Lordoza, kifoza i skolioza

Kralješnica, hrptenjača ili kičma glavni je koštani oslonac trupa nužan za pokretanje, potporu gornjeg trupa i glave, stabilizaciju zdjelice, stav tijela i zaštitu osjetljivih struktura kralježnične moždine. Ona čini temeljni dio kostura te povezuje kosti udova, glave i trupa. Oblikuje je 33-34 kralješka: 7 vratnih, 12 prsnih, 5 slabinskih, 5 križnih (srasli u križnu kost, sakrum) i 3-5 trtičnih kralježaka (srasli u trtičnu kost)

Kost (latinski osse, ossis) ili koštano tkivo jest vezivno tkivo koje podupire tjelesnu strukturu. Kosti svojom čvrstoćom i izdržljivošću omogućuju uspravan stav, štite unutarnje organe od vanjske traume, okružuju i zaštićuju u svojoj unutrašnjosti delikatnu koštanu srž, te služe kao izvor i spremište kalcija, fosfata i bikarbonata, neizostavnih sudionika metaboličkih procesa u organizmu. Sve kosti u ljudskom tijelu zajedno čine ljudski kostur a zajedno s mišićima kosti čine sustav organa za kretanje.

Između epifize i dijafize kosti nalaze se zone rasta. Na tim zonama kost raste u dužinu dok okoštavanjem dijafize raste u širinu. Kost u dužinu raste do između 16. i 23. godine, a poslije toga samo u širinu, okoštavanjem (npr. kosti lubanje i lica).

Kralješnica (hrptenjača ili kičma) najvažniji je i najkompliciraniji dio čovjekova kostura. Ona nosi glavu, podupire trup, u njoj je skrivena i zaštićena leđna moždina, ona daje uporište korijenima živaca. Ruke i noge povezane su s kralješnicom preko ramenog obruča, odnosno zgloba kuka. Pritom kralješnica neposredno ili posredno sudjeluje u većini pokreta tijela. Budući da kralješnica štiti leđnu moždinu, svaka promjena u građi i funkciji kralješnice može izazvati smetnje u gibljivosti, osjetima i drugim funkcijama tijela.

Kralješnica je elastični koštani stup. Sastoji se od lanca kralješaka: u vratu ih je sedam, u grudima dvanaest, u bočnom dijelu ili slabinama pet, a zatim dolaze krstača i trtica. Kralješnica, s takozvanim fiziološkim krivinama, dobiva karakterističan oblik u prvoj godini života. Gledano sa strane, kralješnica ima oblik dvostrukoga slova S. Na njoj se razlikuju: vratno ulegnuće (lordoza), grudna izbočina (kifoza) i slabinsko ulegnuće (lordoza). Čvrstoću joj daju sveze (ligamenti) i mišići, s kojima čini cjelinu. Da nema tih sveza i mišića kralješci bi se, zbog velikog pritiska u diskovima, proširili i kralješnica bi izgubila fiziološki oblik.

Različita građa pojedinih dijelova kralješnice primjerena je njenoj ulozi i namjeni u pojedinom predjelu – npr. slabinski kralješci moraju biti snažno razvijeni da bi podnijeli velika opterećenja slabinske kralješnice.



Kralješnica nije u svih ljudi onakva kakvu nalazimo u anatomskim atlasima. Postoje brojna i česta anatomska odstupanja od normalnoga, štoviše, češća su odstupanja od normalnoga nego tzv. normalna građa. Međutim, svako odstupanje od normalnoga što ga, na primjer vidimo na rendgenskoj slici nije i bolesna pojava. Za čovjekovu kralješnicu karakterističan je oštar prijelaz izmedu slabinske kralješnice i krstače.

Uspravno držanje čovjeka, u usporedbi s ostalim četveronožnim kralješnjacima, u biološkom smislu za kralješnicu znači povećano opterećenje, jer ona nosi glavu. trup i ruke. Tako možemo i objasniti zašto je kralješnica čovjeka. u usporedbi s ostalim četveronošcima izložena većim oštećenjima. U četveronožaca vidimo, u usporedbi sa čovjekom, manje od 3 posto promjena diska i posljedica tih promjena, a iznimke su samo neki psi (jazavčari, pekinški psi, buldozi).

Držanje kralježnice ne ovisi samo o građi, te o statičkim i dinamičkim opterećenjima, već i o psihi. Držanje čovjeka odraz je tjelesnih i duševnih osobina, odraz cijele njegove osobnosti i njegove snage. Tim se može objasniti to što psihičke smetnje mogu izazvati i organske promjene u disku i cijeloj kralješnici, premda uloge psihe u vezi s bolovima u križima još nije objašnjena.

Kralježnica je zakrivljena i zato može imati i ulogu opruge. Stupu zakrivljenom na više mjesta potrebno je manje napora, uz iste mogućnosti opružanja, nego stupu sa samo jednom krivinom. Iz toga proistječe da je kralješnica u obliku S, manje podložna oštećenjima. Nadalje, kralješnica sa svojim krivinama zadržava povoljan položaj težišnice. (Izvor: www.inet.hr)

Kralježnica, hrptenjača ili kičma glavni je  koštani oslonac trupa nužan za pokretanje, potporu gornjeg trupa i glave, stabilizaciju zdjelice, stav tijela i zaštitu osjetljivih struktura kralježnične moždine. Ona čini temeljni dio kostura te povezuje kosti udova, glave i trupa. Oblikuje je 33-34 kralješka: 7 vratnih, 12 prsnih, 5 slabinskih, 5 križnih (srasli u križnu kost, sakrum) i 3-5 trtičnih kralježaka (srasli u trtičnu kost). Koštane elemente vratnih, prsnih i slabinskih kralježaka međusobno odvajaju međukralješnični diskovi.

Lordoza

Lordoza se definira kao deformitet kralježnice u lumbosakralnom (donjem)  dijelu koja se manifestira pojačanom zakrivljenošću fizikalne lordoze. Primarno pogađa slabinski dio leđa, ali može pogađati i vratni dio. Često se javlja u kombinaciji s kifozom.

Glavne karakteristike lordoze su glava zabačena unatrag od linije vertikale, prsni koš je ravan ili ispupčen, fiziološka lordotična krivina je naglašena, zdjelica je pomaknuta naprijed i dolje, a koljena su u pojačanoj ekstenziji. Razlikujemo primarne i sekundarne lordoze.

Uzrok primarnih lordoza su kongenitalne anomalije od kojih je najučestalija anomalija sakruma. Sekundarne lordoze su kompenzatore, javljaju se u dojenačkoj dobi, odnosno u fazi    stajanja i hoda, osobito u hipotonične i debele djece. S obzirom na vrijeme nastanka lordoze mogu biiti stečene ili urođene.

Za dijagnosticiranje lordoze primjenjuju se rendgensko snimanje, skeniranje kostiju, magnetska rezonancija, kompjuterska    tomografija, te krvni testovi. (izvor: www.fitness.com.hr).

Lordozu najčešće uzrokuju: posturalne deformacije (deformacije stava tijela), ravna stopala, starenje, traume, profesionalno naprezanje, opuštena trbušna muskulatura, težak trbuh kao posljedica pretilosti ili trudnoće, osteoporoza, pretjerana kifoza, kontraktura kukova, discitis (poremećaj diskova između pršljenova kralježnice), spondilolistezis (jedan pršljen klizi naprijed ili nazad u odnosu na sljedeći pršljen), ahondroplazija (patuljasti rast). S obzirom na vrijeme nastanka, lordoze mogu biti urođene ili stečene. S druge strane, ovisno o mjestu koje pogađaju, dijele se na dvije vrste:

– lumbalna lordoza – nenormalna zakrivljenost u donjem dijelu leđa (lumbalno područje), često se pojavljuje u djetinjstvu bez poznatog razloga, nastaje kod kronične križobolje, išijasa i ankilozantnog spondilitisa;

– vratna lordoza – fizikalna lordoza vratne kralježnice, razvija se u prvoj godini života, normalna pojava koja ima nekoliko funkcionalnih uloga, problem je ispravljena lordoza vrata, kod osoba s karakterističnim profesionalnim naprezanjem.Izravnana/ispravljena fizikalna lordoza vrata

Kako bi se prilagodio srcu i plućima, torakalni je dio kralježnice zakrivljen u suprotnom smjeru. Zbog uravnoteženog položaja u odnosu na ramena, pokretnosti vrata i maksimalnog vidnog polja, važno je da vratna krivina bude unazad.

Normalna (fizikalna) lordoza ima krivinu od 30 do 40 stupnjeva. Bol u vratu javlja se kod krivine koja je manja od 20 stupnjeva, a oni s potpuno izravnanom fizikalnom lordozom vrata, tj. s gubitkom fizikalne lordoze, 18 su puta skloniji bolu i ukočenosti u vratu. Reducirana fizikalna lordoza uzrok je starenja, traume ili profesionalnog naprezanja.

Postojanost lordoze najlakše se može utvrditi na način da se osoba sagne naprijed i ako se fizikalna lordoza ispravlja, sve je u redu. S druge strane, ako krivina ostane, treba se obratiti liječniku. U okviru kliničke dijagnostike, lordoza se otkriva rendgenskim snimanjem, skeniranjem kostiju, magnetskom rezonancom (MR), kompjuterskom tomografijom i krvnim pretragama.

Kifoza

Kifoza predstavlja zakrivljenost srednjeg dijela kralježnice. Sam pojam kifoza odnosi se na pretjeranu zakrivljenost. Iako se može pojaviti u bilo kojoj dobi, najčešća je u starijih žena. U današnje vrijeme gotovo svaka deseta osoba ima problema s leđima, a uzrok tomu je nedostatak kretanja ili pak pretjerano kretanje u vidu ponavljajućih radnji koje se često izvode onako kako ne bi trebale (saginjanje i ustajanje s teretom), pretjerana količina stresa te nedostatak kvalitetnog sna i odmora. Čak i male promjene na kralješnici mogu uzrokovati bolove u leđima, poremećaj sna, poremećaj cirkulacije te glavobolje.

Da bi mogli razumjeti nastanak progresije i liječenja kifoze i lordoze bitno je poznavanje osnovnih biomehaničkih principa položaja kralježnice u prostoru. Stabilnost i postojanost sagitalnih zavoja kralježnice određuju koštane, ligamentarne i mišićne strukture, čijim se međusobno usklađenim djelovanjem održavaju fiziološki zavoji kralježnice. Mišići svojim djelovanjem mogu privremeno mijenjati položaj kralježnice u prostoru, koji je međutim predodređen koštano-ligamentarnim strukturama.

Kifoza je definirana kao poremećaj zakrivljenosti kralježnice u sagitalnoj (antero-posteriornoj) ravnini kod kojeg konveksnost torakalnog (prsnog) dijela kralježnice prema natrag prelazi normalne fiziološke granice (>20 – 45 stupnjeva). Time leđa dobivaju blago okrugli izgled i postaju bolna, a u najtežim slučajevima kifoza može uzrokovati probleme sa radom srca i pluća.

Glavne karakteristike kifoze su: glava savijena prema naprijed – ispred vertikalne linije, ramena pomaknuta naprijed i pojačana pogrbljenost, uvučen prsni koš, lopatice istaknute i odvojene od kralježnice te mlitav i ispupčen trbuh. Uz nenormalnu zakrivljenost kralježnice, kifoza također može uzrokovati bol u leđima i ukočenost kod nekih ljudi. Blagi slučajevi kifoze nekada ne uzrokuju vidljive znakove i simptome. Posjetite liječnika ako primijetite povećanu krivulju u gornjem dijelu leđa kod sebe ili svog djeteta.

Vrlo je važno razlikovati kifotično loše držanje od kifoze. Kod kifotičnog držanja radi se samo o poremećaju držanja tijela koje se promjenom držanja i kontrakcijom muskulature može ispraviti. Međutim kod kifoze su prisutne strukturne promjene na kralješcima, ligamentima i vertebralnoj muskulaturi. Točan uzrok nastanka kifoze nije poznat. Ona može nastati zbog oštećenja prednjeg nosećeg stupa (infekcija, prijelomi, osteoporoza), malformacija (morfološki defekt organa) kralježaka, a spominju se i neuromuskularni uzroci.

Ovisno o ulozi i definiranju faktora u etiologiji, kifoze se dijele na:

– konstitucionalne – genetski uvjetovane, najčešće se stabiliziraju nakon prestanka koštanog rasta;

– posturalne – nisu deformiteti nego anomalije držanja tijela tj. kifoza je fleksibilna i može se korigirati promjenom položaja tijela ili voljnim kontrakcijama mišića;

– idiopatske – uzrok je nepoznat a posebno su izražene u vrijeme adolescencije.

Kifoze kod Scheuermannove bolesti – Scheuemannova mladenačka kifoza koja je karakterizirana torakalnom kifozom uz vidljive promjene na tijelu kralješaka. Znaci Scheuemannove bolesti susreću se poslije 13.-14. godine, kod otprilike 30% mlađe populacije.

Razlikujemo još adaptacijske, kongenitalne, posttraumatske, kifoze kod tuberkuloze i ostalih infekcija, kifoze kod Behterevljeve bolesti i kifoze kod metaboličkih distrofija.

Za dijagnozu kifoze koristi se, kao i kod skolioze, test pretklona. Pacijent napravi pretklon kod kojeg ako je prisutna kifoza jedan dio leđa vidljivo “strši” van. Ukoliko se potvrdi postojanje kifoze, obavlja se test reklinacije kojim se utvrđuje stupanj korektibilnosti kifoze. Bolesnik pritom leži na krevetu i izvrši pokret podizanja gornjeg dijela trupa i pritom se promatra koliko se stršeći dio ispravlja. Od ostalih metoda koristi se i konturometrijska metoda, te rendgenska dijagnostika.

Kifoza se događa kada kralješci u gornjem dijelu leđa tvore klinasti oblik i uzrokuju pogrbljeno držanje. Ovu deformaciju mogu uzrokovati razni problemi, uključujući:

Osteoporoza – ovaj poremećaj stanjivanja kostiju može rezultirati zdrobljenim kralješkom. Ona je najčešća u starijih odraslih osoba, posebice žena, te kod ljudi koji su koristili visoke doze kortikosteroida kroz dulje vrijeme;

Degeneracija diska – meki, kružni diskovi, djeluju kao jastuci između kralježaka. S godinama, ovi se diskovi isušuju, a to često pogoršava kifozu;

Scheuermann bolest – također se naziva Scheuermann kifoza. Ova bolest uzrokuje abnormalan rast kralježnice najčešće prije ili tijekom puberteta. Dječaci su pogođeniji nego djevojčice. Znaci ove kifoze obično se uočavaju nakon 14. godine života;

Urođene mane – ako se bebina kralježnica ne razvija ispravno u maternici, spinalne kosti se ne mogu formirati ispravno te mogu uzrokovati kifozu;

Sindrom – kifoza kod djece može biti povezana s nekim sindromima poput Marfanovog sindroma ili Prader Willi sindroma;

Rak i njegovo liječenje – rak u kralježnici može oslabiti kralješke i učiniti ih sklonijima prijelomima kompresije, naročito ukoliko je liječen kemoterapijom ili zračenjem. (https://www.krenizdravo.rtl.hr)

Skolioza

Glavni znak da se radi o skoliozi je postranična iskrivljenost kralješnice koju opisuje rotacija kralježaka oko uzdužne osi i torzija kralješnice oko uzdužne osi. Kod bilo kojeg oblika skolioze postoji opasnost od pogoršanja. Skolioza ima tendenciju pogoršavati se s rastom. Skoliozu se dovodi u vezu s nepravilnim držanjem. Skolioza je tipičan poremećaj do kojeg dolazi zbog skraćenja jednog donjeg ekstremiteta.

Skolioza je bočna zakrivljenost kralježnice zbog koje grudni koš gubi simetriju, a koja se najčešće pojavljuje tijekom rasta neposredno prije puberteta. Skolioza može biti uzrokovana različitim stanjima poput cerebralne paralize, mišićne distrofije, ali se pravi uzrok skolioze još ne zna. Većina slučajeva skolioze je  blaga, ali neka djeca razviju deformitete kralježnice koji postaju teži s rastom. Osobito teška zakrivljenost kralježnice može smanjiti količinu prostora u prsima što otežava plućima normalno funkcioniranje.

Djeca koja imaju blagu skoliozu pozorno se  prate, kako bi se utvrdilo postaje li zakrivljenost kralješnice ozbiljna. Skolioza, dakle, može biti kongenitalna ili se tijekom godina može postupno razvijati i pogoršavati. Deset puta češće javlja se kod djevojčica. Iako je liječenje skolioze dugotrajno, mukotrpno, često i vrlo rizično – mogućnosti liječenja sve su veće, a kod većine oboljelih i sve učinkovitije. Kako biste što bolje mogli razumjeti što vam se događa – odlučili smo ukratko pojasniti pojmove vezane uz skoliozu.

Prema lokalizaciji razlikujemo: torakalnu skoliozu – iskrivljenje grudnog dijela kralješnice, te lumbalnu skoliozu – iskrivljenje slabinskog dijela kralježnice.

Osim toga skolioza može biti: sinistrokonveksna skolioza (lijevo-konveksna) – dio postranične krivine okrenut je prema lijevo, te dekstrokonveksna skolioza (desno-konveksna) – dio postranične krivine okrenut je prema desno.  Prema vremenu pojavljivanja skolioze mogu biti: infantilne – prve tri godine života; juvenilne – između treće godine i početka puberteta; adolescentne – pojavljuju se početkom puberteta i adultne – javljaju se u odrasloj dobi odnosno po završetku puberteta.

Liječenje skolioze

Većina djece sa skoliozom imaju blago zakrivljenje i vjerojatno neće trebati liječenje operacijom ili protezom. Djeca s blagom skoliozom trebat će česte provjere svakih četiri do šest mjeseci kako bi se provjerilo ima li promjena u njihovoj kralješnici.

Iako postoje smjernice za liječenje i blage i teške skolioze, odluka o tretmanu se uvijek donosi na individualnoj bazi. Faktori koje treba razmotriti su: spol – žene imaju veći rizik od razvijanja bolesti nego muškarci. Težina krivulje – velika zakrivljenost znači veću vjerojatnost pogoršavanja stanja, veće komplikacije s plućima, ali i puno teži oporavak odnosno težu operaciju.  Mjesto krivulje – krivulje koje se nalaze u centru kralješnice će se prije pogoršati nego one koje se nalaze u gornjem ili donjem dijelu.

Kod blažih oblika skolioze uglavnom se koristi kineziterapija kojom je moguće ostvariti pozitivan utjecaj na psiho-somatski sustav. Vježbe mogu koristiti kao prevencija lošeg držanja te daljnje progresije skolioze. Kineziterapija se provodi na individualnoj razini što znači da je terapija osmišljena tako da odgovara određenom oštećenju kralješnice i zdravstvenom stanju osobe koja se podvrgava kineziterapiji.

Kineziterapijski program obuhvaća vježbe disanja uz korekciju držanja, vježbe istezanja skraćenih mišića, vježbe jačanja mišića, te vježbe u vodi i plivanje. Istraživanja su pokazala i kako je bavljenje određenim sportovima odlična vrsta terapije protiv skolioze. Primjerice, plivanje ili lagana gimnastika, odnosno atletika. Kako bi bilo koja vrsta tjelesne aktivnosti pokazala utjecaj na skoliozu, vrlo je važno redovito provoditi tu aktivnost, ali je zamijeniti za drugu nešto težu varijantu kako bi se postigao brži napredak.

Dva su glavna cilja provođenja vježbi protiv skolioze, a odnose se na jačanje mišića i istezanje ligamenata odnosno tetiva. Prije upuštanja u bilo koju vrstu sporta najbitnije je savjetovati se s liječnikom fizijatrom, ortopedom, te fizioterapeutom, kao i trenerom sportskog kluba koji će otvoreno reći može li se provesti suradnja.

Kod fuzije kralješnice, kirurg spaja dvije ili više kostiju i kralješnici u jednu tako da se one ne mogu same micati. Komadići kostiju i koštane srži se stavljaju između kralješaka. Metalne šipke, kuke ili vijci drže taj dio kralježnice ravno dok se stari materijal i novi materijal kosti spaja zajedno. Operacija se obično odgađa sve dok dječje kosti ne prestanu rasti. Ako se skolioza brzo razvija u ranim godinama kirurg može instalirati štap koji  se prilagođava dužini kako dijete raste.

Komplikacije kod operacije kralježnice mogu uključivati krvarenje, infekcije, bol i oštećenje živaca. U rijetkim slučajevima kost ne ozdravi i potrebna je još jedna operacija.

 

 

Facebook Comments

Loading...
DIJELI