Imate neopravdani strah od đavla? Pročitajte savršen odgovor svete Terezije Avilske!

Odgovor je mjesto ohrabrenja za one koji se boje zla, iako mu ne otvaraju svoje srce!

Jednako kako je jako opasno negirati postojanje Sotone, zapravo riječ je o čistoj herezi jednako je tako i opasno imate neopravdan strah od đavla. Kada je strah neopravdan? Strah je neopravdan, kaže vatikanski egzorcist Gabriele Amorth dok se bojimo đavla a u Božjoj smo  milosti. Dok imamo strah od zla a čvrsto smo priljubljeni uz svetu Katoličku crkvu, redovito pristupamo svetim sakramentima, i svetoj misi dok  vršimo djela ljubavi slušamo i upijamo Kristovu riječ te ju provodimo u djelo tada je taj strah potpuno neopravdan. Strah postaje opravdan u onom trenutku kad đavlu otvorimo vrata svoga srca, kad ne pristupamo sakramentima, kad ustrajemo u smrtnim grijesima i najviše kad ulazimo u okultna područja posvećena sotoni – poput magije, vračarija, vidovnjaštva, astrologije, bioenergije i ostalih ‘iscjeliteljskih’ i šamanskih područja itd. U današnje vrijeme kako se povećava broj onih koji zaista u neznanju stupaju u direktnu vlast sotone i prihvaćaju njegovu ‘pomoć’, tako raste i broj onih koji će rado reći – opsjednut sam, ali neće primjerice otići na svetu ispovijed i pokušati promijeniti svoj život. Jednako kako je mnogo onih koji otvaraju svoja srca đavlu (zahvaljujući sveopćoj propagandi zla preko medija, filmova, glazbe, knjiga) tako je i mnogo onih koji se đavla neopravdano boje! Njima donosimo savršen odgovor svete Terezije Avilske koja je o neopravdanom strahu od đavla napisala sljedeće:

“Ako je Bog tako moćan kao što znam i vidim, ako demoni nisu ništa drugo nego robovi, u što mi vjera zabranjuje sumnjati, što mi oni tada mogu učiniti kad sam služavka Kralja i Gospodina? Možda zato što se ne osjećam dovoljno snažnom da se suprotstavim čitavom paklu? Uzela sam u ruku križ i učinilo mi se da mi je Bog dao hrabrost. Ubrzo sam se osjećala tako preobraženom da se nisam bojala boriti sa svima i dovikivati im: “Samo dođite bliže. Budući da sam služavka Božja, željela bih vidjeti što mi možete učiniti!”  I činilo se kao da su me se oni uistinu bojali, jer sam mogla ostati mirna. Otada me nije više mučio nemir, nisam se više bojala demona i ako su mi se prikazali, nisam ih se više plašila, već mi se činilo da su se oni plašili mene. Najviši gospodar svih stvari dao mi je takvu moć nad njima da ih se danas ne bojim više nego muhe. Oni su zapravo kukavice i odmah gube hrabrost ako vide da ih se prezire. Oni ne napadaju, osim one ljude za koje smatraju da ih mogu lako pridobiti za sebe ili ako to dopusti (Gospodin, da bi njihovi napadi i progoni postali od veće koristi njegovim slugama. Bog želi da se mi bojimo samo onoga čega se treba bojati i da se uvjerimo u to da jedan jedini grijeh može nanijeti veću štetu nego čitav pakao. I upravo je tako. Znate li kada nam zli duhovi utjeraju strah? Kada se brinemo za časti, radosti i bogatstva ovoga svijeta. Ako dakle volimo i slijedimo ono što bismo trebali izbjegavati, predajemo im oružje kojim bismo se mogli braniti i pozivamo ih da se bore protiv nas pomoću naše goleme predrasude. Bolno je misliti na to, jer bi već bilo dovoljno obujmiti križ i prezirati sve drugo iz ljubavi prema Bogu, jer zao duh bjeţi od takve ljubavi i vjere više nego mi od kuge. Đavao koji je prijatelj laţi i koji je sam laž, ne može se nikada složiti s onim koji je na putu istine. No, ako vidi da je um pomračen, tada ga nastoji posve oslijepiti. A ukoliko opazi da je netko posve slijep i nalazi zadovoljstvo u stvarima ovoga svijeta koje su beskorisne i prolazne poput dječijih igračaka, vjeruje da ima posla s djetetom, te postupa s njim u skladu s tim. Tada se đavao zabavlja time da takva čovjeka uvijek iznova napada. Sviđa li se Bogu da ne pripadam takvima, već njegovom milošću smatram mirom ono što jest mir, čašću ono što jest čast, radošću ono što jest radost, a ne suprotno, tada se mogu suprotstaviti svim zlim duhovima i oni će prestrašeni pobjeći. Ne razumijem strahove onih koji viču: “Đavao! Đavao!”, dok bi mogli zvati: “Bože! Bože!” i tako ispuniti pakao strahom. Ne znamo li možda da se zli duhovi ne bi mogli ni pomaknuti bez Božjeg pristanka? Čemu dakle ti besmisleni strahovi? Ja se osobno više bojim onih koji se panično plaše đavla nego sama đavla, jer on mi ne može naškoditi, dok oni unose nemir u duše, osobito ako su ispovjednici. Radi njih sam morala toliko mnogo godina provesti u tako velikim teškoćama da se još i danas pitam kako mi je uspjelo svladati ih. Hvaljen budi Gospodine koji si mi pružio svoju golemu pomoć.”

Facebook Comments

Loading...
DIJELI