MAJKA UPOZORAVA: Odgovornost za neželjene učinke cjepiva preuzimaju RODITELJI, zato obratite pažnju na ovo

Pixabay

Problematična stavka u priči o obaveznom cijepljenju i pravi uzrok naše podjele su PROIZVOĐAČI

Već više od 50 godina, cijepljenje djece u Hrvatskoj je obavezo. Dakle, nije to nikakva novost i do nedavno, nitko o tome nije pretjerano razmišljao.
No, danas je to tema koja zauzima jedan pristojan dio medijskog prostora i koja je privukla pažnju gotovo svih roditelja. Nažalost, većina toga što doznajemo iz medija spada u rubriku “crna kronika” i većina ljudi o cijepljenju zapravo zna vrlo malo. No, bez obzira na količinu znanja tj. neznanja, svatko ima svoj stav. Drugim riječima, Hrvati su se podjelili na dvije skupine, na zagovornike i protivnike obaveznog cijepljenja.

“Divide et impera” politička je i sociološka maksima poznata još od doba Julija Cezara i zaista nije teško zaključiti da nas zloglasna podjela roditelja na “cjepiše” i “necjepiše” već u startu vodi u slijepu ulicu. Navodi nas na pomisao da su protivnici cijepljenja neuki idioti koji ne razumiju važnost procesa imunizacije, za razliku od pobornika cijepljenja koji su svjesni toga da je procjepljivanje najbolji način kontroliranja i sprečavanja zaraznih bolesti.

Istina je da je cijepljenje djece vrlo delikatna i složena tema, koja nadilazi puko zauzimanje stava “ZA” ili “PROTIV”; jer obje se strane slažu oko toga da je bolje spriječiti nego liječiti. Drugim riječima, svima nam je jasna svrha i cilj imunizacije. Međusobna prepucavanja, nesloga i osuđivanje, doveli su nas do toga da smo zaboravili na ono što nam je zajedničko. Naime, sve nas veže isti cilj – želimo da nam djeca budu zdrava. Drugim riječima, SVI SMO NA ISTOJ STRANI, neovisno o stavu.

Problematična stavka u priči o obaveznom cijepljenju i pravi uzrok naše podjele su PROIZVOĐAČI.

Kako biste bolje razumjeli što želim reći, zamislite da trebate kupiti jaja.
Čiji biste proizvod radije kupili? Hrvatski ili Poljski?
Kojem biste uzgoju dali prednost? Slobodnom ili kaveznom? Vjerujem da bismo između industrijskog i organskog uzgoja, izabrali organski, a između domaćeg i uvoznog proizvoda, izabrali bismo domaći.
No, bez obzira koji odabrali, prvo ćemo mu provjeriti rok trajanja (pogotovo ako se radi o nečemu što će jesti i dijete).
Ako je u pitanju nešto što inače ne kupujemo, provjerit ćemo i sastav proizvoda.
To se odnosi i na hranu za koju znamo da nije zdrava, no svjedno ju kupujemo; mnogo je ljudi koji si ne mogu priuštiti zdravu prehranu, a mnogi jednostavno vole hrenovke.
U oba slučaja, bitno nam je porijeklo i način proizvodnje hrane koju ćemo jesti, a proizvođač nam mora jamčiti sigurnost i kvalitetu svojih proizvoda, u protivnom će snositi kaznenu i materijalnu odgovornost.
Analogno tomu, nije teško zaključiti da roditelji koji se odlučuju ne cijepiti svoju djecu, ne čine to zbog toga što su nerazumni protivnici imunizacije. Čine to prvenstveno zato što nemaju povjerenja u proizvođače, a samim time ni u kvalitetu i sigurnost njihovih proizvoda.



S obzirom na to da je cijepljenje u Hrvatskoj zakonski obavezno, apsolutno je legitimno, štoviše nužno , zapitati se tko proizvodi cjepiva kojima se procjepljuju naša djeca, gdje i kako su ona proizvedena te koji je njihov sastav.

Zar je neobično zapitati se kako se točno zove cjepivo koje će primiti moje dijete? Ili, koji je puni naziv proizvođača? Datum proizvodnje i rok trajanja? Sastav cjepiva? (Te su nam informacije inače dostupne prilikom odabira bilo kojeg proizvoda, jer, po zakonu, moraju biti jasno istaknute).

Struka tvrdi da je postotak djece koja su oboljela ili umrla nakon cijepljenja relativno mali. Dakle, takvi su slučajevi rijetki, ali se događaju. Što ako se dogodi mom djetetu? Što je s onima kojima se to dogodilo? Imam li pravo upitati tko to preuzima odgovornost u slučaju tih, teških ili po život opasnih reakcija djece nakon primljenih cjepiva?
Koga tužiti i kojoj se instituciji obratiti ako do toga dođe? Tužiti proizvođača? Liječnika cjepitelja? Državu? Odgovornost za neželjene učinke cjepiva ne preuzima nitko, ni liječnici, ni proizvođači, ni država, nego RODITELJI. Roditelji koji su na cijepljenje primorani.

Nadalje, ako govorimo o cijepljenju, ne možemo ne spomenuti Imunološko zavod. Jer, suludo je govoriti o proizvođačima, a da se pritom ne osvrnemo na domaću industriju. Naime, naš IZ nekada je proizvodio cjepiva kojima su se cijepila naša djeca. Štoviše, cjepiva smo i izvozili. Danas ih uvozimo, baš kao što uvozimo hranu, piće i energente.
Kako je moguće da država u kojoj je cijepljenje zakonom obavezno, sustavno zanemaruje problem Imunološkog zavoda već više od 20 godina?

Davne 1998. godine Imunološki je izgubio licencu Svjetske zdravstvene organizacije  za distribuciju cjepiva putem UNICEF-a za cijeli svijet, jer proizvodni pogoni nisu zadovoljavali standard dobre prizvođačke prakse.

U srpnju 2013. IZ ostao je i bez licenci za proizvodnju krvnih derivata i bakterijskih cjepiva. Nakon toga, Zavod je proglasio stečaj. Iste su se godine pojavile naznake o tome da Hrvatski zavod za javno zdravstvo (HZJZ) razmišlja o ukidanju obaveznog cijepljenja (Cijepljenje djece u Hrvtskoj provodi se prema obaveznom Programu cijepljenja koji donosi ministar nadležan za zdravstvo na prijedlog Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo).

No, u ožujku 2014. godine, Ustavni sud RH donosi riješenje u kojem se odbija prijedlog ocjene ustavnosti obavezne imunizacije djece i u kojem se navodi da samostalna odluka roditelja hoće li cijepiti svoju djecu nije njihovo ustavno pravo.

Hrvatskoj je ponovo uspjelo nemoguće. U najpogodnijem razdoblju za procvat farmaceutske industrije, mi smo je uspjeli satrati.
Dakle, uništili smo vlastitu proizvodnju kako bismo neometano mogli uvoziti cjepiva vodećih farmacutskih giganata i njima procjepljivati našu djecu.

Sanofi, Merck, Glaxo SmithKline, Pfizer i Novartis glavna su imena farmaceutske industrije. Neću trošiti riječi, predlažem da u google upišete ime bilo koje od navedenih kompanija+ riječ skandal. Rezultati govore sami za sebe. Uz njih se vežu brojne kontroverze i skandali, tereti ih se za narušavanje zdravlja odraslih i djece diljem svijeta, a mnogi su slučajevi završili s kobnim posljedicama. No, uspješno izbjegavaju preuzeti ikakvu odgovornost za svoja (ne)djela. Jedino što su uspijeli dokazati jest da  im je novac na ljestvici prioriteta daleko iznad kvalitete ljudskih života. Zato valja paziti kome poklanjamo svoje povjerenje i zdravlje, jer sav novac svijeta ne vrijedi koliko jedan jedini ljudski život.
Preuzimanje odgovornosti sport je za narod, a narod je dokazao da može podnijeti štošta, prodaju državne imovine, prodaju INA-e, autocesta, otoka ili čega god se elita sjetila… Ali prodaju zdravlja uistinu ne bismo trebali podnositi.
Ponavljam, ne smijemo zaboraviti da smo svi na istoj strani. Naša djeca su naš prioritet.
Bez obzira na to jeste li ili niste pobornik obaveznog cijepljenja, imate pravo biti informirani (ako vam je do toga stalo).
Ako pazite od koga ćete kupiti svježa jaja, ribu, meso ili bilo koji drugi proizvod, zašto bi cjepiva bila izuzetak?
Naoružajte se znanjem. Pitajte:
Koji je puni naziv cjepiva kojim žele cijepiti vaše dijete?
Da li je cjepivo pod dodatnim praćenjem?
Koji je puni naziv proizvođača predmetnog cjepiva?
Koji je potpuni sastav predmetnog cjepiva? Može li se dobiti ovjerena izjava proizvođača cjepiva u kojoj će jamčiti da se u predmetnom cjepivu nalazi samo ono što je navedeno u uputi o lijeku pod „sastav cjepiva“, zemlju porijekla i godinu proizvodnje?
Garantira li proizvođač da je predmetno cjepivo apsolutno dugoročno učinkovito i sigurno za upotrebu?
Odgovara li proizvođač kazneno ili materijalno u slučaju pojave bolesti protiv koje je dijete cijepljeno ili u slučaju nuspojava cijepljenja – ugrožavanja života i zdravlja (nastupanja zdravstvenih ili trajnih zdravstvenih oštećenja) uzrokovanih cjepivom?
Koji je sud nadležan u slučaju spora?
Koja državna institucija pred zakonom preuzima materijalnu i kaznenu odgovornost, jamči za visoki standard kakvoće te dugoročnu učinkovitost i sigurnost cjepiva te koji je sud nadležan u slučaju spora?

Da li je u Hrvatskoj provedeno kliničko ispitivanje od strane zdravstvenih institucija RH za to predmetno cjepivo prije uvoza i puštanja u promet? Koji je naziv kliničke studije i može li se dobiti uvid u tu studiju?

Mogu li vam garantirati čistoću predmetnog cjepiva?

Kako provjeriti je li vaše dijete preosjetljivo na neku od komponenata cjepiva? Mogu li se napraviti pretrage utvrđivanja preosjetljivosti na svaku komponentu cjepiva, kako bi se isključila mogućnost da u slučaju vašeg djeteta ne postoje kontraindikacije za cijepljenje? (U Pravilniku i uputi proizvođača cjepiva piše da je preosjetljivost na bilo koju komponentu cjepiva, kontraindikacija za cijepljenje. Dijete se ne smije cijepiti ako je alergično (preosjetljivo) na djelatne tvari ili bilo koji drugi sastojak cjepiva. Drugim riječima, kasno je to utvrđivati NAKON cijepljenja.

Ponavljam, bez obzira na vaše stavove, učinite sve što je u vašoj moći kako biste prikupili sve potrebne informacije, kako biste na temelju toga dali svoj pristanak za cijepljenje vašeg djeteta. Jer, bez obzira na to što NEMAMO PRAVO IZBORA, u slučaju da nešto pođe po zlu, sva odgovornost pada na naša leđa.
Međusobno omaložavanje i sulude rasprave valja ostaviti po strani. Znanje je jedino što nam može pomoći.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI