Rak želuca je na visokom drugom mjestu najčešćih zloćudnih bolesti…

0
357
Pixabay

U Hrvatskoj je rak želuca na drugom mjestu, iza raka bronha. Međutim, pojavljivanje i smrtnost su posljednjih desetljeća u većini zemalja u opadanju. Postoje velike razlike između pojedinih zemalja. Najveća je učestalost u Japanu, Koreji, nekim dijelovima Kine, te u Čileu i Islandu, što se povezuje s prehranom i utjecajima okoline. Bolest je 1,5 do 2 puta češća kod muškaraca, a pojavljuje se najčešće nakon 50. godine života

Želudac je organ koji služi za probavu hrane. Nalazi se između jednjaka i tankog crijeva, odnosno dvanaesnika. Kod ljudi, želudac je nalik na vrećicu u probavnom sustavu. Sastoji se od tri dijela: ulaznog dijela (kardija), tijela želuca (fundus) i izlaznog dijela (pilorus). U stijenci se nalaze tri sloja glatkih mišića (uzdužni, kružni i kosi) koji se stežu i tako melju hranu. U stjenci su i brojne žlijezde koje izlučuju probavne sokove i sluz. Želudac stvara želučane tekućine kojima razgrađuje hranu i pretvara ju u kašastu smjesu.

Želučani sokovi su enzim pepsin, klorovodična kiselina (HCl) i sluz. Enzim pepsin (kojeg luče želučane glavne stanice) služi za degradaciju bjelančevina u peptide, klorovodična kiselina razgrađuje masti, a želučana sluz ju razrijeđuje kako ne bi oštetila stijenku želuca. Nakon probave u želucu, hrana putuje u tanko crijevo (dvanaesnik). Različiti sastojci iz želučanog soka započinju razgradnju hrane i spremaju je za daljnju razgradnju i probavu u tankom crijevu.

Među svim dobroćudnim i zloćudnim tumorima želuca, rak ili karcinom želuca ima najznačajnije mjesto. Pod nazivom rak želuca podrazumijeva se – adenokarcinom. To je tumor koji potječe od žljezdanih stanica sluznice želuca i zauzima 95% među svim zloćudnim tumorima želuca. Ostali rjeđi oblici uključuju limfome (potječu od stanica limfnog tkiva) i sarkome (potječu od stanica vezivnog tkiva u koje spadaju mišići, masno tkivo i krvne žile).

Velika učestalost raka želuca u mnogim zemljama, uključujući i Hrvatsku, svrstava ga na drugo mjesto najčešćih zloćudnih bolesti. U Hrvatskoj je rak želuca na drugom mjestu, iza raka bronha. Međutim, pojavljivanje i smrtnost su posljednjih desetljeća u većini zemalja u opadanju.

Postoje velike razlike između pojedinih zemalja. Odavno je poznato da je najveća učestalost u Japanu, Koreji, nekim dijelovima Kine, te u Čileu i Islandu, što se povezuje s prehranom i utjecajima okoline. Bolest je 1,5-2 puta češća u muškaraca, a pojavljuje se najčešće nakon 50. godine života.

Uzroci

Rak želuca često počinje na mjestu upale želučane sluznice. Međutim, mnogi stručnjaci misle da je takva upala prije posljedica raka želuca, nego njegov uzrok. Neki stručnjaci smatraju da želučani vrijedovi (ulkusi) mogu dovesti do raka, ali većina ljudi s vrijedovima i rakom želuca su vjerojatno imali neotkriveni rak prije nego su nastali vrijedovi.

Helicobacter pylori, bakterija koja ima ulogu u nastanku vrijedova dvanaesnika, može imati tu ulogu i kod nekih oblika raka želuca. Za želučane polipe, rijetke benigne okrugle tvorbe koje se izbočuju u želučanu šupljinu, smatra se da su preteče raka i zato ih se uklanja. Rak je naročito vjerojatan u vezi s nekim tipovima polipa, polipa većeg od 2 cm ili više prisutnih polipa.

Za neke se prehrambene čimbenike misli da imaju ulogu u razvoju raka želuca. U te se čimbenike ubrajaju jako soljenje hrane, uzimanje većih količina ugljikohidrata i konzervansa koji se zovu nitrati, te slaba zastupljenost zelenog lisnatog povrća i voća u prehrani. Međutim, ni za jedan od tih čimbenika nije dokazano da uzrokuje rak. Infekcija s H. pylori uzrok je većine slučajeva raka želuca.

Autoimuni atrofični gastritis i različiti genetski čimbenici su također rizični čimbenici. Želučani polipi mogu biti prekursori raka. Upalni polipi se mogu javiti kod bolesnika koji uzimaju NSAR (nesteroidnih antireumatika). Foveolarni polipi želučanog fundusa su česti kod bolesnika koji uzimaju inhibitore protonske pumpe. Adenomatozni polipi, osobito oni multipli, premda rijetki, najčešće prijeđu u malignitet. Malignitet je vrlo vjerojatan ukoliko je adenomatozni polip promjera >2 cm ili pokazuje viloznu histologiju. Kako se maligna transformacija ne može otkriti inspekcijom, uočene polipe treba endoskopski ukloniti.
Incidencija raka želuca je općenito viša kod bolesnika s ulkusom dvanaesnika.

Adenokarcinomi želuca mogu se klasificirati prema makroskopskoj slici: (1.) Protrudirajući – polipoidni ili gljivast tumor. (2.) Penetrantni – ulcerirani tumor. (3.) Tumor s površinskim širenjem – širi se duž sluznice i infilitrira površinu unutar želučane stijenke. (4.) Linitis plastica – infiltrira želučanu stijenku uz fibroznu reakciju koja dovodi do rigiditeta želuca (kožna boca). (5.) Miješani – pokazuje karakteristike dva ili više različita tipa; ova klasifikacija je najveća. Protruzijski tumori imaju bolju prognozu od onih koji se površinski šire zbog toga što ranije daju simptome.

Rak želuca ne javlja se jednako često na svim dijelovima želuca. Češće se nalazi na izlaznom dijelu želuca (antrum) i na donjoj trećini tijela želuca nego na početnim i gornjim dijelovima želuca. O svim ovim obilježjima ovisi izbor načina liječenja i prognoza ishoda bolesti.

Simptomi i znakovi

U ranom stadiju bolesti bolesnike obično muče netipične tegobe koje traju duže vrijeme, ali nisu toliko izražene da bi posjetili liječnika. Obično se javljaju: neodređene tegobe u gornjem dijelu trbuha, osjećaj težine ili punoće nakon obroka, lagane mučnine i povremena povraćanja te gubitak apetita.

Početni simptomi su nespecifični i često uključuju osjećaj boli ili nelagode u gornjem dijelu trbušne šupljine (dispepsija) koja upućuje na peptički ulkus. Bolesnici i liječnici često ne pridaju značaj navedenim simptomima ili liječe bolesnika zbog ulkusne bolesti. Kasnije se može javiti rana sitost (osjećaj punoće nakon unosa malih količina hrane), ukoliko rak izazove opstrukciju pilorične regije ili ukoliko želudac postane nerastezljiv u slučaju linitis plastica.

Disfagija (otežano gutanje) može nastati ukoliko rak u području kardije želuca opstruira ezofagealni izlaz. Česte tegobe su gubitak tjelesne težine ili snage, obično zbog ograničenja u prehrani. Povraćanje krvi (hematemeza) ili melena (crne stolice) nisu česte, međutim, sekundarna anemija može nastati zbog skrivenog gubitka krvi. Katkad prvi simptom može biti posljedica metastaza (žutica, ascites, frakture).

Fizikalni nalaz može biti uredan ili ograničen na pojavu skrivene krvi u stolici. U kasnijem tijeku bolesti patološki nalazi mogu biti tvorba u epigastriju; uvećani limfni čvorovi u umbilikalnoj, lijevoj supraklavikularnoj ili lijevoj aksilarnoj regiji, hepatomegalija (povećana jetra) te ovarijalna ili rektalna tvorba. Također se mogu pojaviti lezije u plućima, CNS–u i kostima.

Dijagnoza

Simptome želučanog raka može se pomiješati sa simptomima peptičkog vrijeda. Ako simptomi ne nestanu nakon što je osoba uzela lijekove protiv vrijeda ili ako simptomi uključuju gubitak težine, liječnici posumnjaju na rak želuca. Često se rade rendgenska ispitivanja koja rabe barij da ocrtaju promjene površine želuca, ali one rijetko prikažu mali, rani oblik želučanog raka.

Najbolji dijagnostički postupak je endoskopija (pretraga savitljivom cijevi za promatranje), jer dopušta liječniku neposredno gledanje u želudac, traženje Helicobacter pylori, bakterije koja može imati ulogu u želučanom raku i da se dobije uzorak tkiva za pretragu pod mikroskopom. Najznačajnija pretraga je gastroskopija.

Gastroskopija je endoskopska pretraga kojom se pregledava unutrašnjost jednjaka, želuca i početnog dijela tankog crijeva, odnosno dvanaesnika, optičkim, savitljivim instrumentom poput teleskopa kojeg nazivamo endoskop. To je jedina pretraga kojom sa sigurnošću otkrivamo promjene sluznice tj. upale i oštećenja sluznice kao što su erozije (površinska oštećenja sluznice), ulkusi (vrijed, čir, dublja oštećenja sluznice) i tumori (dobroćudni i zloćudni).

Pretraga uključuje i test na želučanu bakteriju Helicobacter pylori. Gastroskopiju trebate kada imate tegobe kao što su probavne smetnje, bolovi u gornjem trbuhu, otežano gutanje, gubitak tjelesne težine, povraćanje i krvarenje te kod razvoja sideropenične anemije (slabokrvnost uslijed manjka željeza).

Liječenje i prognoza

Benigni želučani polipi se uklanjaju endoskopski. Endoskopija je postupak kojim se pregledava gornji dio probavnog sustava sitnom kamerom na kraju duge, fleksibilne cijevi. Liječnik koji se specijalizirao za bolesti probavnog sustava (gastroenterolog) koristi endoskopiju za dijagnosticiranje, a ponekad i liječenje stanja koja utječu na jednjak, želudac i početak tankog crijeva (dvanaesnik).

Ukoliko je rak ograničen na želudac, obično se pokušava izlječenje kirurškim putem. Uklanja se sav ili veći dio želuca i obližnje limfne čvorove. Prognoza je dobra ukoliko rak nije preduboko prodro u želučanu stijenku. Ukoliko se rak proširio izvan želuca, cilj liječenja je olakšati simptome i produžiti život. Simptome mogu ublažiti kemoterapija i zračenje.
Katkada se za ublažavanje simptoma rabi i operacija. Na primjer, ako je zapriječen prolaz hrane na krajnjem dijelu želuca, operacija premoštenja može ublažiti simptome. Učini se spoj između želuca i tankog crijeva koji dopušta prolaz hrane. Taj spoj barem za neko vrijeme olakšava simptome začepljenja – bol i povraćanje.

Rezultati kemoterapije i zračenja su bolji kod želučanih limfoma nego karcinoma. Moguće je dulje preživljenje, pa čak i izlječenje.

Loading...