Samo je Bog jedini tvorac, sudac i jamac života
“Smrtna kazna teško ranjava ljudsko dostojanstvo. Bez obzira na metodu, ona je uvijek suprotna evanđelju”, rekao je papa Franjo jučer u Vatikanu obilježavajući 25. obljetnicu Katekizma Katoličke Crkve.
“Voljna odluka da se prekine nečiji život, koji je svet u očima Stvoritelja, protivna je evanđelju jer samo je Bog jedini pravi sudac i jamac. Smrtna kazna ne samo da gasi ljudski život nego i mogućnost da osoba prizna svoje grijehe, zatraži oprost i započne novi život”, pojasnio je papa.
Stav Katoličke Crkve o smrtnoj kazni, jedan je od primjera kako crkveni nauk nije statičan, nego raste i produbljuje se s našim rastom u vjeri.
U prošlosti, kada ljudi nisu znali drugi način da se društvo obrani od ozbiljnog kriminala te kada je nedostajala socijalna zrelost, ljudi su prihvatili smrtnu kaznu kao logičnu posljedicu primjene pravde. Zato je smrtna kazna bila moguća kazna u papinskim državama. Tek je 1969. papa Pavao VI. I službeno zabranio smrtnu kaznu.
Prvo izdanje Katekizma koje je 1992. objavio sv. Ivan Pavao II., priznavalo je “utemeljeno pravo i dužnost legitimne javne vlasti da kažnjava počinitelje kaznenih djela u skladu s težinom zločina, ne isključujući mogućnost smrtne kazne. No retorika se promijenila 1997. kada je isti papa objavio svoju životnu encikliku Evangelium vitae. Otada katekizam dopušta smrtnu kaznu samo kada su “identitet i odgovornost osuđenika nedvojbeni te kada je to jedini mogući način učinkovite obrane ljudskih života od nepravednih agresora”.
“Razvoj crkvenog nauka nije isto što i proturječje ili promjena”, opominje nas Sveti Otac. “Tradicija je živa stvarnost pa bi nas djelomična vizija mogla navesti na krivi zaključak da je vjera nešto statično. Riječ Božja ne može se čuvati u naftalinu poput stare deke koju štitimo od kukaca”.
“Kršćanska je vjera uvijek ustrajala na dostojanstvu ljudskog života od začeća do prirodne smrti. Prema tome, smrtna kazna je nedopustiva jer napada nepovredivost i dostojanstvo osobe”, ustvrdio je papa Franjo.