Čak ni većina liječnika ne može točno odrediti vitamine kojih nema dovoljno u organizmu…

Dobro uravnotežena ishrana osigurat će sve vitamine koje trebamo i na taj način ćemo izbjeći oboljenja uzrokovana nedostatkom vitamina - skorbut, rahitis i pelagra. Pritom će dopunjavanje uravnotežene prehrane s još dodatnim vitaminima, imati malo učinka na bilo koja druga oboljenja

Što su vitamini? Vitamini su za život neophodne supstancije koje u tijelu sudjeluju u mnogobrojnim metaboličkim procesima. Dobiva li moj organizam dovoljno vitamina? To je vrlo često postavljano i najlošije odgovarano pitanje iz područja prehrane. Činjenica jest da je danas bilo koji vitamin kojeg je propisao liječnik, nutricionist, znanstvenik ili jednostavno vitaminski “zanesenjak” – više stvar nagađanja nego apsolutne znanstvene istine.

Ima znanstvenika koji već desecima godina tvrde da je sve ono što trebamo znati o vitaminima slijedeće: dobro uravnotežena ishrana osigurat će sve vitamine koje trebamo i na taj način ćemo izbjeći oboljenja uzrokovana nedostatkom vitamina, kao što su skorbut, rahitis i pelagra. Pritom će dopunjavanje uravnotežene prehrane s još dodatnim vitaminima, imati malo učinka na bilo koja druga oboljenja. Iako nitko neće tvrditi da će količina kalorija odgovarajuća za sjedećeg činovnika biti dovoljna i za drvosječu, ipak ima poznatih autoriteta koji tvrde da smo svi mi, kad je riječ o vitaminima – biokemijski jednaki, s malo individualnih razlika.

Upotreba vitamina – individualna



Danas, međutim, postoje razlozi da se dovedu u pitanje ove tvrdnje. Istraživači su otkrili da čitav niz faktora određuje specifičnu prirodu, specifični kemizam organizma i određuje njegove individualne zahtjeve u prehrani – zahtjeve koji variraju, ne samo od osobe do osobe, nego i unutar iste osobe u različito vrijeme i pod različitim okolnostima. Među te faktore spadaju, na primjer, genetsko ustrojstvo, dob, spol, tjelesna težina, povijest zdravstvenog stanja i osobne navike.

Upravo osobne navike otkrivaju najviše o našim individualnim potrebama za vitaminima. Na primjer:

Pušenje: Tipičan pušač jedne kutije cigareta dnevno ima u svojoj krvi 30 do 50 posto manje raspoloživog vitamina C nego nepušač i stoga, jasno, ima veće potrebe za tim vitaminom.

Alkohol: Alkohol je “kradljivac” vitamina, jer treba velike količine B-kompleks vitamina za svoj metabolizam. S obzirom da pijenje alkohola povećava potrebu za ovim tvarima, B-kompleks vitamini moraju biti osigurani u hrani. Ako tako nije, onda organizam “krade” njih iz jetre i takvo “posuđivanje”, ako traje dulje vrijeme, izazvat će nepopravljiva oštećenja na tom organu.

Kofein: Prekomjerna potrošnja kave, čaja ili Coca-Cole ubrzat će izlučivanje iz tijela u vodi topivih vitamina C i B-kompleks. Spomenuti napitci sadrže u sebi kofein koji, zbog svog učinka pojačavanja mokrenja, može izazvati privremeni nedostatak vitamina.

Lijekovi: Farmakološke tvari, lijekovi, pričinjaju povećano opterećenje za jetru i druga tkiva. Ako se redovito uzimaju, lijekovi mogu stalno povećati potrebu za vitaminima. Primjerice, žene koje uzimaju anti-bebi pilule ili steroidne hormone imaju povećane potrebe za vitaminima C i B-kompleks, posebno B-6 i foličkom kiselinom.

Dijeta za mršavljenje: Dijeta za mršavljenje koja sadrži npr. 1500 kalorija (1 kalorija je 4,18 joula) dnevno, često ne uspijeva osigurati organizmu potrebne količine različitih vitamina.

Standardna prehrana: Sasvim je sigurno da različite vrste prehrane imaju različite potrebe za vitaminima. Prehrana bogata masnoćama zahtijeva odgovarajuće povećane količine vitamina E (tokoferol), kako bi se spriječilo, odnosno smanjilo stvaranje otrovnih razgradnih tvari. Prehrana bogata bjelančevinama traži odgovarajuće količine vitamina B2 i B6. Ishrana bogata ugljikohidratima treba vitamina BI i pantotensku kiselinu.

Stres: Fizički ili emotivni napori bilo koje vrste, stimuliraju nadbubrežne žlijezde na lučenje hormona. Ovaj se proces oslanja na velikim količinama vitamina C. Veća napetost – veće potrebe.

Kolesterol i srčanožilna oboljenja

Ukratko, ne postoji biokemijski “prosječan građanin”. Bit dosadašnjih diskusija među prehrambenim medicinskim stručnjacima je sljedeća: trebamo li težiti individualnom i optimalnom unosu vitamina, koji će pomagati i pospješivati metabolizam, ili je dovoljno težiti unosu one količine vitamina koja jednostavno sprječava izravnu pojavu oboljenja uzrokovanih manjkom vitamina? Hranimo li naš organizam s gorivom dovoljnim samo da spriječi neposredan “kvar”, ili se trudimo i nastojimo postići optimalan rad našeg tjelesnog stroja?

Od nekoliko tisuća prehrambenih proizvoda na policama naših prodavaonica, više od 80 posto njih prošlo je različite stupnjeve prerade. Manipulacije koje prehrambene artikle režu, ljušte, gule, sjeckaju, namakaju, kuhaju, konzerviraju ili smrzavaju, nemaju velikog učinka na sadržaj minerala i kalorija u njima, jer su bjelančevine, ugljikohidrati, masti i anorganski elementi prilično otporni.

Za razliku od tih tvari, vitamini su ekstremno “slabašne” molekule, koje se raspadaju u kontaktu s toplinom, svjetlom i zrakom, kao i za vrijeme konačnog kuhanja i procesa serviranja. Grašak, koji je bogat izvor vitamina C, predstavlja tipičan primjer. Ako se svježe ubrani grašak odmah i ne dugo iskuhava (bez prethodnog močenja) zadržava oko 50 posto količine vitamina. Ako se, pak, smrzava i potom slično kuha, zadržava 18 posto originalne količine C vitamina. Ako se konzervira, ostaje u njemu samo oko 6 posto vitamina C.

Za razliku od tih tvari, vitamini su ekstremno “slabašne” molekule, koje se raspadaju u kontaktu s toplinom, svjetlom i zrakom, kao i za vrijeme konačnog kuhanja i procesa serviranja. Grašak, koji je bogat izvor vitamina C, predstavlja tipičan primjer. Ako se svježe ubrani grašak odmah i ne dugo iskuhava (bez prethodnog močenja) zadržava oko 50 posto količine vitamina. Ako se, pak, smrzava i potom slično kuha, zadržava 18 posto originalne količine C vitamina. Ako se konzervira, ostaje u njemu samo oko 6 posto vitamina C.

Većina poljoprivrednih proizvoda u super-marketima ubrana je prije nego je sazrela i onda je dugo vremena odstajala uskladištena prije nego je stavljena na tržište. Sadržaj kalorija u njima nije oštećen, ali zato takva rukovanja naprosto opustoše vitamine. Mnogi biokemičari smatraju da, ukoliko postoji veza između prehrane i degenerativnih oboljenja, onda bit te veze nije u tome kako raspoređujemo unos kalorija među bjelančevinama, ugljikohidratima i mastima. Tajna, vjerojatno, leži u ogromnom jazu između ukupne količine kalorija koje uzimamo i odgovarajućeg nedostatka vitamina potrebnih za metabolizam tih hranjivih tvari.

Studije su utvrdile tijesnu vezu između razine kolesterola u krvi i učestalosti koronarnih oboljenja, moždanog udara i drugih srčanožilnih nezgoda. Ako čovjek jede puno masnoća, on treba i obilje vitamina C, kako bi barem donekle držao pod kontrolom stvaranje kolesterola i triglicerida. Ako se uzimaju većim dijelom nezasićene masne kiseline, organizam zahtijeva dodatne količine B vitamina – posebno B2 i B6. Sposobnost organizma da iskorištava ugljikohidrate, veoma ovisi o vitaminu B1 i pantotenskoj kiselini.

Svakako da su potrebne daljnje studije, ali ono što se već zna, pruža veliku nadu za skora nova značajna otkrića na području prevencije i liječenja srčanih i cirkulatornih oboljenja.

Vitamini i borba protiv raka

Okolina koja nas okružuje prepuna je raznih kemijskih tvari koje uzrokuju rak. Poznati istraživački centri u svijetu do sada su testirali više od 6000 supstanci i od toga više od 2000 njih pokazalo je da mogu izazvati rak, da su karcinogene. Svakako da je naš stalni kontakt s takvim karcinogenim supstancama neizbježan, ali je i činjenica da samo neki obole od raka. Oni koji izbjegavaju ovoj opasnoj i često smrtonosnoj bolesti, u stvari pokazuju da je ljudski organizam obično sposoban neutralizirati sve te brojne kemijske karcinogene supstance u našoj okolini, s kojima se dnevno susrećemo i da se, očito, kod onih koji obole od raka događa neki izuzetan “kvar” u obrambenom tjelesnom sistemu. Danas se zna da postoje mnogi tjelesni obrambeni mehanizmi koji sudjeluju u obrani od raka i da svi oni uključuju u sebi i neke od vitamina.

Oko 80 posto svih oblika raka razvijaju se na sluznicama nosa, ustiju, ždrijela, grkljana, pluća i probavnog sustava. To u biti ne iznenađuje kad se ima u vidu da su to tkiva koja tvore mjesto primarnog kontakta, tj., izmjene tvari između vanjskog svijeta i tijela. Sluznice spomenutih organa su izvanredni djelotvorni kemijski i mehanički filtri koji zaustavljaju strane i toksične supstance – osim ako te sluznice nisu oslabljene ponovljenim oštećenjima (npr. od pušenja). Budući da zdravlje sluznica neosporno ovisi, između ostalog, i o stalnoj opskrbi vitaminom A i vitaminom C, mnogi istraživači smatraju da ova dva spoja i njihovi kemijski srodnici zaslužuju brižljive studije na području prevencije i eventualnog liječenja raka.

Međutim, drugi vitamini, osobito B-kompleks i E, također potiču znatan interes, posebno zbog toga što ih koristi jetra, najveća tjelesna biokemijska “tvornica”. Među tisućama jetrenih funkcija je i proces detoksifikacije – pročišćavanja od otrovnih tvari i drugih kemijskih spojeva – uključujući i karcinogene koji ulaze u krvnu cirkulaciju. Taj proces detoksifikacije ovisi o kemijskim reakcijama koje se oslanjaju na vitamine B-kompleksa, radeći zajedno kao tim, i o neutralizirajućim aktivnostima koje uključuje vitamin E.

Bez sumnje da će i u ovoj dekadi svi vitamini igrati važnu ulogu u istraživanju zloćudnih tumora. Teorijski, njihov potencijal u sprječavanju i/ili liječenju je izuzetno velik. Njihovu stvarnu djelotvornost treba još dokazati.

Već odavno imamo puno dokaza o djelotvornosti vitamina C u sprječavanju zubnog kvara, održavanju zdravog zubnog mesa, u povećanju efikasnosti medikacije antibioticima, u pomaganju zarašćivanja ozljeda kostiju i zacjeljivanja oštećenja vezivnog tkiva, u ubrzavanju ozdravljenja nakon infekcija i kirurških zahvata.

Veća potrošnja lijekova traži i više vitamina

Alkohol, ali i neki lijekovi koji se uzimaju duže vrijeme, veoma često uzrokuju slabu ishranu, u stvari pothranjenost. Biokemijski razlozi za to su razumljivi. Većina takvih lijekova, zajedno s alkoholom, tijelu su strane supstance i moraju biti kemijski prerađene u jetri, uz pomoć čitavog niza različitih fermenata, a funkcija svih tih fermenata ovisi o vitaminima. Redovno uzimanje nekih lijekova čini stalni pritisak na ove fermentske sisteme i povećava potrebe organizma za vitaminima.

Na primjer, lijekovi koji smanjuju kolesterol istodobno smanjuju u tijelu i količine vitamina A, D, K i B12. Preparati protiv bolova, kao što je Aspirin ili neki drugi koji se uzimaju umjesto njega, povećavaju naše potrebe za vitaminom C. Neki lijekovi, kao što su sredstva za čišćenje (laksativi), sredstva za smanjenje želučane kiseline (antacidi) i antibiotici, utječu na resorpciju vitamina koji su topivi u mastima, kao što su vitamini A, D, E i K. Sredstva koja pospješuju mokrenje (diuretici) ubrzavaju izlučivanje vitamina putem bubrega, koji su topivi u vodi, kao što su vitamini C i B-kompleks, uzrokujući na taj način njihov privremeni nedostatak u organizmu.

Povećava se i primjena vitamina (trenutno još u eksperimentalnoj fazi) u pročišćavanju organizma (detoksifikaciji) i oporavljanju tjelesnih tkiva kod kroničnih alkoholičara.

Možemo očekivati da će znanost o prehrani u skoroj budućnosti potvrditi ili demantirati neke današnje teoretske postavke o primjeni u prehrani dodatnih količina vitamina (u obliku tableta, kapsula ili sirupa).

Ako se odlučite za dodatne količine vitamina…

  • Treba znati da svaki pokušaj samoliječenja od bilo koje bolesti (osim obične prehlade) s vitaminskim dodacima – predstavlja opasnu lakoumnost. Čim se osjećate bolesnim, zatražite savjet kod liječnika. Trudnice trebaju konzultirati liječnika čak i kad se radi o vitaminima u prehladi.

  • Nemojte sami postavljati dijagnoze o nedostatku jednog ili više vitamina. Čak ni većina liječnika ne može točno odrediti vitamine – posebno one iz B grupe – kojih nema dovoljno u organizmu. Pa čak i neke suvremene laboratorijske metode nisu sasvim pouzdane. Prekomjerno uzimanje vitamina (u tzv. megadozama) može biti štetno i veoma opasno.

  • Ako uzimate neke lijekove koje vam je propisao vaš liječnik ili ako bolujete od bilo koje kronične ili akutne bolesti, nemojte sami uključivati u terapiju neke dodatne vitamine, a da se niste prethodno posavjetovali s liječnikom. Osim toga, vitamini utječu na biokemijske reakcije u organizmu, pa uzimanje vitamina može promijeniti rezultate nekih rutinskih laboratorijskih pretraga.

  • Prestanite uzimati dodatne vitamine čim opazite da se pojavila nepovoljna reakcija.

  • Apsurdno je pouzdati se samo na vitamine kako bi se postiglo dobro zdravlje. Puno odmora, odgovarajuća tjelovježba, razumna ishrana i drugi faktori također su imperativi kojima vitaminski dodaci u prehrani mogu samo pomoći poboljšati njihovo djelovanje. Istodobno, dodatni vitamini ne mogu osigurati otpornost organizma s kojim se metabolički i fizički nerazumno postupa.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI