Postoje dvije vrste definicija ksenobiotika, u ekologiji i u farmakologiji. U ekologiji su to tvari koje se ne nalaze prirodno u okolišu, kemikalije koje su strane ekosustavu i uzrokuju promjene u organizmu. Akumuliraju se u tlu i vodi. U farmakologiji, ksenobiotici su tvari strane organizmu - to su lijekovi i karcinogene tvari i kemikalije iz okoliša - insekticidi i pesticidi
Ubrzanim razvojem kemijske i farmaceutske industrije povećava se i broj poznatih i korištenih kemijskih spojeva u poljoprivredi, prehrambenoj i zdravstvenoj industriji, te oni, ubrzanim razvojem tih industrija dospijevaju u okoliš u sve većem broju i količini. Pritom, ksenobiotici imaju svojstva bioakumulacije i otpornosti što ih razlikuje od ostalih zagađivača. U organizmu stvaraju negativne promjene oponašajući djelovanje hormona ili ometajući normalne fiziološke procese. Postoje dvije vrste definicija ksenobiotika, u ekologiji i u farmakologiji.
U ekologiji ksenobiotici su tvari nastale koje se ne nalaze prirodno u okolišu, kemikalije koje su strane ekosustavu u kojem se nalaze i uzrokuju promjene u organizmu. Akumuliraju se u tlu i vodi. U farmakologiji, ksenobiotici su tvari strane organizmu – to su lijekovi i karcinogene tvari i kemikalije iz okoliša, primjerice insekticidi i pesticidi.
Efekti ksenobiotika na organizme
Najveći izvori ksenobiotika u okolišu su farmaceutska i kemijska industrija, postrojenja za izbjeljivanje papira, fosilna goriva i intenzivna agrikultura. Danas postoji više od 70.000 sintetskih kemikalija, uz uvođenje oko 1000 novih svake godine.
Lijekovi stvaraju veliki problem u tretiranju otpadnih voda; nakon konzumiranja kod ljudi se lijekovi izlučuju mokraćom i dospijevaju u sustav otpadnih voda. Postrojenja za čišćenje otpadnih voda su ograničena uklanjanjem organskog opterećenja, dušika i fosfora, pa veliki dio farmaceutika ostaje nepromijenjen i nakon prolaska kroz postrojenja. Na taj način farmaceutici završavaju u vodotocima.
Mnogi lijekovi su danas dostupni bez recepata, pa ne postoje statistički podaci o njihovoj količinskoj uporabi. Statini, analgetici, antibiotici, estrogeni, antidepresivi i dr. ispuštaju se direktno u okoliš ili prođu kroz postrojenja za čišćenje otpadnih voda nepromijenjeni, pa se akumuliraju u okolišu i postaju dio hranidbenog lanca.
Činjenica je da se u Hrvatskoj manje od 5 posto otpadnih voda podvrgava biološkoj obradi, tako da ksenobiotici kod nas vrlo lako dospijevaju u okoliš. Štetni učinci na čovjeka su različiti, a najviše zabrinjavaju toksičnost, kancerogenost, mutagenost i tetragenost.
Efekti ksenobiotika na organizme su različiti: smanjenje ferilnosti muškaraca (smanjena količina i kvaliteta sperme), porast raka prostate i testisa, rak dojke, poremećaji normalnih reproduktivnih ciklusa, endometrioza, lažna trudnoća, smanjena imuna otpornost, hiper i hipofunkcija štitne žlijezde, utjecaj na ponašanje, gojaznosti i tumori raznih organa.
Detoksifikacija
Zbog konstantnog porasta broja oboljelih od karcinoma i drugih degenerativnih bolesti, postavlja se pitanje – što leži u pozadini tih patoloških procesa? Energetski bogata prehrana, a nutritivno siromašna i ksenobiotici iz okoliša, stvaraju opterećenje koje ljudski organizam nije u stanju efikasno neutralizirati. Dodamo li tome i svakodnevno pojavljivanje novih kemikalija u okolini koje su organizmu kompletno nepoznate, jasno je da naš organizma ne može razviti kvalitetan sustav obrane.
Kod detoksifikacije organizma najviše govorimo o neutraliziranju ksenobiotika, a ne o mršavljenju i „izbacivanju vode iz organizma“. Ksenobiotici u naš organizam ulaze kroz probavni i respiratorni sustav, te putem kože. Jetra je ključni organ u kojem se odvijaju najznačajnije detoksifikacijske reakcije.
Oko 75 posto krvi pristiže iz probavnog sustava direktno u jetru. Stanice jetre filtriraju i kroz detoksifikacijske sustave neutraliziraju veliku koncentraciju ksenobiotika, bakterija i ostalih toksina. Jetra proizvodi žuč koju trebamo za apsorpciju, probavu i ekskreciju masti. U mastima su otopljeni mnogi ksenobiotici, pogotovo oni organskog podrijetla.
Mnogi svakodnevni čimbenici, poput izlaganja virusima i bakterijama, konzumacija alkohola i lijekova, izlaganja kemikalijama iz hrane i kozmetike izazivaju oštećenje jetre. Ključ uravnoteženog zdravlja i sposobnosti organizma u odolijevanju bolesti je uravnotežena i adekvatna funkcija jetre.
Sirovi granulat sikavice sadrži oko 80 posto aktivnih tvari silimarin kompleksa. Već dugi niz godina silimarin se koristi kao hepatoprotektiv, a silibin iz silimarin kompleksa dokazano neutralizira toksične elemente iz kemikalija, odnosno ksenobiotika iz okoliša.
Svakodnevna izloženost ksenobioticima zahtjeva dugotrajnu primjenu sikavice, kao zaštitinika jetre i čitavog organizma. Granulat sikavice, samo mehanički obrađen, bez aditiva i aroma, sigurno je i efikasno sredstvo za kontrolu stanja jetre i njezinih funkcija i sigurno i efikasno sredstvo koje pomaže jetri da neutralizira ksenobiotike iz okoliša i hrane, te ostale prijetnje organizmu poput virusa i bakterija.
Bazirano na kliničkim istraživanjima, sikavica se smatra biljkom sigurnom za dugo vrijeme korištenja.