Unatoč zlu – vrata pakla Katoličku crkvu neće nadvladati!

0
193
Photo: Slavko Midzor/PIXSELL

Unatoč teškim izazovima svijeta i vremena, kojih je bilo i bit će, te aktualnim klopkama globalizacije - suvremena Crkva u Hrvata treba nastaviti ići Stepinčevim putem

Nekadašnji dugogodišnji glavni urednik „Glasa koncila“, danas pokojni don Živko Kustić, bio je posve u pravu kada je svojedobno izjavio da Katolička crkva nikad nije bila bolje povezana s hrvatskim narodom kao u doba komunizma, kada je progonjena djelovala kao Stepinčeva crkva. Osobno sam ponosan što se do danas osjećam upravo, dušom i srcem, pripadnikom upravo rečene Stepinčeve mučeničke hrvatske crkve. Crkve, što se žrtvuje i moli strpljivo, podnoseći mentalni teror hrvatskih političkih elita, sastavljenih od hinjenih katolika i neokomunističkih protukatolika.

Unatoč svemu, Stepinčeva je crkva do danas ustrajala u čuvanju hrvatske domoljubne baštine, te još više u susljednom štovanju Presvetoga oltarskog sakramenta, molitvi krunice i u odanosti Gospi – Kraljici Hrvata. Kao što je nekoć imala razložan otklon od komunista, Stepinčeva crkva danas katolicima ne smatra divlje kapitaliste, koji nečovječno izrabljuju radnike, vjerujući jedino u goli profit, ostvaren na nepošten način.

Jedini pravilan put

Unatoč teškim izazovima svijeta i vremena, kojih je bilo i bit će, te aktualnim klopkama globalizacije – suvremena Crkva u Hrvata treba nastaviti ići Stepinčevim putem. To je jedino pravilan put, jer je popločan provjerenim katoličkim vrijednostima. Stepinčev put zahtijeva od Katoličke crkve u Hrvata odbijanje svakog kompromisa s idolopoklonicima „zlatne teladi“, ali istodobno isključuje neprirodni ekumenizam, očitovan kroz podilaženja drugim kršćanskim crkvama, koje su davno napustile izvorno općinstvo Katoličke crkve.

Sve pravoslavne crkve imaju gotovo identičan nauk s Katoličkom crkvom i sve sakramente kao katolici, a odvajanje pravoslavlja od Rima dogodilo se iz političkih razloga. Papa Franjo, međutim, nije pravedan, kada preko leđa hrvatskih katolika, pravi kombinacije u približavanju Katoličke crkve pravoslavlju, pogotovo kroz osnutak, prije godinu dana, nepotrebne katoličko- pravoslavne tzv. Stepinčeve komisije, čime su izravno povrijeđeni plemeniti osjećaji hrvatskih katolika prema svetom zagrebačkom nadbiskupu i kardinalu Alojziju Stepincu. Ne mogu shvatiti ni Papino ustrajavanje na bezuvjetnom katoličkom približavanju protestantskim crkvama, jer one, za razliku od pravoslavaca i anglikanaca, od sakramenata, imaju samo krštenje.

Protestanti bi trebali prvi pokucati na vatikanska vrata, moleći od Rima oprost za otpadništvo! Papa Franjo nije me razočarao samo pogrešnom ekumenskom politikom. Kada je posljednji put pohodio Bosnu i Hercegovinu, u Sarajevu, na stadionu “Koševo“, majorizirani i potlačeni hrvatski narod ni jednom riječju nije spomenuo. Figurativno rečeno, govorio je o „bratstvu i jedinstvu“ u BiH, a nije se sjetio tom prigodom pohoditi patničku biskupiju u Banja Luci, Gospino svetište u Međugorju, a ni katolike u susjednoj Republici Hrvatskoj.

Utemeljene nade u bolje hrvatske dane…

Dvosmislenim i nedostatno ozbiljnim izjavama o Gospinim ukazanjima u Međugorju dodatno je obojio vlastiti sivi pontifikat, kojega će većina Hrvata brzo zaboraviti, za razliku od veličanstvenog pontifikata svetoga pape Ivana Pavla II. Velikoga – iskrenoga prijatelja Hrvatske i napaćenog hrvatskog naroda.

Pripadnici Stepinčeve crkve u Hrvata ne sjede u prvim klupama do oltara u crkvama, jer su ta mjesta odavno zauzeli bivši članovi Saveza komunista. Mnogi vjernici Stepinčeve crkve do sada nisu izlazili na parlamentarne izbore u Republici Hrvatskoj, budući da im nitko od političara nije ponudio uvjerljivu i autentičnu domoljubno-katoličku opciju. Za nadati se je, kako će se na sljedećim parlamentarnim izborima Stepinčeva crkva probuditi i glasovati za uljuđenu, urbanu, novu desnicu, predvođenu Brunom Esih.

Jer rečeni novi politički projekt, suprotan od dosadašnjih pravaških lutanja i podjela, ipak budi utemeljene nade u bolje hrvatske dane… Pak, glede nazočnosti stanovitih moralnih posrnuća pri vrhu Svete Stolice, Stepinčeva crkva za budućnost Petrove stolice nije alarmantno zabrinuta, jer čvrsto vjeruje u istinitost Isusovih riječi, da vrata paklena Katoličku crkvu neće nadvladati.