Često izjednačujemo zdravu ovisnost - kada se oslanjate i uzdate u onoga koga volite i računate da će zavoljeti određene vaše potrebe - s prekomjernom ovisnosti - kada vaše potrebe potpuno iscrpljuju drugoga, kad tim potrebama nema kraja i kada ne mogu biti zadovoljene
Jedan od češćih problema koji se javlja u bračnom životu, nesposobnost je da se kod bračnog partnera traži, odnosno zatraži emotivna podrška. Mnogi su skloni okvalificirati traženje emotivne pomoći od osoba koje su im najbliže, kao ovisnost o tim osobama. A biti proglašen, optužen kao ovisna osoba, postalo je pa gotovo i uvreda i pogrda u našoj kulturi. Stoga se – trebati nekoga, danas često smatra znakom slabosti, društvenim grijehom.
Nažalost, mi često izjednačujemo zdravu ovisnost – kada se oslanjate i uzdate u onoga koga volite i računate da će zavoljeti određene vaše potrebe – s prekomjernom ovisnosti – kada vaše potrebe potpuno iscrpljuju drugoga, kad tim potrebama nema kraja i kada ne mogu biti zadovoljene.
Činjenica je da ne postoji (osim možda u slučaju nekih pustinjaka) – potpuna samostalnost i nezavisnost. Ako je tražite, možda je nađete u nekoj bajci. Nezavisnost i samostalnost znače biti slobodan i sposoban osloniti se i pouzdati se u svoje vlastite snage u životnoj borbi, ali istodobno i biti dovoljno slobodan, fleksibilan i spreman zatražiti pomoć kad zatreba.
Veza ovisnosti i samostalnosti
Svi imamo potrebu biti ovisni – bilo bi abnormalno da je nemamo – a nepriznavanje te činjenice, u stvari, slabi i umanjuje i nas i one koje volimo. Idealan međuljudski odnos uključuje i ovisnost i samostalnost, što zajedno dovodi do međuzavisnosti.
Jedna žena kaže: “U nekim područjima moga života ja sam potpuno ovisna o mom mužu – zaista, čak djetinjasto – i potpuno neovisna u drugim područjima, gdje nema potrebe da on čak i postoji. Međutim, mi se najčešće ispreplićemo: on treba mene, ja trebam njega. Osim toga, naša ovisnost nema nikakve veze s time što je on muškarac, a ja žena. I još nešto; mi ne vodimo evidenciju tko daje više; život jednostavno teče svojim tokom”.
Ljudi koji su prekomjerno ovisni ne dopuštaju “prostor za slobodno disanje” u međusobnim odnosima, nezasitni su u svojim zahtjevima. Oni stalno traže iste stvari, stalno traže pomoć i što god im kažete njih – ne zadovoljava. To je kruto ponašanje, isto kao i kod onih koji pokušavaju biti super – neovisni.
Svakako, kod ozbiljno poremećenih međuovisnosti potrebno je potražiti profesionalnu stručnu pomoć.
Valja imati na umu, da je ono čemu težimo, odnos iskrene uzajamnosti i mi ne možemo nikada biti stvarno neovisni, sve dok nismo čak dovoljno “neovisni” da zatražimo pomoć bližnjega svoga. Razmislite, leži li, možda, u vama uzrok zašto vaš partner osjeća sram, ako bi vam prišao i zatražio pomoć emotivnog karaktera…
Svađa može biti i konstruktivna…
Povremeno među bračnim partnerima može sijevnuti i svađa u kojoj se međusobno optužuju da “nikada onaj drugi nije spreman i sposoban razgovarati”. Međutim, svađe ne moraju obavezno biti destruktivne. Ako vi slušate, a ne samo jednostavno upisujete pobjedničke poene, svađa može biti i sasvim konstruktivna. Možete, na primjer, utvrditi na koncu svađe, da vaš bračni sudrug ne želi prisno prijateljstvo, istinsku intimnost, da vi ne možete s njim podijeliti određene osjećaje i potrebe. Ali i vi ste tom prilikom njemu dali do znanja što vi stvarno želite.
Ipak, čovječnost na drugoj strani također izazove čovječnost, a to je ono što u stvari predstavlja – međuzavisnost. Pokušajmo imati na pameti da mi ne gubimo ništa od naše ličnosti, individualnosti, kada tražimo pomoć, onda kad nam je potrebna. Baš suprotno, time pokazujemo da smo dovoljno jaki i dovoljno slobodni da budemo ono što jesmo.