‘Mali profesori’ ne razumiju humor, ironiju i zadirkivanje

Za razliku od autizma, osobe oboljele od tog sindroma nemaju poteškoće u govornom i spoznajnom razvoju, ali pokazuju neobične govorne karakteristike, pa su im odgovori uglavnom kratki, a razgovaraju kao maleni stručnjaci, vrlo pedantno i koristeći vokabular netipičan za svoju dob

Aspergerov sindrom ili Asperger, razvojni je neurološki poremećaj iz autističnog spektra, ali nije autizam, što se često krivo tumači. Za razliku od autizma, osobe oboljele od tog sindroma nemaju poteškoće u govornom i spoznajnom razvoju, ali pokazuju neobične govorne karakteristike, pa su im odgovori uglavnom kratki, a razgovaraju kao maleni stručnjaci, vrlo pedantno i koristeći vokabular netipičan za svoju dob.

Aspergerov sindrom je razvojni poremećaj čija je glavna karakteristika nesposobnost razumijevanja kako adekvatno funkcionirati u društvu. Ljudima s Aspergerovim sindromom nedostaje razumijevanje, procesuiranje i opisivanje vlastitih i tuđih emocija, sposobnost združene pažnje, te mogućnost da budu potpuno svjesni okolnosti koje ih okružuju u nekom trenutku. Djeca s Aspergerovim sindromom, općenito, nemaju zastoje u govornom i kognitivnom razvoju, te upravo zbog toga ponekad treba dugo vremena da se uopće posumnja kako dijete ima nekih razvojnih poteškoća. Ipak, često se pojavljuje motorička nespretnost i atipična uporaba govora.

Nepoznat uzrok

Aspergerov sindrom (eng. Asperger syndrome, AS ili Asperger disorder, AD) jedan je od nekoliko poremećaja iz autističkog spektra (eng. ASD) karakteriziran poteškoćama u društvenoj interakciji i ograničenim, stereotipnim interesima i aktivnostima. Također se naziva Asperger(ov) poremećaj ili samo Asperger. (Među kliničkim istraživačima nema puno suglasnosti oko toga treba li ga zvati sindromom ili poremećajem.)

Aspergerov sindrom razlikuje se od ostalih poremećaja iz spektra autizma po tome što kod njega općenito nema zastoja u jezičkom i kognitivnom razvoju. Ipak, u standardnom dijagnostičkom kriteriju nije spomenuta motorička nespretnost i atipična upotreba jezika, što se zna često javljati.



Točan uzrok AS-a još uvijek je nepoznat, iako istraživanja podupiru vjerojatnost genetske osnove; tehnike slikanja mozga nisu identificirale jasnu opću patologiju. Nema posebnog liječenja, a o djelotvornosti pojedinačnih intervencija postoje samo ograničeni podaci. Intervencija je usmjerena na poboljšanje simptoma i funkcija, a tretman je zasnovan najviše na bihevioralnoj terapiji, fokusirajući se na nedostatke u vještini komuniciranja, opsesivne ili repetitivne postupke te fizičku nespretnost. Većina pojedinaca vremenom se oporavi, ali se teškoće s komuniciranjem, društvenim prilagođavanjem i samostalnim životom nastavljaju i u odrasloj dobi. Neki istraživači i ljudi s AS-om poduprli su promjenu u pogledu na cijelu stvar, prema kojoj je ono što se treba liječiti zapravo razlika (različitost), a ne nemogućnost.

Aspergerov sindrom spada u poremećaje autističkog spektra (eng. ASD) ili pervazivne razvojne poremećaje (eng. PDD), a koji čine spektar psiholoških stanja koja karakteriziraju abnormalnosti u društvenoj interakciji i komunikaciji (koje “prodiru” u normalno funkcioniranje pojedinca /lat. pervasio = prodiranje/), te ograničeni interesi i repetitivno ponašanje. Kao i ostali psihološki razvojni poremećaji, i ASD počinje u ranom ili kasnijem djetinjstvu, ima stabilan tok bez remisija i vraćanja, ali i pogoršanja koja proizlaze iz promjena u raznim moždanim sistemima, povezanih sa sazrijevanjem.

ASD je podskup šireg autističkog fenotipa (eng. BAP) u koji spadaju osobe koje nemaju ASD, već neke osobine nalik autizmu, kao što je nedostatak u društvenoj interakciji. Od ostala 4 oblika ASD-a, autizam je po znakovima i vjerojatnim uzrocima najsličniji Aspergerovom sindromu, ali da bi se on dijagnosticirao, moraju postojati teškoće u komunikaciji, a dopušta se i kašnjenje u kognitivnom razvoju.

Ljudi s AS-om često pokazuju ponašanje, interese i aktivnosti koje su ograničene i repetitivno, a ponekad ih prate abnormalna intenzivnost i fokusiranost. Mogu se držati krutih rutina, kretati se na stereotipne i repetitivne načine ili se preokupirati dijelovima predmeta ili teme. Držanje za specifična i uska područja interesa jedna je od važnijih karakteristika AS-a. Takve osobe mogu skupljati mnogo detaljnih informacija o relativno uskoj temi, kao što su podaci o vremenu ili imena zvijezda, a da nemaju pravo razumijevanje o široj tematici.

Npr., dijete može zapamtiti brojeve modela kamera, iako malo mari za fotografiju. Ovo ponašanje obično postaje primjetno u dobi od 5 ili 6 godina. Iako se ovi posebni interesi mogu mijenjati s vremena na vrijeme, oni obično postaju još neobičniji i s još više suženim fokusom, pa često toliko dominiraju društvenom interakcijom da čitava porodica može postati uvučena u to. Zbog toga što sužene teme često zaokupljaju pažnju djece, ovaj simptom može proći neprimijećen.

Roditeljsko neznanje i nestrpljenje

Stereotipno i repetitivno motoričko ponašanje predstavlja jezgru pri dijagnosticiranju AS-a i ostalih ASD-ova. Ono uključuje pokrete rukom, kao pljeskanje ili uvrtanje, te složene pokrete cijelog tijela. Oni se obično ponavljaju u dužim ispadima i izgledaju više svojevoljno i ritualno od tikova, koji su brži, manje ritmični i rjeđe simetrični.

Primjerice, u vrtiću, ta će se djeca vjerojatno veći dio vremena igrati sama ili će pak pokušati uključiti nekoga u svoju igru. No, započinjanje zajedničke igre može im predstavljati veliki problem, a to može različito utjecati na grupnu dinamiku kao i na ponašanje odraslih prema njima (roditelji, odgajatelji, učitelji, bake, djedovi, tete…) zbog neispunjavanja očekivanja da se djeca mogu sama naučiti igrati i povezati s drugom djecom.

Zbog neznanja, ali i nestrpljenja, time mogu nesvjesno učiti dijete da nešto s njim nije dobro, što za posljedicu može imati razvoj niskog samopoštovanja i lošiju sliku o sebi. Time se, naravno, još više otežava djetetov razvoj jer, ne samo da ima slabije socijalne vještine zbog razvojnog poremećaja, on sada biva i kažnjavan radi svoje prirodno smanjene sposobnosti da ih savlada kao druga djeca (Izvor: www.http://ordinacija.vecernji.hr/)

Iako osobe s AS-om stječu jezičke sposobnosti bez većih smetnji i u njihovom govoru nema značajnih abnormalnosti, usvajanje jezika i njegova upotreba obično su atipični. U abnormalnosti spadaju govorljivost, nagli prijelazi (na drugu temu), doslovno interpretiranje i pogrešno razumijevanje nijansi, upotreba metafora razumljivih samo govorniku, nedostaci u slušnoj percepciji, neobično pedantan, formalan i idiosinkrazijski govor, te neobičnosti u glasnoći, tonu, intonaciji, prozodiji i ritmu.

Tri aspekta komunikacijskih “uzoraka” od kliničkog su značaja: slaba prozodija, okolišajući govor (tj. bez ulaska u srž teme) i upadljiva govorljivost. Iako infleksija i intonacija mogu biti manje krute ili monotone nego kod autizma, ljudi s AS-om često imaju ograničen raspon intonacije: govor može biti neuobičajeno brz, isprekidan ili glasan. Može ostaviti i utisak nepovezanosti; stil razgovora često uključuje monologe o temama dosadnim slušaocu, govornik ne uspijeva komentare staviti u kontekst ili potisnuti unutrašnje misli.

Takvi ljudi često ne primijete je li slušatelj uključen u razgovor ili ne. Govornikov zaključak ili poanta zna potpuno izostati, a slušateljevi pokušaji da razradi sadržaj ili logiku tog govora ili da se prebaci na povezane teme – često su neuspješni.

Pamćenje detalja

Djeca s AS-om mogu imati neuobičajeno sofisticiran vokabular u ranoj dobi i često ih kolokvijalno zovu “malim profesorima”, ali imaju teškoće u razumijevanju figurativnog govora i sklona su upotrebljavati jezik doslovno. Takva djeca imaju slabosti naročito u području nepisanog jezika koji uključuje humor, ironiju i zadirkivanje. Iako osobe s AS-om obično razumiju kognitivnu osnovu humora, izgleda da ne razumiju namjeru humora, a to je da se on podijeli s ostalima. Unatoč jakom dokazu o oslabljenom razumijevanju humora, izgleda da neki anegdotski slučajevi humora kod osoba s AS-om bacaju rukavicu nekim psihološkim teorijama o AS-u i autizmu.

Ljudi s AS-om često se ponašaju na senzibilan način, vide i zapamte detalje nekih stvari koji promaknu drugim ljudima, dobri su u pamćenju zakona, sistema i važnih činjenica; ovaj talent koristan je u mnogim vrstama poslova, bolji su u pisanju nego u razgovoru s ljudima jer pažljivo biraju riječi koje znače točno ono što žele reći, dobri su u matematici, kompjuterskom programiranju i znanosti dobri su u crtanju, slikarstvu, fotografiji, glumi ili muzici, imaju posebne predmete interesa u kojima postanu stručnjaci, uživaju raditi istu stvar mnogo puta, što je većini ljudi dosadno; mnoge osobe s AS-om dobre su u vježbanju muzičke skale na klaviru, računanju dugačkih zbirova, te traženju po knjigama i papirima (da nađu informacije i greške).

Mehanizam nastanka

Izgleda da Aspergerov sindrom rezultira iz razvojnih faktora koji pogađaju mnoge ili sve sisteme u mozgu, za razliku od lokaliziranih efekata. Iako su specifična objašnjenja za AS ili faktore po kojima se razlikuje od ostalih ASD-ova još uvijek nepoznata i iako još ne postoji patologija koja bi bila zajednička ljudima s AS-om, još uvijek je moguće da je mehanizam AS-a odvojen od ostalih ASD-ova. Neuroanatomske studije i povezanost sa teratogenima snažno sugeriraju da mehanizam uključuje promjenu u razvoju mozga nedugo nakon začeća.

Abnormalna migracija embrioničkih ćelija tokom fetusne faze može utjecati na konačnu strukturu i povezanost mozga, rezultirajući promjenama u nervnim sklopovima koji kontroliraju mišljenje i ponašanje. Postoji više teorija o mehanizmu AS-a, ali izgled da nijedna ne nudi konačno objašnjenje. Snimak funkcionalnom magnetnom rezonancijom pruža neke dokaze i za teoriju smanjene povezanosti i za teoriju “ogledalnih neurona”. Teorija o smanjenoj (unutrašnjoj) povezanosti mozga pretpostavlja smanjeno funkcioniranje nervnih sklopova “visokog nivoa” i smanjenu sinhroniziranost, zajedno s prekomjernim povećanjem procesâ “nižeg nivoa”.

To se dosta slaže s teorijama o generalnom procesuiranju, kao što je teorija slabe centralne koherencije, koja pretpostavlja da na ograničenoj sposobnosti da se vidi “veća slika” počiva glavna smetnja kod ASD-ova. Druga teorija povezana s ovom – pojačano perceptivno funkcioniranje – fokusira se više na superiornost lokalno orijentiranih i perceptivnih operacija kod autističnih osoba. Teorija o sistemu ogledalnih neurona (MNS) pretpostavlja da se promjene u razvoju MNS-a miješaju s oponašanjem i dovode do ključne karakteristike AS-a: oslabljenosti društvene interakcije.

Npr., jedna je studija pokazala da aktivacija u centru za oponašanje kod osoba s AS-om kasni. Ova se teorija slaže s teorijama socijalne kognicije, kao što je teorija uma, koja pretpostavlja da autistično ponašanje nastaje zbog poremećaja u pripisivanju mentalnih stanja sebi i drugima, ili teorija hipersistemiziranja, prema kojoj autistične osobe mogu sistematizirati unutrašnje operacije kako bi se mogli nositi s unutrašnjim događajima, ali su manje efektivni pri empatiziranju, gdje se moraju nositi s događajima koje su uzrokovali drugi agensi. U ostale moguće mehanizme spadaju disfunkcija serotonina, te disfunkcija malog mozga (Izvor: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed).

Izvor slike: https://howshealth.com/aspergers-syndrome

Zanimljivosti

Naziv sindroma po pedijatru Hansu Aspergeru

Sindrom je dobio naziv po austrijskom pedijatru Hansu Aspergeru, koji je 1944. godine opisao djecu koja su očigledno imala normalnu inteligenciju, ali im je nedostajala vještina neverbalne komunikacije, fizički su bila nespretna i nisu pokazivala empatiju.

Pedeset godina kasnije poremećaj je ušao u ICD (hrv. MKB, Međunarodna klasifikacija bolesti) i DSM klasifikaciju, ali su ipak ostala neriješena pitanja o njegovim aspektima.

Npr., postoji sumnja oko toga, razlikuje li se AS od visokofunkcionalnog autizma (eng. HFA) – djelomično i zbog te sumnje, njegova učestalost nije čvrsto ustanovljena.

Poznate osobe koje su bolovale/boluju od Aspergerovog sindroma

Sir Isaac Newton

Charles Robert Darwin

Hans Christian Andersen

fo

Albert Einstein

Facebook Comments

Loading...
DIJELI