Bubrežni kamenci su jedan od najbolnijih poremećaja koji pogađaju ljude, a također i jedan od najčešćih poremećaja urinarnog trakta. Čak oko 80 posto svih oboljelih od bubrežnih kamenaca su muškarci. Većina muškaraca počinje dobivati prve simptome između 20. i 30. godine života, dok ih žene dobivaju kasnije
Bubrezi (lat. ren, grč: νεφρό, nephro), parni su žljezdani organi mokraćnog sustava. Zaduženi su za eliminiranje otrova (toksina) iz našeg tijela. Svaki dan kroz naše bubrege prolazi oko 200 litara krvi, kako bi pročistile naš organizam od otrova i toksina. Bubrezi također proizvode važne hormone: erythropoietin, koji stimulira proizvodnju crvenih krvnih stanica – eritrocita, renin, koji regulira krvni tlak, te kalcitriol.
Bubrezi su smješteni iza potrbušnice, tzv. retroperitonealno. Desni bubreg leži nešto niže od lijevog. Bubreg je duguljasti organ koji oblikom podsjeća na zrno graha. Kod normalno razvijenog bubrega, površina je glatka i ima crvenkasto-plavu boju. Bubreg je obavijen vezivnom čahurom oko koje se nalazi sloj masnog tkiva koji održava toplinu i učvršćuje bubreg. Zajedno čine tzv. bubrežnu Gerotovu ovojnicu (nazvan po rumunjskom liječniku radiologu i anatomu Dimitriju Geroti).
Sve češći i kod žena
Bubrežni kamenci su jedan od najbolnijih poremećaja koji pogađaju ljude, a također i jedan od najčešćih poremećaja urinarnog trakta. Bubrežni kamenci klasificiraju se prema lokaciji: u bubregu (nefrolitijaza), mokraćovodu (ureterolitijaza) ili mokraćnom mjehuru (cistolitijaza); ili po svojem kemijskom sastavu: kalcij, struvit, urična kiselina ili drugi sastojci. Oko 80 posto svih ljudi oboljelih od bubrežnog kamenca su muškarci. Većina muškaraca počinju dobivati prve simptome između 20. i 30. godine života, dok ih žene dobivaju tek kasnije. Normalno, mokraća sadrži kemijske tvari koje sprječavaju ili koče stvaranje kristala. Međutim, čini se da ti inhibitori ne djeluju kod svih ljudi i kod nekih osoba se stvaraju kamenci. Ako kristali ostanu dovoljno sitni, putovat će kroz urinarni trakt i izaći izvan tijela mokraćom, a da to osoba niti ne primijeti.
Bubrežni kamenci mogu sadržavati različite kombinacije kemijskih tvari. Najčešća vrsta kamenaca sadrži kalcij u kombinaciji ili s oksalatom ili fosfatom. Te kemijske tvari dio su čovjekove normalne ishrane i sačinjavaju važne dijelove tijela, kao što su kosti i mišići. Rjeđi oblici su kamenci mokraćne kiseline i cistinski kamenaci. Iako se kamenci češće pojavljuju kod muškaraca, broj žena koje obolijevaju od bubrežnih kamenaca povećava se tijekom zadnjih 10 godina, zbog čega se taj omjer mijenja.
Bubrežni kamenci većinom pogađaju ljude u dobi od 20 do 40 godina. Kad se jedanput kod neke osobe pojavi više od jednog kamenca, vjerojatno je da će ih se pojaviti još. Kod osobe u čijoj su obitelji postojali slučajevi bubrežnih kamenaca, postoji veća vjerojatnost da će ih dobiti i ona. Infekcije urinarnog trakta, bubrežni poremećaji kao što su cistične bubrežne bolesti i metabolički poremećaji, kao što je hipertiroidizam – također su povezani sa stvaranjem kamenaca. Pored toga, bubrežni kamenci se razvijaju kod više od 70 posto bolesnika s nasljednom bolesti nazvanom renalna tubularna acidoza.
Nepodnošljivi bolovi
Cistinurija i hiperoksalurija druga su dva rijetka nasljedna poremećaja koja često uzrokuju bubrežne kamence. Drugi uzroci bubrežnih kamenaca su hiperurikozurija (poremećaj metabolizma mokraćne kiseline), ulozi, prevelik unos vitamina D i začepljenje urinarnog trakta. Neki diuretici (pilule za istjerivanje vode iz tijela) ili antacidi na osnovi kalcija, mogu povećati rizik od stvaranja kamenaca jer povećavaju količinu kalcija u mokraći.
Bubrežni kamenci obično se stvaraju u središtu bubrega, gdje se mokraća skuplja prije odlaska u mokraćni kanal, ureter, koji vodi mokraću do mokraćnog mjehura. Kamenci nastaju u trenutku kada se određene tvari u mokraći – uključujući kalcij i mokraćnu kiselinu – kristaliziraju i nakupljaju. Mali kamenci mogu izaći iz tijela putem mokraće, često gotovo neprimjetno. Naprotiv, veći kamenci nadražuju i pritišću mokraćni kanal kako se kreću u smjeru „prema dolje“, prema mokraćnom mjehuru, izazivajući iznimno jaku bol, a istodobno onemogućuju prolaz mokraće.
Bubrežni kamenci uglavnom napuštaju tijelo kroz mokraćovod, a mnogi od njih se formiraju i odlaze bez izazivanja ikakvih komplikacija. No, ako kamenci izrastu do veličine od najmanje 3 mm, mogu uzrokovati zastoj u mokraćovodu, koji pak može dovesti do hidronefroze, te grča u mokraćnom kanalu. To pak dovodi do bolova u trupu (područje između rebara i kuka) koje pacijenti opisuju nepodnošljivima.
Bubrežni kamenci češći su u mlađih i ljudi srednje dobi nego u starijih, te se mnogo češće javljaju u muškaraca nego u žena. Ljudi koji žive u toplijim klimatskim uvjetima skloniji su bubrežnim kamencima zbog češće dehidracije, kojom se koncentriraju minerali u mokraći. Ukoliko ste jednom u životu oboljeli od pojave bubrežnih kamenaca, postoji vjerojatnost da opet obolite. Iz tog je razloga važno što je moguće bolje odrediti što je izazvalo pojavu kamenca, kako biste poduzeli korake za sprječavanje ponovnog bolnog iskustva.
Simptomi
Prvi simptom bubrežnog kamenca je – izuzetno jaka bol. Bol započinje naglo, kad se kamenac počne pomicati u urinarnom traktu, izazivajući iritaciju ili začepljenje. Obično čovjek osjeća oštru, grčevitu bol u leđima i boku u području bubrega ili donjeg dijela trbuha. Ponekad se uz ovu bol pojavljuju mučnina i povraćanje. Kasnije se bol može širiti u prepone. Ako je kamenac prevelik da bi lako prošao, bol se nastavlja kako mišići u uskoj mokraćnoj cijevi nastoje istisnuti kamenac prema dolje u mokraćni mjehur.
Kako kamenac raste ili se pomiče, može se pojaviti krv u mokraći. Spuštanjem kamenca niz mokraćnu cijev bliže mjehuru, osoba može osjećati češću potrebu za mokrenjem ili osjećati pečenje prilikom mokrenja. Ako ove simptome prati povišena temperatura ili groznica, može biti prisutna infekcija. U tom slučaju, treba se odmah obratiti liječniku.
Kamenci se dovode u vezu s mučninom, povraćanjem, groznicom, krvi u urinu, gnojem u urinu i bolnim mokrenjem. Bolovi dolaze u valovima koji traju između 20 i 60 minuta, počinju u boku ili donjem dijelu leđa te se spuštaju prema donjem dijelu tijela.
Pretrage koje se mogu učiniti
Analiza urina, pregledi, pregled bubrega ultrazvukom, te kontrola krvi, svakako pomažu u dijagnozi. Ponekad se “tihi” kamenci (koji ne uzrokuju simptome) nađu na rendgenskoj snimci napravljenoj tijekom općeg zdravstvenog pregleda. Ti bi kamenci, vjerojatno, prošli neprimijećeni. Češće, bubrežni kamenci se nađu na rendgenskoj snimci ili pri ultrazvučnom pregledu osobe koja se žali na krv u mokraći ili iznenadnu bol. Te dijagnostičke metode daju liječniku korisne informacije o veličini i smještaju kamenca.
Ispitivanja krvi i mokraće pomažu kod otkrivanja mogućih nenormalnih supstanci koje mogu pospješivati stvaranje kamenaca. Liječnik može snimiti urinarni trakt specijalnim rendgenskim ispitivanjem, nazvanim – intravenska urografija. Zajedno, rezultati ovih ispitivanja pomažu kod određivanja odgovarajućeg liječenja.
Liječenje
Većina kamenaca mogu se liječiti bez operacije. Također, većina bubrežnih kamenaca može proći kroz urinarni sustav uz mnogo vode (2 do 3 litre dnevno), koja pomaže kamencu da se spusti. U većini slučajeva, osoba može ostati kod kuće tijekom tog procesa, uzimajući lijekove protiv bolova prema potrebi.
Liječnik može prepisati određene lijekove kako bi se spriječilo stvaranje kalcijevih kamenaca i kamenaca mokraćne kiseline. Ti lijekovi kontroliraju količinu kiseline ili lužine u mokraći, što je ključni faktor kod stvaranja kamenaca. Lijek alupurinol, također može biti koristan u nekim slučajevima hiperkalciurije i hiperurikozurije. Još jedan način na koji liječnik može pokušati kontrolirati hiperkalciuriju, a time i spriječiti stvaranje kalcijevih kamenaca, je prepisivanje diuretika, kao što je hidroklorotijazid.
Ti lijekovi smanjuju količinu kalcija kojeg bubrezi ispuštaju u mokraću. Neki oblik kirurške operacije može biti potreban radi uklanjanja bubrežnog kamenca ako kamenac:
– ne izađe nakon razumnog vremenskog razdoblja i izaziva stalne bolove;
– prevelik je da bi izašao sam;
– priječi protok mokraće;
– izaziva stalnu infekciju urinarnog trakta;
– oštećuje bubrežno tkivo ili izaziva stalno krvarenje;
– povećava se.
Ekstrakorporalna litotripsija, šok valovima (popularno “razbijanje kamenaca”), najčešće je korišteni postupak za liječenje bubrežnih kamenaca. Koriste se šok valovi koji se stvaraju izvan tijela i putuju kroz kožu i tjelesna tkiva, sve dok ne udare u guste kamence. Kamenci se pretvaraju u pijesak i tada lako prolaze kroz urinarni trakt mokraćom. Vrijeme oporavka je kratko, i većina se ljudi može vratiti normalnim aktivnostima nakon nekoliko dana.
Ponekad se za uklanjanje kamenca preporučuje postupak nazvan – perkutana nefrolitotomija. Ovaj postupak se često koristi kad je kamenac prilično velik ili na mjestu koje ne dopušta djelotvornu upotrebu šok valova. (Izvor: www.plivazdravlje.hr)