U ovoj jednoj rečenici, rečena joj je sva istina...
U svom blogu Antonio Socci, napominje bitnost nedavno objavljene službene biografije sestre Lucije, karmelićanke iz Karmela u Coimbri (u ovom samostanu je sestra Lucija živjela i umrla), pod nazivom “Un caminho sob o olhar de Maria” (Put pod pogledom Marije). Socci citira dio teksta koji se čini iznimno bitan i odnosi se na svetog Ivana Pavla II izrečenoga u Fuldi (Njemačka) 1980.godine. Radi se o viziji koju je imala sestra Lucija što joj je pomoglo da prevlada svoj strah u svezi toga hoće li ili ne bi trebala zapisati sadržaj Treće tajne:
NEOBJAVLJENI DIO
Nešto prije 16.00 sati, 3. siječnja 1944. godine u kapelici samostana pred svetohraništem Lucija zamoli Isusa da joj kaže Svoju volju. Taj događaj opisuje slijedećim riječima: “Tada sam osjetila kako me nježno i majčinski po ramenu dodiruje prijateljska ruka.” Majka Marija joj je rekla: “Budi mirna, napiši ono što Ti oni određuju, ali ne i ono što Ti je dano razumjeti o značenju toga.”
Lucija govori kako je odmah potom osjetila da joj je duh preplavila i svjetlom ispunila tajna koja je Bog i kako je čula kako će se vrh plamena poput koplja koje razdvaja, dodiruje os Zemlje i zemlja se trese: planine, gradovi, naselja i sela sa svojim stanovnicima su pokopani. More, rijeke i oblaci napuštaju svoje prvobitno mjesto, prelijevaju se, poplavljuju i sa sobom povlače u vrtlog kuće i ljude u tolikom broju da ih se ne može izbrojiti. To je pročišćavanje svijeta od grijeha u koji je svijet uronjen. Mržnja, ambicije, izazivaju razarajuće ratove i prirodne katastrofe poput razarajućih potresa i tsunamija. Nakon toga osjetila je u povećanoj boli svoga srca i u svome duhu tihi glas koji joj je rekao: “Za vremena, jedna vjera, jedno krštenje, jedna Crkva, Sveta, Katolička, Apostolska. Nebo u vječnosti!” Riječ Nebo ispunilo joj je srce mirom i radošću, toliko da je bez razumijevanja svega toga, još neko vrijeme nastavila samo ponavljati: “Nebo, Nebo!”
Na ovaj način je sestra Lucija dobila snagu za pisanje Treće tajne.
Što činiti?
Svetoga Oca su pitali: “Što je s Trećom fatimskom tajnom? Nije li trebala biti objavljena još 1960.?”
Papa Ivan Pavao II je odgovorio: “S obzirom na ozbiljnost sadržaja, moji prethodnici u Petrovoj službi radije su diplomatsko odgodili njezino objavljivanje kako ne bi ohrabrili svjetsku moć komunizma da naprave neke određene poteze. Mnogi žele znati iz znatiželje i želje za senzacionalnošću, ali zaboravljaju da znanje podrazumijeva i odgovornost. Opasno je znati ako u isto vrijeme nismo spremni nešto i napraviti i ako su uvjereni da je nemoguće išta učiniti protiv zla.” Tada je papa raširio krunicu i rekao: “U svetoj krunici je lijek protiv zla. Molite, molite i ne tražite ništa više. Sve ostalo prepustite Majci Božjoj.”
Pitali su Svetoga Oca: “Što će se dogoditi s Crkvom?”, a on je odgovorio: “Moramo se pripremiti da možemo trpjeti velike kušnje, što će se od nas tražiti da budemo spremni dati i svoj život, i u potpunosti se predati Kristu i za Krista.. Zajedničkom molitvom je moguće ublažiti te nevolje, ali to više nije moguće spriječiti, jer samo na taj način Crkva može biti učinkovito obnovljena. Koliko je puta obnova Crkve iznikla iz krvi! Ovoga puta, također, neće biti drugačije. Moramo biti jaki i pripremljeni, a vjerovati Kristu i Njegovoj Majci i biti vrlo, vrlo ustrajni u molitvi.”
Djelomično prenesnesno s bloga On Treba kraljevati