Kardinal Kuharić bio je promicatelj Stepinčeva nepokolebljiva katolicizma i domoljublja!

0
162
Photo: Davor Visnjic/PIXSELL

"Mi dugujemo mnogo kardinalu Stepincu, kojega majka Crkva časti titulom Sluge Božjega, i to nadasve zbog njegova revnog, uzornog i junačkog života. A od pape Ivana dobio je naziv dobroga pastira, da se vidi kako je slijedio božanskog Pastira. Njegova apostolska djelatnost bila je poslije potvrđena u patnjama, tjelesnim i moralnim, koje su mu bile nepravedno nametnute, a on ih je primao s ljubavlju. I tu se nalazi, vjerujemo, bit vjerske Stepinčeve veličine za sve, koji vjeruju, a posebno za njegove sunarodnjake."

Danas blagopokojni kardinal i zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić, zbog svoje blagosti, dobrodušnosti i zdravoga hrvatskog domoljublja, bio je omiljen u hrvatskom katoličkom narodu, ne samo u tuzemstvu, nego i među Hrvatima, od Amerike do Australije. U Domovinskom ratu, za razliku od crkvenih pravoslavnih poglavara, vjernike je pozivao zadržati ljudsko dostojanstvo u ratu: „Ako neprijatelj zapali tvoju kuću, ti nemoj zapaliti njegovu kuću!“ Danas je pomalo zaboravljen u javnosti ostao Kuharićev znamenito obraćanje, održano 13. prosinca 1990. u Rimu, na skupu uglednih crkvenih velikodostojnika, u organizaciji Papinske međunarodne marijanske akademije, u suradnji s tamošnjim Hrvatskim zavodom sv. Jeronima. Budući da se taj značajni studijski skup o blagopokojnom Stepincu održao uz punu suglasnost Svete Stolice, Kuharićevi podatci i misli izrečene u njegovu izlaganju zacijelo su doprinijeli početku novoga crkvenog i historiografskog pristupa životu i djelu kardinala Stepinca. Iz  Kuharićeva obraćanja nazočnim uglednicima, za čitatelje tjednika 7Dnevno, donosim naprijed najupečatljivije dijelove: „Vaše uzoritosti! Imam ugodnu čast što pribivam ovom svečanom akademskom činu, priređenu u znak poštovanja sluge Božjega kardinala Alojzija Stepinca, prigodom 30. obljetnice njegove blage smrti, i što ovaj svečani čin mogu otvoriti. (…) Postoje dva aspekta humane i vjerske aktivnosti kardinala Stepinca: aspekt Kristova svećenika i aspekt pastira u služenju ljudima. Moje riječi služe da bi se vidio bolje okvir svega života i djelatnosti sluge Božjega. (…) Mi dugujemo mnogo kardinalu Stepincu, kojega majka Crkva časti titulom Sluge Božjega, i to nadasve zbog njegova revnog, uzornog i junačkog života. A od pape Ivana dobio je naziv dobroga pastira, da se vidi kako je slijedio božanskog Pastira. Njegova apostolska djelatnost bila je poslije potvrđena u patnjama, tjelesnim i moralnim, koje su mu bile nepravedno nametnute, a on ih je primao s ljubavlju. I tu se nalazi, vjerujemo, bit vjerske Stepinčeve veličine za sve, koji vjeruju, a posebno za njegove sunarodnjake. (…) Kao kršćanski vjernici smatramo, da Stepinac nije mrtav; budimo uvjereni, da je on nazočan u Crkvi Božjoj i u vjernom hrvatskom narodu, koji je on toliko ljubio i želio njegovu sreću. O toj ljubavi imamo mnogo izjava i dokaza. Htio bih se pozvati na njegovu dragocjenu Duhovnu oporuku, koju je sastavio za hrvatski narod: – Želim, i poslije smrti, činiti koliko budem mogao, da budu daleko od vas pogibelji, koje vam prijete, i da raste vaša sreća, u ovoj dolini suza. – Vjera u Boga, u Krista, u Crkvu i u Gospu, koju prate ljubav i nada, stožerne su Stepinčeve preporuke. Naveo ih je dobro svjestan časova, u kojima je hrvatski narod živio: – U našoj sredini ima ljudi bezbožaca, koji su, premda u manjini, sve činili da bi iščupali Ime Božje iz vaših srdaca i da bi vas učinili blaženima i bez Boga… – Htio bih zaključiti izlaganje sjećajući se jedne crte, jedne osobine, koja se ističe jasno među njegovim spisima i govorima, a to je njegova proročka osobina. (…) Kad se u našoj domovini bio počeo osjećati problem agrarne reforme, Stepinac je preporučivao svećenicima dijeliti crkvenu zemlju seljacima. A kad se neki svećenik tomu opirao, nadbiskup mu je rekao: – Zemlja će vam pasti na glavu! – i to mu se i dogodilo. Između listopada 1946. i veljače 1960. Stepinac je napisao mnogo pisama, navlastito biskupima, svećenicima, redovnicima i redovnicama. (…) Vrlo često, s poticanjem na ustrajnost, Stepinac je izricao uvjerenje da komunizam ne će dugo trajati. Danas, dok mi gotovo jedva vjerujemo, to se događa pred našim očima! Ali, budimo uvjereni, da je to plod mnogih molitava, mnogih suza i mnogih patnja. Gospodin je velik u svim svojim djelima!“