Kronična opstruktivna plućna bolest je četvrti vodeći uzrok smrti u svijetu, nakon koronarne bolesti, cerebrovaskularnih bolesti i akutnih respiratornih infekcija. U svijetu je od KOPB-a umrlo čak 2,74 milijuna ljudi
Kronična opstrukcijska plućna bolest (KOPB) termin je koji se uglavnom odnosi na povezane poremećaje koji bolesniku postepeno oduzimaju dah, kao što su: kronični bronhitis i/ili emfizem povezan s otežanim prolazom (opstrukcijom protoka) zraka. Bolesnik ponekad boluje i od kroničnog bronhitisa i od emfizema. Kronični bronhitis je odgovoran za 85 posto slučajeva KOPB-a. Kod osoba sa KOPB-om, zračni putevi – cjevčice putem kojih zrak ulazi i izlazi iz pluća – djelomično su začepljeni što otežava strujanje zraka kroz njih. Kada je KOPB ozbiljno stanje, nedostatak daha i drugi simptomi mogu otežati obavljanje vrlo jednostavnih, svakodnevnih zadataka, poput laganih kućnih poslova, šetnje, pa čak i kupanja.
Kronični bronhitis predstavlja dugotrajnu upalu dišnih puteva koja proizvodi velike količine sluzi, što uzrokuje kašljanje i hripanje. Bronhitis se smatra kroničnim ukoliko kašalj i ekspektoracija traju najmanje 3 mjeseca u godini, dvije uzastopne godine.
Zračni putevi su cjevčice koje prenose zrak u i iz pluća kroz nos i usta. Zdravi zračni putevi i zračne vrećice u plućima vrlo su elastični, pa se nakon što se prošire ili napune zrakom vraćaju u prvobitni oblik. Ovaj fenomen elastičnosti pomaže zadržavanju normalne strukture pluća te osigurava da zrak brzo ulazi i izlazi iz pluća.
Kod osoba s kroničnom opstrukcijskom plućnom bolesti, zračne vrećice više nemaju sposobnost vraćanja u prvobitni oblik. Zračni putevi, također, mogu postati natečeni i deblji nego što je to normalno, te se može povećati proizvodnja sekreta (ispljuvka). U tom slučaju savitljivi zračni putevi postaju blokirani ili začepljeni, što dodatno otežava izlazak zraka iz pluća.
Emfizem je bolest koja uništava plućne alveole (zračne prostore) i/ili najmanje bronhiole (male zračne puteve) u plućima. Jednostavno rečeno, pluća gube elasticitet što se može usporediti sa istrošenom gumenom trakom. Time se zračni prostori povećavaju i otežavaju disanje bolesniku.
Osobe koje su najugroženije kada je u pitanju razvoj KOPB, prvenstveno su pušači. Bolesnici koji su pušili kutiju cigareta dnevno mogu razviti kašalj i iskašljavati. Otežano disanje zapaža se tek pri naporu. Iskašljavanje je u početku gotovo neprimjetno, jer se javlja samo izjutra. Iskašljaj je sluzav, ali postaje gnojan tijekom pogoršanja. Osnovni simptom KOPB-a je zaduha (dispneja) koja se pojačava kod pogoršanja bolesti, tzv. egzacerbacije. Zaduha je popraćena kašljem ili hripanjem i ponekad vrućicom. Kako bolest napreduje, razdoblja između pogoršanja postaju kraća.
Simptomi emfizema obično se javljaju prije 50. godine života, a puno ranije u bolesnika sa cističnom fibrozom. Oboljeli stalno otežano dišu, slabo kašlju i gotovo ništa ne iskašljavaju. U kasnijim fazama KOPB-a mogu se vidjeti teška zaduha, kašljanje i iskašljavanje velike količine sluzi, hripanje, stalne infekcije, natečeni zglobovi… Koža poprima plavkastu boju. U uznapredovaloj fazi, bolesnicima je potrebna stalna njega i dodatni kisik kako bi mogli disati (izvor: plivazdravlje.hr)
Simptomi i dijagnoza KOPB-a
-
Konstantno kašljanje, ponekad nazvano “kašalj pušača”
-
Gubitak daha tijekom aktivnosti u kojima je osoba ranije bez napora učestvovala
-
Pretjerana proizvodnja sekreta
-
Osjećaj nemogućnosti disanja (pritisak u grudima)
-
Nemogućnost dubokog udisanja
-
Zvuk zviždanja tokom disanja
Svaka osoba koja ima dugotrajan kašalj sa sekretom (produktivan kašalj) i/ ili nedostatak daha, treba se testirati na KOPB.
Liječnik može postaviti dijagnozu kronične opstrukcijske plućne bolesti na osnovu simptoma kod pacijenta, njegove i obiteljske anamneze te nalaza testova. Također, liječnik kod anamneze – razgovora s pacijentom, ispituje, puši li pacijent ili je imao kontakt s nadražajnim sredstvima poput zagađenog zraka, kemijskih isparavanja, prašine ili slično. Ukoliko pacijent ima dugotrajan kašalj, liječnika će interesirati koliko dugo kašalj traje, koliko pacijent kašlje i koju količinu ispljuvka pritom izbacuje. Uz anamnezu liječnik će svakako učiniti radiološku snimku pluća ili kompjuteriziranu tomografiju (MSCT) pluća.
Kako bi se postavila dijagnoza KOPB-a uz navedeno koriste se i tzv. testovi plućne funkcije koji mjere količinu zraka koju osoba može udahnuti i izdahnuti, koliko brzo može izdahnuti zrak, te u kojoj mjeri pluća dostavljaju kisik u krv. Osnovni test za dijagnosticiranje KOPB-a je spirometrija. Riječ je testu koji se sastoji od bezbolnog pregleda tijekom kojeg medicinski tehničar zamoli pacijenta da duboko udahne, a zatim izdahne što je moguće snažnije u cijev koja je povezana na mali uređaj koji se zove spirometar. Uređaj mjeri količinu zraka koju osoba može izdahnuti i brzinu kojom ga izdiše. Rezultati testa također mogu pomoći da se utvrdi da li postoji i neko drugo zdravstveno stanje kod pacijenta poput astme ili pak oslabljene srčane funkcije koje može uzrokovati date simptome kod pacijenta.
Kako liječiti KOPB?
Ciljevi liječenja kronične opstruktivne plućne bolesti (KOPB) su nestanak simptoma, sprječavanje progresije bolesti, poboljšanje kvalitete života, prevencija i liječenje komplikacija i egzacerbacija. Bolest treba što ranije dijagnosticirati radi primjene preventivnih mjera i pravilnog liječenja. Naravno, što ranije liječnik otkrije KOPB, liječenje je lakše. Razgovarajte sa svojim liječnikom ukoliko mislite da pripadate rizičnoj skupini.
Preventivne mjere koje možete poduzeti ukoliko sumnjate ili već imate dijagnozu KOPB:
-
prestanak pušenja
-
izbjegavajte zagađeni zrak (prašina, zagušljive prostorije, razni umjetni osvježivači zraka)
-
redovito odlazite na liječničke preglede i kontrole
-
bavite se fizičkom aktivnosti (koliko Vam bolest dozvoljava)
-
tijekom sezone gripe pokušajte izbjegavati mjesta gdje se okuplja veliki broj ljudi
-
boravite što više vremena u prirodi, na svježem zraku.
Osnovnim lijekovima smatraju se bronhodilatatori koji dovode do širenja dišnih puteva. Postoje oni kratkog i brzog djelovanja (npr. Ventolin i Atrovent) koji se uzimaju po potrebi, za razliku od bronhodilatatora dugog djelovanja (npr. Serevent, Teolin, Teotard) koji se uzimaju redovito. Bronhodilatatori se mogu i međusobno kombinirati u sva tri stupnja bolesti. Protuupalni lijekovi iz grupe inhalacijskih kortikosteroida preporučuju se u liječenju umjerenog i teškog oblika bolest. Pokazalo se da vrlo dobar učinak ima kombinacija inhalacijskih kortikosteroida i bronhodilatatora (npr. Seretide), koja je dostupna i kod nas, tako da zaista možemo reći da se naši bolesnici liječe prema svjetskim standardima.
Navedena terapija preporučena je i u smjernicama za prevenciju, dijagnosticiranje i liječenje KOPB-a, popularno nazvane GOLD. Bitan učinak terapije kombinacijom bronhodilatatora i inhalacijskog kortikosteroida je i smanjenje učestalosti pogoršanja bolesti koje zahtijeva hospitalizaciju, što predstavlja dodatni stres za oboljelog, a ponekad i potrebu za liječenjem kisikom. Potrebno je naglasiti važnost redovitog uzimanja lijekova, pravilnog načina disanja i iskašljavanja, što rezultira uspostavljanjem zadovoljavajuće kvalitete života. Sve navedeno obuhvaćeno je u programu plućne rehabilitacije kojim se želi oboljelima od KOPB-a omogućiti normalno funkcioniranje u obitelji i društvu, a uključuje određenu tjelesnu sposobnost za obavljanje dnevnih aktivnosti, bavljenje športom ili nekim oblikom rekreacije radi poboljšanja mišićne mase i boljeg podnošenja napora, smanjenje depresije.
U ovakav program se osim oboljelih moraju uključiti i članovi njihove obitelji, a suradnja s interdisciplinarnim timom treba biti maksimalna, jer se samo na taj način može odgoditi hospitalizacija radi primjene kisika u liječenju ovih bolesnika. Takva terapija kisikom zahtijeva složen pristup, jer je doživotna.
Trudnice i majke
Djeca majki koje puše tijekom trudnoće ili nakon trudnoće više od 20 cigareta dnevno, izložena su gotovo tri puta većem riziku od razvoja kronične opstruktivne plućne bolesti (KOPB) u odrasloj dobi, ukazuje nova studija. Prema mišljenju stručnjaka spomenuti rezultati nisu iznenađenje, obzirom da je smanjenje funkcije pluća u djetinjstvu predisponirajući čimbenik za smanjenje funkcije pluća u odrasloj dobi.
Zanimljivo je da su dječaci bili osjetljiviji na negativan učinak majčinog pušenja nego djevojčice, što se tumači biološkim razlikama tijekom razvoja u djetinjstvu. Smatra se da bi rezultati ove studije trebali osnažiti trenutnu preporuku da trudnice i mlade majke izbjegavaju pušenje.
Kronična opstruktivna plućna bolest nije izlječiva bolest, ali se često može spriječiti. Ciljevi terapije usmjereni su na sprječavanje progresije bolesti, smanjenje čimbenika rizika i liječenje akutnih egzacerbacija. Osobe s kroničnom opstruktivnom plućnom bolesti mogu i same pomoći u ostvarenju tih ciljeva: pravilno i redovito uzimati lijekove, obavljati kontrolne preglede, prestati pušiti, izbjegavati zagađeni zrak, pravilno se hraniti i pojačano se kretati. Svakako, potpora obitelji i društva od neizmjerne je važnosti.