Najugroženiji – adolescenti, kondom – jedina zaštita!

Klamidija je jedna od najčešćih spolno prenosivih bolesti. Jedan od razloga je taj, što nerijetko osobe koje imaju tu bakteriju, ne osjećaju nikakve simptome, pa je zbog toga lakše prenose na spolne partnere. Riječ je o bakterijskoj bolesti, latinskog naziva Chlamydia trachomatis, koja ne može rasti izvan žive stanice, no može ostati infektivna u vodi i do tri dana

Klamidija je jedna od najčešćih spolno prenosivih bolesti. Jedan od razloga je taj, što nerijetko osobe koje imaju tu bakteriju, ne osjećaju nikakve simptome, pa je zbog toga lakše prenose na spolne partnere. Riječ je o bakterijskoj bolesti, latinskog naziva Chlamydia trachomatis, koja ne može rasti izvan žive stanice, no može ostati infektivna u vodi i do tri dana.

Simptomi kod muškaraca

Kod muškaraca Chlamydia trachomatis najčešće uzrokuje nespecifični uretritis (upalu vanjskog, izvodnog dijela mokraćnog sustava). Put prijenosa najčešće je spolni i inkubacija (vrijeme od ulaska uzročnika u organizam do pojave prvih znakova bolesti) traje od 1 do 3 tjedna. Posebnost nespecifičnih (u medicinskoj terminologiji “nespecifičan” u ovom kontekstu znači “negonoroičan”) uretritisa uopće, pa tako i klamidijskih genitalnih infekcija, jest relativno blaga klinička slika koja se manifestira svijetlim (ponekad oskudnim) iscjetkom iz uretre, uz mogućnost blagih dizuričkih tegoba (smetnje mokrenja u vidu “pečenja”, učestalijeg nagona za mokrenjem, ili osjećaja otežanog ili isprekidanog izlaska mokraće) i eventualno crvenilom i vlaženjem vanjskog ušća uretre na samom vrhu glavića spolovila.

Simptomi bolesti mogu biti blagi, jedva primjetni, a ponekad mogu i potpuno izostati. Zbog toga infekcija može prijeći u kroničnu fazu kod koje se može primijetiti povremeni svijetli iscjedak ili pokoja, ili niti jedna od navedenih smetnji mokrenja. Kronična faza ne znači, međutim, nestanak bolesti, već, nasuprot tome, kronični klamidijski uretritis može dovesti do komplikacija u vidu prostatitisa, epididimitisa ili, pak, u određenim slučajevima, može biti uzrok neplodnosti muškarca. Svakako treba napomenuti da muškarci (kao i žene) s neprepoznatom i neliječenom klamidijskom genitalnom infekcijom predstavljaju stalni izvor infekta i rezervoar širenja bolesti. S obzirom da simptomi mogu biti vrlo oskudni, a komplikacije višestruke, nužna je pouzdana laboratorijska dijagnostika klamidije s obzirom da je to, u većini slučajeva, jedini mogući način dokazivanja klamidijske genitalne infekcije i preduvjet njezina uspješnog liječenja.

Simptomi kod žena

Kod žena, infekcija klamidijom najčešće uzrokuje cervicitis i uretritis. Upala vrata maternice ili cervicitis je najčešća spolno prenosiva bolest u svijetu i kod nas. Pretpostavlja se da je oko 9 posto spolno aktivnih žena u dobi od 16-40 godine života zaraženo s klamidijom. Učestalost je nešto viša u spolno aktivnih adolescentica gdje iznosi 15-25 posto. Nerijetko se uz klamidijsku infekciju nađe i infekcija humanim papilomavirusom. Najugroženija skupina su adolescenti. Klamidijska infekcija u većine žena ne izaziva simptome. U 70 posto slučajeva klamidijski cervicitis nema simptoma, a u 20-30 posto žena s klamidijskim cervicitisom nema znakova na temelju kojih bi liječnik tijekom ginekološkog pregleda posumnjao na infekciju. Rijetki i blagi su simptomi poput peckanja tijekom mokrenja, pojačanog iscjetka u rodnici i krvarenja nakon spolnog odnosa.

Simptomi klamidijske infekcije se pojavljuju nakon 7-14 dana od spolnog odnosa sa zaraženim partnerom. Najčešće se manifestiraju kao peckanje tijekom mokrenja, pojačanim iscjetkom žućkaste boje iz rodnice. Liječnik će na pregledu posumnjati na klamidijsku infekciju ako primijeti sluzavo gnojan iscjedak iz vrata maternice, edem i crvenilo na cerviksu kao znakove upale, te oskudno krvarenje na dodir. Postoje i asimptomatske klamidijske genitalne infekcije koje se mogu otkriti jedino na temelju laboratorijskih pretraga. Relativno duga inkubacija i slaba izraženost kliničke simptomatologije vrlo često rezultira perzistencijom infekta, što, osobito kod žena, može dovesti do ozbiljnih posljedica u smislu upalne bolesti male zdjelice (PID, engleski pelvic inflammatory disease), izvanmaternične trudnoće i sterilnosti.(Izvor: www.plivazdravlje.hr)

Faktori rizika

Faktori rizika za nastanak klamidijske genitalne infekcije su brojni i većinom isti kao i za bilo koju drugu spolno prenosivu bolest. To su, prije svega, nesvjesnost, neinformiranost i nedovoljno promišljanje vlastitoga seksualnog života. Formalno govoreći, faktori rizika mogu se svesti na raniju seksarhe (dob prvoga spolnog odnosa), promiskuitetno ponašanje, promiskuitetnog partnera, stupanje u spolne odnose s nedovoljno poznatom osobom, nekorištenje kondoma, neredoviti liječnički, poglavito ginekološki, odnosno dermatovenerološki pregledi i nepotpuno (ili nikakvo) liječenje svih partnera. Što je prvi spolni odnos u ranijoj dobi, to je veći rizik za spolno prenosive bolesti. Genitalni trakt žene sazrijeva više godina nakon prve menstruacije. Primjerena najranija dob za seksarhe je nakon 4-6 godina od prve menstruacije (oko 18. godine života).

Prema nekim kriterijima, u promiskuitetne osobe mogu se ubrojiti one koje imaju više od dva partnera tijekom godine dana, međutim, kriteriji u tom smislu nisu, niti smiju biti fiksni, jer život nije uvijek matematika. Promjene partnera povećavaju rizik za infekciju. Promiskuitetan partner može potencirati infekciju. Kondom je jedino sredstvo kontracepcije koje nas štiti od spolno prenosivih uzročnika kada se pravilno i redovito upotrebljava. Redovita i pravilna uporaba kondoma definitivno i nedvosmisleno sprječava klamidijsku genitalnu infekciju. S obzirom da je klamidijska infekcija u 70 posto žena i oko 30 posto muškaraca asimptomatska, redoviti ginekološki, odnosno dermatovenerološki pregledi, uz adekvatnu laboratorijsku obradu, mogu biti jedini način da se klamidijska infekcija prepozna, izliječi i da se spriječi njezino širenje.

Posljedice neliječene klamidije

Osobe koje iz neznanja ili nemara ne liječe klamidiju mogu imati dugotrajne, ali i trajne zdravstvene posljedice. Ukoliko kod žena klamidija ostane neliječena, može izazvati zdjeličnu upalnu bolest, što pak može dovesti do oštećenja jajovoda, time i do neplodnosti. Neliječena klamidija, također, može uzrokovati i izvanmaterničnu trudnoću, pobačaje, prijevremeni porod, infekcije posteljice i plodovih ovoja, a sama infekcija može se prenijeti i na dijete tijekom poroda, kada ono izlazi kroz porođajni kanal, što pak kod novorođenčadi može izazvati infekcije očiju, sljepoću ili pak upalu pluća. Kod muškaraca, neliječena klamidija izaziva stanje koje se naziva negonokokni uretritis, infekciju uretre, odnosno mokraćovoda, te epididimitis, odnosno upalu sjemenika, cjevčice koja vodi spermije od testisa, što može uzrokovati neplodnost. Također, moguća je i upala rektuma.

Zaštita od klamidijske infekcije

Mjere zaštite od klamidijske infekcije su iste kao i mjere zaštite od spolno prenosivih bolesti. U slučaju preboljele infekcije potrebno je spriječiti ponovnu infekciju koja povećava rizik neplodnosti. Za osobe koje imaju spolne odnose preporučuje se uporaba lateks-kondoma od samog početka do kraja spolnog odnosa. Redovita i ispravna uporaba kondoma predstavlja najbolji mogući način zaštite od klamidijske infekcije za spolno aktivne osobe. Ne treba zaboraviti da rizik za klamidijsku infekciju raste s brojem spolnih partnera. Osobe koje su pod rizikom za klamidijsku infekciju trebaju se posavjetovati s liječnikom i provesti testiranje na uzročnike spolno prenosivih bolesti jednom godišnje.

Rizični faktori podrazumijevaju adolescentnu dob i spolnu aktivnost, višestruke spolne partnere, te prethodnu infekciju uzročnikom neke druge spolno prenosive bolesti. Pri prevenciji navedenih stanja treba nastojati da je partner, u dogovoru sa svojim liječnikom, testiran na uzročnike češćih spolno prenosivih bolesti (Chlamydia trachomatis, Ureaplasma urealyticum) jednom godišnje, te treba upotrebljavati kondom ili dijafragmu, kao i vaginalna spermicidna sredstva u vrijeme svakog spolnog odnosa.

Kako prepoznati rizike?

a) razgovorati o prethodnom spolnom iskustvu sadašnjeg ili budućeg spolnog partnera;

b) uvijek koristiti lateks-kondom od samog početka do kraja bilo kojeg oblika spolnog odnosa (vaginalnog, oralnog ili analnog);

c) upotrebljavati lubrifikantna sredstva temeljena na vodi, a ne uljima, jer mogu oštetiti kondom;

d) spermicidna sredstva uz kondom treba odabrati po uputi proizvođača i primijeniti ih u rodnicu;

e) spriječiti grube odnose; potrebno je spriječiti bilo kakvo oštećenje kože, epitela rodnice ili sluznica

usta ili anusa koje mogu dovesti do krvarenja.

Rizični faktori koji mogu dovesti do zdjelične upalne bolesti:

a) prethodna spolno prenosiva bolest ili zdjelična upalna bolest;

b) višestruki spolni partneri (promiskuitet) i spolni partner koji je promiskuitetan;

c) dob mlađa od 19 godina;

d) ispiranje rodnice.

Dijagnosticiranje klamidijske infekcije

Uzorak za laboratorijsku dijagnostiku najčešće se dobiva obriskom uretre mokraćne cijevi kod muškaraca, odnosno obriskom vrata ili cerviksa maternice. Danas se i mokraća sve više koristi kao uzorak. Indirektno, klamidijska infekcija može se zamijetiti i citološkom analizom vrata maternice po Papanicolaouu (papa-test), no zbog velikog broja lažno pozitivnih i lažno negativnih nalaza ne koristi se kao dijagnostička metoda. Kod muškaraca se uzorak uzima brisom distalnog dijela uretre i važno je naglasiti da osoba kojoj se uzima obrisak uretre, 3-5 sati prethodno ne mokri i da barem 7 dana prije pretrage ne uzima antibiotike. Kod žena uzorak se uzima tijekom ginekološkog pregleda obriskom vrata maternice, traje kraće od minute i bezbolno je.

Liječenje

Ukoliko imate dijagnosticiranu klamidiju, dobit ćete potrebne antibiotike, najčešće azithromycin ili doxycycline. Osim Vas trebaju se liječiti i osobe s kojima ste imali nezaštićeni (bez kondoma) spolni odnos. Ukoliko se ne liječi Vaš spolni partner, bez obzira na izostanak simptoma, partner/ica će Vam natrag prenijeti klamidiju, ili ako pak nemate stalnog partnera, iz neznanja će prenijeti klamidiju dalje.

S pravilnim tretmanom antibiotika, infekcija bi trebala nestati za tjedan do dva. Vrlo je važno dovršiti propisanu dozu antibiotika, bez obzira na to što simptomi mogu nestati i prije, ukoliko ste ih uopće imali.