Jasmin Stavros upozorio: Današnje vrijeme je vrijeme Zloga, borimo se sa strašnim silama!

0
523
FRA ANDREI MARIUS

Kaže kako je bio rob pohlepe i razvrata, dok nije spoznao Božju volju za svoj život

Jasmin Stavros svjedočio je u četvrtak 25. travnja u crkvi Sv. Antuna Padovanskog na zagrebačkom Svetom Duhu, u sklopu Duhovno duhovitih večeri koje se održavaju svakog četvrtka u 20 sati. S ponekom šalom, ali i upozorenjem, Stavros je pripovijedao kako je ostavio grješan život u prošlosti i okrenuo se vjeri. Svjedočanstvu je prethodilo misno slavlje u 19 sati koje je predvodio fra Stjepan Brčina. Fra Stjepan se, predstavljajući popularnog pjevača, osvrnuo na temu jučerašnje propovijedi – Duha Svetoga za kojeg smatra da je najprisutniji u srcima koja gore za njega te tako žive i prenose vjeru.

Stavros je podsjetio mlade da su došla teška vremena za duhovnost i ljubav. Pjevač vjeruje da današnji svakodnevni život i mnogi problemi konstantno odvraćaju pojedinca od vjere, ali je sam najbolji primjer gorućeg srca koje se otvorilo Duhu. Opisao je kako danas živi u svojevrsnoj čistoći „na selu, u jednom prekrasnom mjestu koje se zove Kupeć Dol“ i kako se maknuo od mnogih poroka koji su ga slijedili od djetinjstva. Opisao je i svoju svakodnevicu koja započinje živom riječi i molitvom te često odlaženje na misu i u crkvi te da svaki dan želi živjeti ispravno i u vjeri.

Smatra da je ponekad potreban velik trud da bi običan čovjek ostao na pravom putu: „Ja tome mogu posvjedočiti jer sam ja bio dva puta u samostanu četrdesetak dana, živio s fratrima i svećenicima. Vi se puno više možete posvetiti vjeri jer vas manje mogu zateći svakodnevna događanja što se nama običnim ljudima često dešava. Pročitao sam jako puno knjiga od Oca Antića i sjećam se da sam pročitao u jednoj knjizi da se on svaki dan ispovijedao jer je svaki dan napravio neki grijeh. Mi nenamjerno napravimo neki grijeh jer smo izloženi vanjskom svijetu“, istaknuo je Stavros.

Pjevač smatra da je današnje vrijeme – vrijeme „Zlog“ i da se danas mladi moraju boriti sa snažnim silama, ali je zato i odlučio doći potpuno otvorena srca bez ikakvih pripremljenih materijala i podijeliti svoju priču. Poručio je mladima da ne stavljaju materijalno ispred ljubavi i da se ne povode za trendom ganjanja svega ostalog, poput stana, auta i novaca. Prisjetio se svoje mladosti i ženidbe u uvjetima koji bi se danas smatrali siromaštvom, a kojih će se on uvijek sjećati kao gozbenih i blagostivih. Stavros je govorio i o trenutku otvaranja Duhu zbog čega spominje djelo fra Stanka Duje Mijića „Žena – Božja čestica“ jer se prilikom upoznavanja svoje supruge prvi put okrenuo Bogu zato što je htio, kako sam navodi, da mu taj anđeo bude žena. Danas sa svojom suprugom živi život vjere i smatra kako je upravo ona važan čimbenik koji je utjecao na njega da napusti život bez cilja.

Stavros je imao djetinjstvo ispunjeno lošim i dobrim primjerima i događajima koji su ga zabilježili kao osobu. Primjer vjere je imao u svojoj baki i djedu, međutim roditelji su mu bili prezaposleni zbog čega je često, kao i mnogi mladi danas, bio zanemaren te je s ranih dvanaest godina počeo raditi, odnosno svirati u baru. Prisjetio se vrlo teških početaka svoje glazbene karijere: „Zamisli dijete od dvanaest godina svira u baru, a u 12 sati nastupa striptizeta koja se skida. A ja idem u peti razred osnovne škole. Zamisli koji je to šok za mene, za moj mozak, za sve što sam ja. I tako je bilo dvije godine. Svaki dan.“

Priznaje da se osjeća tužno i na vlastitim koncertima jer primjećuje da veći broj mladih ljudi dolazi u prestrašnim stanjima, ali vjeruje kako se uz Božju volju svako zlo može prevladati: „Da budem iskren, nisam ni ja bio svetac i ja sam bio u grijehu, dotakao sam dno života, ali uz Božju volju sam sad tu gdje jesam.“ Ispričao je kako je konstantno svjestan raznih izazova i napasti te opisuje da prije svakog izlaska na koncert ostaje 15 minuta u samoći kako bi se iskreno pomolio i prekrstio u miru.

Stavros uz šalu o vlastitoj punici napominje kako se i mnogi vjernici prepuštaju ovozemaljskim i materijalnim čarima. „Sad kad sam bio u Svetoj Zemlji kupio sam joj onu krunicu da bliješti od zlata i srebra, ona voli kad dođe u crkvu da bliješti.“

Pa i on sam je često bio rob pohlepe i razvrata: „Ja sam kupovao najskuplja odjela, popodne bih otišao u London jer mi je bilo dosadno u Splitu.“ Ipak, nakon mnogih nedaća koje je prošao i života punog poroka, ali i boli u kojem vjera i Crkva nisi bile nimalo prisutne odlučno tvrdi da se uz Božju volju čovjek može promijeniti i kako ništa materijalno ne usrećuje. Materijalno vrlo lako dolazi i odlazi dok samo vjera i ljubav prevladavaju.

„Ne može vam biti materijalno na prvom mjestu. Imanje, zemlja, kuća, novci. To pustite, to će biti ili neće biti. Ja sam preko noći izgubio ogromne novce u Agrokoru. Meni su prijatelji mislili da ću ja možda dignuti ruku na sebe. Ja sam rekao da je to bila Božja volja, tako je trebalo biti. Nagovorili su me da budem pohlepan i bio sam pohlepan i Bog me udrija po ušima”, posvjedočio je Stavros.

Pjevač je potaknuo sve prisutne da se trude živjeti vjeru i da se mole svaki dan za sebe i druge, nakon čega mu se fra Stjepan zahvalio na mnogim dobrim porukama te mu u ime mladih crkve Sv. Antuna Padovanskog poklonio knjigu Sv. Franje.

Nakon iskrene ispovijesti, životnih anegdota i savjeta koje je Jasmin Stavros prenio mladima uslijedilo je kratko klanjanje i druženje.

HKM

Loading...