta dnevno, što se danas uobičajeno propisuje.

Tijekom prva 24 sata primjena masti svakih sat vremena (dok je bolesnik budan) može skratiti period bolesnikove zaraznosti za okolinu. Ako se pojave sekundarne bakterijske infekcije kože, indicirana je lokalna ili sustavna primjena antibiotika. (Izvor: plivazdravlje.hr)

Prevencija

Prevenciju je teško provoditi, s obzirom na činjenicu da se virus može širiti na okolinu u trenutku kada kod zaražene osobe ne postoje znakovi zaraze. Međutim, izbjegavanje direktnog kontakta s otvorenom lezijom smanjit će rizik od infekcije. Osobe s genitalnim herpesom trebaju izbjegavati spolne kontakte tijekom prisutnosti aktivne infekcije. Osobe koje znaju da imaju genitalni herpes, ali nemaju kliničke znakove infekcije, o tome moraju obavijestiti svoga partnera.

To će omogućiti da se oba partnera koriste trajnom kontaktnom zaštitom u obliku kondoma, pa će na taj način spriječiti širenje bolesti. Korištenje kondoma je najbolja zaštita od genitalnoga herpesa. Pravilno korištenje kondoma može pomoći u prevenciji širenja ove bolesti.

Trudnice s herpessimpleksnom infekcijom moraju se često kontrolirati. Ako je bolest aktivna u vrijeme termina porođaja, preporuča se napraviti carski rez, kako bi se izbjegla mogućnost infekcije novorođenčeta.

Herpes zoster

Herpes zoster je zarazna bolest koja dovodi do teških bolnih izbijanja mjehura na koži ispunjenih tekućinom. Herpes zoster uzrokuje isti virus herpesa, virus varicellazoster, koji uzrokuje vodene kozice. Početna infekcija virusom varicellazoster, koja može biti u obliku vodenih kozica, završava ulaskom virusa u živce ganglija (skupina tjelešaca živčane stanice) kralješničnih (spinalnih) ili moždanih (kranijalnih ili lubanjskih) živaca gdje virus ostaje pritajen (u latentnom stanju).

Herpes zoster je uvijek ograničen na segment(e) kože zahvaćenog(ih) živ(a)ca tj. njegov(ih)og korijen(ov)a (dermatomi).

Postherpetična neuralgija

Bol na dijelovima kože koja opskrbljuju (inerviraju) zaraženi živci zove se postherpetična neuralgija. Ta bol može potrajati mjesecima ili godinama nakon epizode herpesa zostera. Ona ne ukazuje da se virus nastavlja aktivno razmnožavati. Bol postherpetične neuralgije može biti stalna ili isprekidana i može se pogoršavati noću ili kao reakcija na toplinu ili hladnoću. Katkad ta bol onesposobljuje.

Postherpetična neuralgija se pojavljuje najčešće kod starijih ljudi: 25% do 50% ljudi starijih od 50 godina koji imaju herpes zoster, imaju neku postherpetičnu neuralgiju. Međutim, samo se u oko 10% svih ljudi s herpesom zosterom razvije postherpetična neuralgija.

Rijetki imaju jaku bol. U većini slučajeva bol prolazi unutar 1 do 3 mjeseca, ali u 10% do 20% slučajeva bol može potrajati dulje od  godine dana, a rijetko je trajala dulje od 10 godina. Premda se pokušavalo postherpetičnu neuralgiju liječiti raznim terapijama, nije pronađeno ni jedno liječenje koje bi bilo rutinski uspješno. U većini slučajeva bol je blaga i ne zahtijeva specifično liječenje.

Virus herpes zostera ne mora više nikada izazvati simptome ili se može ponovno aktivirati nakon mnogo godina. Herpes zoster se pojavljuje kada se virus ponovno aktivira. Katkada do ponovne aktivacije dođe kada oslabi imunološki sustav uslijed drugih poremećaja, kao što su AIDS ili Hodgkinova bolest ili uslijed primjene lijekova koji oštećuju imunološki sustav.

Najčešće je razlog ponovne aktivacije nepoznat. Pojava herpesa zostera obično ne znači da je u tijeku razvoj ozbiljne bolesti. Herpes zoster se može pojaviti u svakoj dobi, ali je najčešći nakon 50. godine.

Simptomi i komplikacije

Neki se ljudi ne osjećaju dobro i imaju tresavicu, vrućicu, mučninu, proljev ili poteškoće s mokrenjem 3 ili 4 dana prije razvoja herpesa zostera. Kod drugih se, pak, javi bol ili samo osjećaj trnaca ili svrbež na jednom dijelu kože. Razviju se grozdovi malih mjehura ispunjenih tekućinom koji su okruženi malim crvenim područjima. Mjehuri zauzmu samo malo područje kože koje opskrbljuju zahvaćeni živci.

Najčešće se mjehuri pojave na trupu i obično samo na jednoj strani. Međutim, neki se mjehuri mogu pojaviti i drugdje. Zahvaćeno je područje tijela obično osjetljivo na bilo kakav podražaj, uključujući vrlo lagani dodir, a može biti jako bolno. Mjehuri se počinju sušiti i ljuštiti oko 5. dana nakon što se pojave. Sve dok ne dođe do ljuštenja, mjehuri sadrže virus herpes zostera, koji može uzrokovati varičele (vodene kozice), ako se prenese osjetljivim osobama.

Mjehuri koji pokrivaju velika područja kože ili koji potraju dulje od 2 tjedna obično ukazuju da narušen imunološki sustav. Jedan napadaj herpesa zostera obično ostavlja bolesniku doživotnu imunost; manje od 4% ljudi ima ponovne napadaje.

Većina se ljudi oporavi bez ikakvih trajnih posljedica. Međutim, ožiljci na koži, koji mogu biti opsežni, mogu se javiti čak i ako se kod bolesnika nije razvila sekundarna infekcija. Grana facijalnog živca (nervus facialis; sedmi moždani živac) koja inervira oko, može biti jako ozbiljno zahvaćena.

Dijagnoza

Liječnik može imati poteškoća u postavljanju dijagnoze herpesa zostera prije nego se pojave mjehuri, ali početna nejasna bol koja se širi poput pojasa na jednoj strani tijela i njeno sijelo mogu uputiti na točnu dijagnozu.

Ovisno o zahvaćenim živcima, bol može biti slična bolovima kod upale crvuljka, bubrežnih ili žučnih kamenaca ili može oponašati upalu debelog crijeva. Mjehuri koje izazove herpes zoster mogu biti gotovo isti kao oni koje prouzroči herpes simpleks.

Međutim, mjehuri od herpes simpleksa često se javljaju na različitim mjestima i imaju više ograničen raspored na koži, ima ih manje i mogu se ponavljano vraćati na isto sijelo. Ako je potrebno, za potvrdu dijagnoze, mogu se napraviti laboratorijske pretrage.

Liječenje

Do sada nije sigurno utvrđeno koje je liječenje herpesa zostera najučinkovitije. Ni kortikosteroidi niti protuserum (antiserum) s visokom razinom protutijela protiv virusa varicellazostera, nemaju učinak na herpes zoster kada infekcija počne. Ni jedan lijek ne može uništiti virus.

Međutim, protuvirusni lijekovi (antivirotici) kao što su aciklovir ili famciklovir, mogu se preporučiti da skrate trajanje kožnih promjena, naročito kod ljudi koji imaju oštećen imunološki sustav. Važno je kožu držati čistom da se spriječi sekundarna bakterijska infekcija.

Acetilsalicilna kiselina (aspirin) ili kodein mogu povremeno olakšati bol i mogu biti korisni ako zbog boli bolesnik ne može obavljati svoje aktivnosti ili ne može spavati. Djeci ne treba davati acetilsalicilnu kiselinu (aspirin) zbog opasnosti od nastanka Reyeova sindroma. (Izvor: http://www.msd-prirucnici.placebo.hr/)