Koža obavija čitav organizam i tako održava oblik tijela, stalnu temperaturu, konstantnu hidraciju unutrašnjosti tijela i u potpunosti štiti unutarnje organe od negativnih fizičkih, kemijskih i bioloških utjecaja čovjekove okoline. Kada bi se 'razmotala', koža bi zauzimala više kvadratnih metara. Prosječna debljina kože je oko 0,251 cm ili 2,5 mm - nešto je deblja na dlanovima i tabanima, a tanja oko očiju i u unutrašnjosti laktova
Koža je najveći ljudski organ odgovoran za mnoge zadaće – od održavanja unutarnje temperature, pohrane energije, do zaštite tijela od štetnih kemikalija i bakterija. Sastoji se od slojeva stanica, živaca i žlijezda, te pridonosi oko 18 posto naše tjelesne težine. Koža obavija čitav organizam i na taj način održava oblik tijela, stalnu temperaturu, konstantnu hidraciju unutrašnjosti tijela i u potpunosti štiti unutarnje organe od negativnih fizičkih, kemijskih i bioloških utjecaja čovjekove okoline.
Kada bi se „razmotala“, koža bi zauzimala više kvadratnih metara. Prosječna debljina kože je oko 0,251 cm ili 2,5 mm. Dakako, ta debljina varira na raznim dijelovima tijela, tako da je nešto deblja na dlanovima i tabanima, a tanja oko očiju i u unutrašnjosti laktova.
U koži se nalaze osjetilna tjelešca za opip, toplo i hladno. Za osjet bola nemamo specijaliziranih osjetilnih stanica, nego bol osjećamo završetcima živaca koji se nalaze po cijeloj koži i gotovo u svim organima. Toplina je osjet na koji reagiramo osjetilnim tjelešcima smještenima u dubljim slojevima kože. Hladnoća je osjet na koji smo osjetljiviji nego na toplinu, jer su osjetilna tjelešca za hladno deset puta brojnija i smještena su bliže površini kože. Opip je osjet koji ovisno o jakosti podražaja različito prepoznajemo, kao svrbež, škakljanje, dodir, dok jak podražaj izaziva bol. Bol je neugodan osjet koji je izuzetno važan kao zaštitni mehanizam koji nas upozorava na neku vrstu poremećaja štetnog za organizam. Čovjek ima prosječno 6 kilograma kože na sebi.
Kod sisavaca je koža najveći organ pokrovnog sustava sačinjen od mnogostrukih slojeva ektodermalnog tkiva te štiti podležeće mišiće, kosti, ligamente i unutarnje organe. Koža drukčije naravi postoji u vodozemaca, gmazova i ptica. Svi sisavci imaju nešto dlaka na svojoj koži, pa i morski sisavci koji su naizgled bez dlake. Koža dolazi u dodir s okolišem i prva je crta obrane od vanjskih faktora. Na primjer, koža igra ključnu ulogu u zaštiti tijela protiv patogena i prekomjerna gubitka tekućine.
Koža pomoću osjetnih tjelašaca može osjetiti hladnoću, toplinu i bol. Koža ima zaštitnu, osjetnu i regulatornu funkciju. Boja kože ovisi o stanju krvnih žilica, o krvi i količini pigmenta. Površina kože u odrasla čovjeka prosječne visine iznosi 1,7 m2, a težina oko 18 posto ukupne težine tijela. Koža prima raznovrsne podražaje, koji izazivaju najmanje četiri vrste osjeta: osjet dodira, topline, hladnoće, te boli. Receptori za te osjete su različiti živčani završeci, kojih u koži ima nekoliko milijuna, vrlo neravnomjerno raspoređeni. Sunčanjem se broj pigmenata povećava čime koža postaje tamnija. Time se tijelo brani od ultraljubičastog zračenja.
Tri sloja kože
Koža se sastoji od tri sloja. Od gornjeg prema unutrašnjem to su: epidermis, dermis i hipodermis.
Epidermis je vanjski sloj i sastoji se od više podslojeva. Cijeli epidermis je otprilike debljine papira za pisanje. Bazalni dio (unutrašnji dio ili temelj) tvore bazalne stanice, cilindričnog oblika, u neprestanoj diobi koje guraju novostvorene stanice u više slojeve, tj. prema van. Kako stanice napreduju prema vanjskom sloju, gube svoj cilindrični oblik, te postaju plosnatije da bi u površnom sloju postale potpuno pločaste, tzv. squamous cells ili keratinocytes. Pored toga ove stanice gube i vitalnost tako da su na površini (keratocytes) praktički mrtve.
Mrtvi, površni sloj luči keratin, protein koji štiti kožu od kemikalija, bakterija, virusa, gljivica i ostalih negativnih agenasa iz okoline. Ove pločaste stanice (kertocytes) zajedno s keratinom, stoga, formiraju omotač na površini koji zovemo stratum corneum. Ovaj mrtvi sloj stanica neprestano se ljušti i otpada ta nanovo zamjenjuje novim stanicama iz bazalnog sloja, presvučenim keratinom.
Pored squamoznih i bazalnih stanica u epidermisu se nalaze i melanociti (stanice koje proizvode melanin, pigment koji daje koži tamnu boju), te Langerhansove stanice koje su odgovorne za zaštitu od infekcije te uglavnom koncentrirane u bazalnom sloju. Ovaj sloj kože ima funkciju zadržavanja vode u tijelu, spriječavanja ulaska vode u tijelo te zaštitu od infekcija i različitih štetnih vanjskih utjecaja (kemikalija i sl).
Dermis čini najveći dio debljine kožnog omotača i uključuje kolagena vlakna koja daju čvrstinu, te elastin vlakna koja koži daju elasticitet. Dermis još sadržava sitne krvne žile, limfne žile, mišićne stanice, živčane završetke, folikule dlake, te odvodne kanaliće lojnih i znojnih žlijezda.
Hipodermis, subkutani (potkožni) sloj sadržava uglavnom mast, koja štiti unutrašnjost od hladnoće i mehaničke traume izvana, te kožne živce, krvne žile te žlijezde znojnice i lojnice. Potkožno masno tkivo i nešto veziva čine ovaj sloj tkiva koji zapravo nije dio kože, ali povezuje kožu sa mišićima i kostima koji se nalaze ispod ovog sloja. Količina masnog tkiva u ovom sloju ovisi o genetskim faktorima, kulturi i načinu prehrane i života.
Hipodermis je potkožno masno tkivo i zbog nje je naša silueta manje ili više skladna. U njoj su najvažnije energetske zalihe našeg organizma jer sudjeluje u spremanju i otpuštanju masnih kiselina. Njene stanice, adipociti, vrlo su velike, imaju spljoštenu jezgru i ispunjene su kapljicama lipida. Raspored adipocita u organizmu ovisi o spolu: u žena prevladavaju na području stražnjice i bedara, a u muškaraca su brojniji na području abdomena.
Kako je spomenuto, koža, poglavito njezin površni sloj, organ je koji je u stalnoj dinamici umiranja i ponovnog samoobnavljanja. I neki drugi organi u organizmu imaju slične regenerativne sposobnosti, te se i oni nalaze u permanentnom stanju umiranja i obnavljanja stanica i tkiva, kao primjerice krv, limfa, reproduktivni organi.
Kvaliteta kože strogo je individualna značajka i varira od osobe do osobe. Tako se, primjerice, može dogoditi da blizanci imaju potpuno različiti tip, a time i kvalitetu kože (jedan ima dobro razvijene žlijezde lojnice i znojnice odnosno kožu visoke vitalnosti i elasticiteta, dok drugi ima suhu i “atopičnu” kožu sklonu raznim alergijama, ekcemima i sl.), što opet u velikoj mjeri ovisi o genetici svakog pojedinca. Dodatni faktori u sušenju kože, posljedičnom svrabu i ragadama nastalim usljed smanjenja elasticiteta i vitalnosti kože, razni su negativni utjecaji okoline superponirani na već genetski predisponiranu konstituciju, kakva je napr. “atopična konstitucija.”
Neki od vanjskih faktora koji skraćuju vijek keratocyta i time smanjuju vitalnost vanjskog sloja kože (stratum corneum) su: dugo izlaganje suncu, osobito bez adekvatne zaštite; nedovoljna hidratacija kože hidratantnim kremama i losionima, neadekvatna ishrana i unošenje tekućine u organizam. Konzumiranje alkohola, neadekvatna dezinfekcija vode u sistemima za vodoopskrbu i vodovodnim cijevima, osobito u velikim gradovima upotrebom ekscesivnih količina klora, zatim uporaba jakih kemijskih sredstava poput jakih deterdženata, te uporaba sredstava za osobnu higijenu (sapuni, šamponi, različiti gelovi za tuširanje) čija je pH vrijednost različita od one na površini kože, znatno skraćuju život keratocita čime površni sloj postaje suh, neelastičan a posljedično tome nastaju ragade – pukotine u koži što izaziva svrab, te se posljedično tome koža ljušti i otpada, što izaziva konstantan svrab i iritaciju.
Promjene na koži
Za standardizaciju opisa kožnih promjena razvijeno je mnoštvo izraza, koji se odnose na njihovu primarnu morfologiju (tip promjene), sekundarnu morfologiju (izgled), osjećaj na opip odnosno teksturu, raspodjelu i boju. Osip je općeniti naziv za privremene promjene na koži.
Makule su plosnate neopipljive promjene promjera obično <10 mm, premda neki ovaj izraz rabe za promjene bilo koje veličine. Makule predstavljaju promjenu u boji ili teksturi i nisu izdignute iznad površine kože. Mrlja je velika makula. U primjere spadaju sunčane pjege, plosnati madeži, tetoaže, mrlje boje crvenog vina i osipi kod infekcija rikecijama, rubelom, ospicama i kod nekih kožnih promjena uslijed alergije na lijekove.
Papule su izdignute promjene čiji je promjer obično <10 mm a koje se mogu osjetiti opipom, odnosno palpirati. U primjere spadaju madeži, bradavice, lichen planus, ubodi kukaca, seboroične i aktinične keratoze, neke promjene kod akni te rak kože. Izraz “makulopapularan” se često rabi na širok i neodgovarajući način za opisivanje mnogih crvenih kožnih osipa; budući da je nespecifičan i da se često zloupotrebljava, treba ga izbjegavati.
Plakovi su opipljive promjene čiji je promjer >10 mm a koje su izdignute iznad razine kože. Plakovi mogu nalikovati mesama (izdignutim zaravnima, osobito čestima u jugozapadnim dijelovima SAD–a, ali i drugdje, op. prev) Promjene kod psorijaze i granuloma annulare često stvaraju plakove.
Noduli su čvrste papule ili promjene koje se šire u dermis ili potkožno tkivo. U primjere spadaju ciste, lipomi i fibromi.
Vezikule su mjehurići ispunjeni bistrom tekućinom, čiji je promjer <10 mm. Vezikule su karakteristične za infekcije herpesom, akutni alergijski kontaktni dermatitis i neke autoimune poremećaje sa stvaranjem mjehura (npr. dermatitis herpetiformis).
Bule su mjehuri ispunjeni bistrom tekućinom, čiji je promjer >10 mm. Mogu biti uzrokovanje opeklinama, ubodima, nadražajnim sredstvima ili alergijskim kontaktnim dermatitisom te reakcijama na lijekove. Klasične bulozne bolesti obuhvaćaju pemphigus vulgaris (obični pemfigus) i bulozni pemfigoid.
Pustule su izdignute promjene koje sadrže gnoj. Pustule su česte kod bakterijskih infekcija i folikulitisa, a mogu nastati kod nekih upalnih bolesti u koje spada pustulozna psorijaza.
Urtikarija (koprivnjača, osip) je obilježena izdignutim promjenama uzrokovanima lokaliziranim edemom. Koprivnjača je čest način izražavanja preosjetljivosti na lijekove, ubode ili ugrize, autoimunosti te, rjeđe, fizikalne podra žaje poput temperature, pritiska i sunčeve svjetlosti.
Ljuske predstavljaju gomilanje orožnjelog epitela koje se viđa u bolestima poput psorijaze, s boroičnog dermatitisa i u gljivičnim infekcijama. Pityriasis rosea i kronični dermatitis bilo kojeg oblika mogu biti ljuskavi.
Kruste se sastoje od sasušenog seruma, krvi ili gnoja. Do njihovog stvaranja može doći kod upalnih ili zaraznih kožnih bolesti (npr. kod impetiga).
Erozije su ogoljela područja kože koja nastaju uslijed gubitka dijela, ili čitave debljine epidermisa. Erozije mogu biti traumatske ili nastati kod raznih upalnih ili zaraznih bolesti kože. Ekskorijacija je crtasta erozija uzrokovana češanjem, trljanjem ili ubadanjem.
Ulkusi (vrijedovi) nastaju uslijed gubitka epidermisa, te barem dijela dermisa. U uzroke spadaju dermatitis uslijed venskog krvnog zastoja, fizikalno oštećenje sa ili bez oštećene opskrbe krvlju (dekubitalni vrijedovi, periferna arterijska bolest), infekcije i vaskulitis.
Petehije su točkasta područja krvarenja koja na pritisak ne blijede; u uzroke spadaju poremećaji trombocita (trombocitopenija, trombocitna disfunkcija), vaskulitis i infekcije (npr. meningokokcemija, pjegava groznica Stjenjaka, druge bolesti uzrokovane rikecijama).
Purpura je veće područje krvarenja koje može biti opipljivo. Opipljiva se purpura smatra znakom leukocitoklastičnog vaskulitisa. Purpura može ukazivati na koagulopatiju. Velika područja purpure mogu se nazivati ekhimozama ili masnicama.
Atrofija je stanjenje kože, koja izgleda suho i naborano, nalik na cigaretni papir. Atrofija može biti uzrokovana kroničnim izlaganjem suncu, starenjem i nekim upalnim i/ili novotvorinskim promjenama kože, uključujući kožni T stanični limfom i lupus erythematosus. Atrofija također može nastati zbog dugotrajne lokalne primjene jakih kortikosteroida.
Ožiljci su područja fibroze koji nadomještaju normalnu kožu nakon ozljede. Neki ožiljci hipertrofiraju ili postaju zadebljani i izdignuti. Keloidi su hipertrofični ožiljci koji se šire izvan početnog ruba rane.
Telangiektazija je sitno područje trajno proširenih krvnih žila koje je najčešće idiopatsko, no može nastati i u sklopu rozacee, sistemskih bolesti (osobito sklerodermije), nasljednih bolesti (npr. ataksija–telangiektazija, nasljedna hemoragična teleangiektazija) ili nakon dugotrajnog lokalnog liječenja fluoriranim kortikosteroidima. (Izvor:www.msd-prirucnici.placebo.hr)
Kožu starenjem obilježavaju brojne promjene u strukturi, funkciji i odgovoru na čimbenike iz okoliša. Na koži se, možda, i najviše vide posljedice starenja organizma. Prema suvremenim spoznajama starenje kože očituje se kao pravo, kronološko starenje, koje je izraz općih, neizbježnih promjena koje su posljedica tijeka vremena, te kao fotostarenje, koje je posljedica izloženosti sunčevu svjetlu, a koje nije univerzalno i neizbježno.
Fizička aktivnost utječe na kožu povećavajući protok krvi kroz kožu, donoseći kisik i hranjive tvari. Oksigenirana krv pomaže odstranjenju toksina i ostalih zagađenja nastalih metabolizmom, koja se nakupljaju te oštećuju kožu i vezivno tkivo. Bez obzira na to kojom fizičkom aktivnošću održavamo svoje tijelo u kondiciji, važno je da to bude redovito, uz odgovarajuće opterećenje i uz odgovarajuće optimalne otkucaje srca. Prvenstveno potrebno je dovoljno sna, pravilna, lagana i zdrava prehrana te regulacija probave.
Oprez s izlaganjem na suncu
Za pretpostaviti je da nema odrasle osobe koja barem jednom nije izgorjela na suncu, odnosno zadobila opekline od sunca. Unatoč upozorenjima, sunce nas uvijek iznova iznenadi svojom jačinom, pa svake godine u prvih nekoliko dana ljetovanja nerijetko se dogodi da bolno pocrvenimo.
Iako sunce zrači širokim spektrom ultraljubičastog (UV) elektromagnetskog zračenja (odnosno, UVA s 320–400 nm; UVB s 280– 320 nm; UVC s 10–280 nm), samo UVA i UVB dopiru do Zemljine površine. Vrsta i količina tog zračenja uvelike ovisi o godišnjem dobu i promjeni atmosferskih prilika. Izlaganje kože sunčevoj svjetlosti ovisi o brojnim čimbenicima, npr. odjeći, načinu života, zanimanju i zemljopisnim čimbenicima, poput nadmorske visine i zemljopisne širine. Zrake koje izazivaju opekline od sunca (<320 nm) se filtriraju kroz staklo i velikim dijelom kroz dim i smog. Prolaze kroz tanke oblake, maglu ili 30 cm bistre vode, uzrokujući teške opekline u ljudi koji o njima ne razmišljaju.
Snijeg, pijesak i vedro nebo pojačavaju opekline odbijanjem/reflektiranjem zraka. Količina ozona u stratosferi, koji filtrira UV zrake kraćih valnih duljina smanjena je ljudskim zagađivanjem klorofluorougljicima (npr. iz tekućina za rashlađivanje i aerosola). Stanjenje ozonskog sloja povećava nehotično izlaganje UVA i UVB zrakama. Tako je važno naglasiti da i lampe solarija zrače umjetnom svjetlošću koja sadrži više UVA nego UVB, no moguće je očekivati neke dugoročne nepovoljne učinke. Čak i izvori svjetlosti koji sadrže samo UVA nepovoljno utječu na kožu.
Opće je poznata činjenica da koža nekih ljudi voli sunce dok drugi ne mogu ostati na suncu niti minute. Upravo po osjetljivosti na UV zrake postoji podjela na šest tipova kože: tip I ima bijelu do svijetlo pigmentiranu kožu, jako je osjetljiv na UV zrake, ne pokazuje brzo tamnjenje pigmenta, uvijek lako izgori i nikad ne potamni. Tip VI ima tamnosmeđu ili crnu kožu, najmanje je osjetljiv na UV zrake, pokazuje brzo znakovito povećanje količine pigmenta i jako potamni (jako crno). Osobe crne ili tamne kože nisu neosjetljive na učinke sunca i kod jakog ili dugotrajnog izlaganja mogu izgorjeti. Osobito su osjetljivi ljudi sa svijetlom ili crvenom kosom. U mnogih osoba svijetle kože dolazi do nejednolikog odlaganja melanina uzrokujući sunčeve pjege.
Također, sunce može uzrokovati puno veće probleme od bolnih opeklina. Stručnjaci, dermatolozi, upozoravaju kako dugotrajno izlaganje suncu izaziva smeđe mrlje, crvenilo, ljuštenje, isušivanje kože te u konačnici može dovesti do raka kože koji predstavlja sve češći zdravstveni problem.
Ukoliko koža ne proizvodi dovoljno zaštitnog pigmenta (melanina), ultraljubičaste zrake uništit će stanice kože pa će i najblaže crvenilo tada biti bolni znak za uzbunu.
Savjet: kada se temperature povise i sunce zagrije nosite prozračnu i laganu odjeću, stavite pokrivala za glavu i ne zaboravite na kožu nanijeti zaštitu, te pijte puno tekućine, najbolje vodu
Bradavice i madeži
Bradavice su mala područja dugotrajne infekcije koju uzrokuje vrsta virusa. Madeži su lokalizirana područja kože koja je vrlo pigmentirana melaninom – tvari koja koži daje boju. Bradavice su raznovrsna izgleda, a ni bradavice ni madeži nisu opasni, ukoliko se ne diraju ili iz nekih razloga se počnu mijenjati. U rijetkim slučajevima maligni melanom može se zamijeniti madežom.
Madeži se mogu javiti bilo gdje na tijelu. To su mala, okrugla mjesta na koži koja su mnogo tamnija od okolne kože. Iz velikih madeža mogu rasti oštre dlake, ali to nije značajno, no, većina madeža postoji na tijelu od rođenja; kod nekih ljudi razvijaju se u djetinjstvu. Svaka površina kože promijenjene boje koja je prisutna od rođenja ili koja se javlja ubrzo nakon rođenja – je madež.
Postoje dvije glavne vrste: masa sitnih krvnih žilica u koži (nevus) i mrlja kože bez boje, tzv. pigmentni madež. Madeži nisu štetni, ali mogu potrajati godinama no sa starenjem, iza 40.godine života može se smanjiti njihov broj ili čak i u potpunosti povući. Madeži su sasvim uobičajena pojava na koži i gotovo ih svi imaju. Međutim, osim dobroćudnih madeža, na koži se mogu pojaviti i oni zloćudni. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, dva do tri milijuna ljudi godišnje oboli od nekog oblika zloćudnog tumora kože, pa je stoga pregled madeža vrlo važna prevencija. Ono na što svakako treba obratiti pozornost je:
- Asimetrija – ukoliko jedna polovica madeža izgleda drugačije, to je znak da bi madež mogao biti kancerogen
- Granične nepravilnosti – nepravilna, slabo definirana ili ‘zamagljena’ granica madeža može biti znak nastanka melanoma
- Boja – ako tamni ili raznobojni madeži mogu također biti riskantni.
- Promjer- madeži veći od gumice na olovci zahtijevaju posebnu pažnju, iako i manji madeži mogu biti kancerogeni
- Promjene na madežu – madež koji mijenja veličinu, oblik ili pak boju, definitivno je nužno pregledati
- Ukoliko imate madeže, poglavito one koje smatrate sumnjivima, obavezno jednom godišnje pregledajte kod specijaliste dermatologa
Rak kože
Rak kože je izraslina, značajna po pretjeranom i nekontroliranom razvoju nenormalnih stanica epidermisa. Poznajemo više vrsta raka kože, koji se međusobno razlikuju s obzirom na vrstu stanica iz kojih tumori nastaju. Najčešći su sljedeći: karcinom bazalnih stanica, karcinom spinoznih stanica i melanom.
Više od 90 posto slučajeva raka kože pojavljuje se na površinama kože koje su redovito izložene sunčevom svjetlu ili ultraljubičastom zračenju. Rak kože koji NIJE maligan (kancerozan), općenito se pojavljuje na površinama kože koje su često izložene suncu. Maligni rak kože najčešće se nalazi na leđima kod muškaraca i na nogama kod žena.
Drugi faktori rizika uključuju genetsku sklonost (rak kože je češći kod osoba svijetle kože, plavih ili zelenih očiju, plavokosih ili crvenokosih) i preveliko izlaganje rendgenskim zrakama ili drugim vrstama zračenja. Izloženost arsenu, koji može biti prisutan u nekim herbicidima, još je jedan faktor rizika za razvoj raka kože.
Melanom je najzločudniji maligni tumor kože koji ukoliko se dijagnosticira u početnoj fazi ima vrlo dobru prognozu i izliječenje gotovo 100 posto, ali u uznapredovaloj fazi učestalo metastazira u druge organe putem limfe i krvi. Melanom može nastati bilo gdje na koži, sluznicama, u vlasištu, čak ispod noktiju. Može nastati iz preegzistirajućeg madeža ili kao novonastala pigmentacija na koži bez ikakvih prethodnih promjena.
Promjena u simetriji madeža, boji, obliku ili veličini prvi je znak za posjet dermatologu. Osjećaj peckanja, svrbeža ili bol u madežu također mogu biti alarmantni znakovi. Dermatologa trebaju posjetiti i osobe (naročito one iznad 40 godina) kod kojih dolazi do pojave novonastale promjene na prethodno zdravoj koži. Osim toga, rizik nastanka melanoma postoji i kod tzv. običnih madeža ako su višestruko traumatizirani odnosno ako su na lokalizacijama na kojima su trajno izloženi trenju (naramenice grudnjaka, kopče, remeni, rub odjeće, za vrijeme brijanja itd.).
Melanom može nastati bilo gdje na tijelu, ali je zamijećena razlika u lokalizaciji prema spolovima. U muškaraca češće nastaje na trupu, a u žena na potkoljenicama. Razlog tome vjerojatno je u stilu života, kulturi, načinu odijevanja i običajima. Također, trup i noge najčešće su izloženi akutnim intermitentnim izlaganjima UV zraka kada je veliki rizik za nastajanje sunčanih opekotina i kasnije melanoma. Oboljeli od melanoma imaju veći rizik od razvoja drugog primarnog melanoma od pojedinaca iz opće populacije.
Također osobe koje su prethodno imale neki drugi zloćudni tumor kože imaju veću mogućnost za razvoj melanoma.(Izvor: http://www.melanoma-day.com)
Faktori rizika
Prosječan rizik od razvoja melanoma tijekom života u bijeloj populaciji je oko 1 na 75, ali može biti i mnogo veći ako imate neki od sljedećih faktora rizika:
- 50 ili više običnih madeža;
- atipične madeže, čak i samo jedan;
- ako ste u prošlosti izgorjeli od sunca što je dovelo do opekotina s mjehurima, posebno u dobi mlađoj od 20 godina;
- kožu osjetljivu na sunce koja lako izgori ili se na njoj stvaraju pjegice;
- ukoliko ste vi ili član obitelji imali bilo koji tip raka kože;
- povremeno izlaganje kože koja je normalno pokrivena jakom sunčevom svjetlu;
- korištenje solarija. (izvor:plivazdravlje.hr)
Koža voli ulje od kantariona
Kantarion ili gospina trava (lat. Hypericum perforatum) višegodišnja je biljka koja raste po livadama, brežuljcima, uz rubove šuma i na otocima. Među najpoznatije njene pripravke spada ulje od gospine trave (kantariona) koje se tradicionalno radi u maslinovom ulju kao macerat.
Aktivni sastojci ulja gospine trave su hipericin, tanini i flavonoidi koji djeluju protuupalno i poboljšavaju epitelizaciju kože, pa je od velike pomoći kod rana, lakših opeklina, vaginalnih infekcija, proširenih vena, hemeroida, ožiljaka, akni, strija.
