Svetac iz kojeg poslije smrti izlazi ljekovita tekućina ozdravio dijete na samrti
Dječak Elio iz Libanona rođen je kao zdrav dječak, aktivan kao i sve druge bebe njegove dobi. Jednog dana Elio se probudio bolestan, s temperaturom i njegovi roditelji odveli su ga doktoru. Rezultati su pokazali da Elio ne samo da ima visoku temperaturu nego ima i i rijedak karcinom i to u zadnjem stadiju što bi značilo da izlječenja i povratka više nije bilo. Roditelji su mogli samo čekati smrt svog sina.
Iako devastirani viješću, roditelji su odlučili svo svoje povjerenje staviti u Svetog Charbela kojem su se molili za izliječenje od raka. Odvezli su dijete do crkve svetog Ilije u Libanonu te su tamo spavali nekoliko noći. Dok su molili s dijetetom pred Isusom, redovnica je pristupila roditeljima te im rekla: Uzmite ovu vatu s tekučinom svetog Charbela i utrljajte je na tijelo malog Elija i sveti Charbel će izliječiti vašeg sina. Eliovi roditelji su to i učinili.
Ostali su još nekoliko dana prespavati u crkvu nakon čega su se vratili natrag u bolnicu kako bi Elio primao propisanu terapiju. Jedne noći majka je sanjala svetog Charbela koji dolazi u bolesničku sobu njezina sina i moli nad njim. U snju sv. Charbel se okrenuo prema njoj i rekao: Ne boj se, ja ću ga izliječiti od raka i bit će dobro. Majka je tada pala na koljena i počela ljubiti njegova stopala za zahvalu za ozdravljenje sina. Sveti Charbel ju je podigao s poda i rekao joj: Nemojte to činiti, Elio će biti dobro, ozdravila ga je vaša vjera’.
Dva dana nakon tog događaja u snu, doktori su proveli rutinske pretrage da vide kako napreduje rak. Na veliko iznenađenje, rezultati ispitivanja pokazali su da je rak u potpunosti nestao iz tijela malog Elia. On je bio posve zdrav. Šokirani liječnici pitali su majku kako je to moguće: On je posvjedočila: Bio je to sveti Charbel.
Ovo je samo jedno od tisuće svjedočanstava po zagovoru svetog Charbela kojeg su već počeli nazivati i svecom – čudesa, jer njegov život posebice nakon njegove zemaljske smrti postaje znak čuda u ovome svijetu. Zaista nebrojena su svjedočanstva ozdravljenja od neizlječivih bolesti a nedavno smo pisali i o izlječenju trajne sljepoće kod jedne majke koja je samo blagoslovljena svečevom relikvijom. O tome čitajte ovdje.
Misteriozna tekućina koja ozdravlja
Libanonskog svećenika redovnika Charbela Machlufa proglasio je Papa Pavao VI. blaženim 5. prosinca 1965. a svetim 9. listopada 1977. godine. Živio je kao pustinjak u uvjerenju da siromaštvo, pokora i askeza oslobađaju dušu da se uzdigne prema Bogu.” Tako je i živio.
Na dan smrti dogodilo se čudesno ozdravljenje kljastog mladića Sabe Tannusse. On je u pratnji svoje majke stigao u samostan Annaya upravo kad se proširila vijest o svečevoj smrti. Majka mladića je bila žalosna jer je smatrala da su došli prekasno: ne može preporučiti sina u molitvu i svečev blagoslov. Htjela se vratiti sa sinom. No mladić je ostao da vidi tijelo Božjeg Sluge i da ga dotakne. Oko tri sata poslije podne uspjelo je mladiću približiti se tijelu izloženom u kapeli. Charbelovu ruku stavio je na svoja prsa i žarko molio. Mladić je osjetio kako je snaga prošla njegovim tijelom. Uspravio se, prohodao posve zdrav. Oko Charbelova groba treperilo je svjetlo 45 dana i noći. Na grobu je bio poseban miris. Samo u prva tri mjeseca nakon smrti oca Charbela zabilježeno je 350 ozdravljenja po njegovu zagovoru. Od tog čuda uslišanja se redaju ne na stotine i tisuće kod Charbelovog groba. Njegov grob posjećuju i časte ne samo kršćani već i muslimani.
Neraspadnuto tijelo
Zajednički opat svih samostana Libanonskog područja izvjestio je patrijarha Maronitske Crkve Elias Hoyeka o glasu svetosti i uslišanjima na grobu oca Charbela. Zamolio je dozvolu da se otvori grob i njegovo tijelo prenese u novu grobnicu. Patrijarh je to odobrio. U nazočnosti opata samostana i mnoštva vjernika otvorili su Charbelov grob. Mrtvo tijelo oca Charbela našli su potpuno ne-taknuto, kakvo je izgledalo na dan njegova prelaza u vječnost. Njegvo redovničko odijelo je bilo uredno premda je kod ukopa lijes položen u grob pun vode. Svi prisutni kod iskapanja su jasno prepoznali tijelo pokojnog tijela oca Charbela. Narod je govorio: “Ovo je mrtvo tijelo Svetog Charbela.” Tijelo je bilo podignuto, položeno u drveni lijes i postavljeno u nišu samostanske kapele.
Uz pojavu neraspadljvosti mrtvog tijela oca Charbela bila je i još jedna popjava. Tijelo pokojnog Charbela je izlučivalo mješavinu crvene i bijele tekućine. U kapeli se jasno osjećao miris krvi. Redovnici su dva puta tjedno mijenjali odijelo i čistili tragove krvi, koja je posebno bila vidljiva na albi, ali se izlučivanje ponavljalo i dalje. Ta tekučina skuplja se na posebne vatice kojima se onda mažu bolesni i potrebni diljem svijeta. Mnogo je ozdravljenih, a među njima je i ovaj gore dječak.