ŽESTOKE PACKE VLADI S DESNICE! Otkrijte tko stoji iza Uljanika da se ovakvi slučajevi ne ponavljaju

0
364
screenshot

Krenula su uhićenja za aferu Uljanik, a na udaru je bivša uprava Uljanika informacija je to koja je pokazatelj da su se institucije u slučaju pulskog škvera evidentno pomakle s mrtve točke. Kako se saznaje, kriminalističkom istragom obuhvatit će se 12 osoba, a provesti će se i veći broj pretraga domova i službenih prostora što je za Hinu potvrdila i MUP-ova glasnogovornica Marina Mandić. A zbog slučaja Uljanik stranka Desno poslala je deset zahtjeva hrvatskoj Vladi.

U obraćanju koje potpisuje lider stranke Anto Đapić poručuju da se njihovi zahtjevi trebaju ispuniti kako se Hrvatskoj ne bi na serijskoj vrpci događali agrokori i uljanici koji zemlji i narod drže prikovanima na začelju relevantnih ljestvica ukupne uspješnosti u međunarodnom okruženju. Zanimljive zahtjeve s kojima iz Desnog licitiraju u potpunosti prenosimo:

1. Svaki hrvatski državljanin mora znati tko su bili suvlasnici Uljanika, pored toga što se zna da je država imala udio od 25%. Moraju se javno znati imena ljudi i pravnih osoba koje su činile vlasničke udjele.

2. Moraju se javno objaviti imena i prezimena ljudi koji su u ime vlasnika sjedili u Nadzornom odboru, nadzirali poslovanje i zastupali interese svojih poslovnih stranaka. Zatim se mora znati kolike su naknade i u kojemu razdoblju dobivali za nadzor poslovanja Uljanika.

3. Moraju se javno znati imena i prezimena članova Uprave brodogradilišta po hijerarhijskoj skali, zatim imena i prezimena svih nadležnih direktora u hijerarhiji odlučivanja tijekom razdoblja zadnjih nekoliko godina od kada su stvoreni gubitci i brodogradilište takvim upravljanjem dovedeno u današnje stanje. Uz to, nužno je znati kolike su plaće primali članovi Uprave, jesu li isplaćivali menadžerske bonuse, tko im je i na temelju čega to odobrio, te jesu li plaće i bonusi bili sporazumno vezani za uspješnost kompanije ili ne?

4. Moraju se javno znati imena pravnih osoba kooperanata, njihovi vlasnici i eventualne organske veze s javnim i državnim institucijama i politikama, bilo državnim, bilo regionalnim i lokalnim, te paralelno s razdobljem u kojemu je Uljanik gomilao gubitke, vrlo precizna analiza poslovanja tih kooperanata, njihova uspješnost, zatim način ostvarivanja financijsko-poslovne suradnje s Uljanikom, a pogotovo urednost ili neurednost financijskog poslovanja Uljanika s tim kooperantima tijekom razdoblja kriznog stanja.

Vrlo je važno znati primjerice je li u trenutcima kada brodogradilište nije moglo ispoštovati obveze prema naručiteljima, državi, radnicima, međunarodnim partnerima i kreditorima, uredno financiralo obveze i narudžbe svojih ekskluzivnih kooperanata i koji su to kooperanti?

5. Moraju se javno objaviti imena ljudi koji su bili odgovorni za trošenje golemih strogo namjenskih jamstvenih sredstava države, zbog kojih je Republika Hrvatska emitirala tri milijarde jamstava i platila ih zbog Uljanikove nelikvidnosti tijekom prošle godine. Mora se znati s kojim ciljem, s kojom poslovnom namjerom i na temelju koje elaboracije su tražena jamstva, tko je potpisivao tu elaboraciju i stručno jamčio, tko je aplicirao, tko je donosio odluke u ime države o jamstvima i jesu li aplikacije prolazile stručnu ekspertizu vlada koje su donosile odluke, te tko je donosio odluke o nenamjenskom trošenju golemih nacionalnih sredstava u Uljaniku?

6. Mora se znati tko je bio i tko su bili strateški partneri Uljanika i kakve posljedice na njihov poslovni status je ostavila pustoš kojoj danas svjedočimo, te jesu li snosili materijalnu, financijsku i svaku organsku odgovornost za posljedice svoga upravljanja Uljanikom? Također se mora znati tko je donosio odluke o uvođenju tih strateških partnera Uljanika, na temelju čega, na temelju kakvih poslovnih referenci i jamstava, i konačno, jesu li tada bila predviđena osiguranja u slučaju ovakvoga urušavanja kompanije.

Također se mora znati, jesu li strateški partneri i suvlasnici imali poslovno-financijske resurse s kojima su mogli jamčiti rješavanje posljedica lošega upravljanja Uljanikom s ovakvim financijskim dubiozama? Ako nisu, zašto nisu i tko im je omogućio status strateških partnera bez uvida i sigurnosti da su u stanju snositi potpunu odgovornost za preuzimanje brodogradilišta?

7. Mora se znati na temelju kojih stručnih, znanstvenih i tržišnih ekspertiza je Uljanik djelovao kao brodogradilište, poslovao po modelima i s proizvodnjom koji su izazvali tragične posljedice, te na temelju kojih razumnih argumenata je slijedio proces odlučivanja o nužnosti održanja takvog proizvoda brodogradilišta što je rezultiralo strahovitim gubitcima?

Tko su bili nositelji tih ekspertiza, tko ih je potpisivao, u ime koga i tko je financirao poslovanje bez uvida u stvarno stanje kompanije, jer je činjenica da su današnje razorne posljedice nastajale i morale nastati tijekom dužeg niza godina i slijedom odluka nadležnih struktura koje su morale vidjeti  trendove i pokazatelje propasti poslovnog programa te da kompanija nije mogla zbog nekakvih incidentnih međunarodnih poremećaja u kratkom vremenu nagomilati takve gubitke.

8. Država ne bi smjela donijeti više ni jednu jedinu odluku o preuzimanju financijskih obveza pod pritiskom sindikalnih i političkih zahtjeva jer pristankom na te zahtjeve država pristaje amnestirati i zataškati po svemu sudeći golemi kriminal i zlouporabe s jako teškim nacionalnim posljedicama. U tom smislu, vjerodostojnost države danas se može jedino obraniti odlučnim ulaskom državnih istražnih i pravosudnih institucija pojačanih osvjedočenim međunarodnim ekspertima u Uljanik sa zadatkom otkriti odgovore na sva ova pitanja koja smo istakli, te jasnim odgovorom i oštrim postupanjem na svaku potvrđenu zlouporabu i kazneno djelo, bez izuzetka.

Sve ispod toga je kompromis s pogubnim posljedicama, puno opasnijim i od samih financijskih tereta koji su ostali iza upravljanja Uljanikom tijekom zadnjih nekoliko godina. S obzirom na pogubne posljedice i na međunarodni ugled Republike Hrvatske, zbog ozbiljnih sumnji na pokušaj prijevare moćnih međunarodnih poslovnih krugova, snažna, brza i točna istraga, s uključenim međunarodnim ekspertima s ugledom u svijetu, jedini je način djelomičnog spašavanja ugleda države i održavanja minimuma privlačnosti za investitore iz svijeta.

Bez odgovora na ova pitanja država poziva i sve ostale uprave, nadzorne odbore, navodne investitore pod različitim nazivljem da se na isti način ponašaju, jamčeći im nekažnjeno divljanje Hrvatskom. U tom slučaju država postaje sudionik svega toga, a Hrvatska eldorado za mutikaše, umjesto zemlja koja će privlačiti ozbiljne poslovne ljude.

9. Republika Hrvatska mora presudno utjecati da se u poslovanju u Hrvatskoj započnu poštivati načela razumnog odlučivanja s naglaskom na odgovornost ljudi koji donose odluke, i institucija ili pravnih osoba koje su ih delegirale kao zastupnike svojih interesa. Nikakvom se poslovnom ili političkom formom ne može niti smije tolerirati ili prikrivati neodgovorno upravljanje pravnim subjektima i imovinom, jer danas odgovorne države štite i upravljačke procese utemeljene na najvišim standardima donošenja dobrih odluka.

Sve ispod toga je stimuliranje neodgovornosti. Zbog toga je svako donošenje bilo kakve odluke u ovome slučaju o Uljaniku, a i u svim drugim sličnim slučajevima, nužno prethodno proceduralno provesti kroz formu najstrože stručne ekspertize s potpisima svjetski potvrđenih stručnjaka a ne mediokriteta iz političkih labirinata, koja će sagledavajući sve relevantne čimbenike koji utječu na status poslovne ideje i programa na svjetskom tržištu, bez ikakvih sentimenata prema prošlim vremenima i lažnom humanizmu ili sindikalizmu, donositi državne odluke i odluke o intervencijama države, koje se moraju svesti na najmanju moguću mjeru.

Vrijeme je potpuno uništiti naslijeđeno socijalističko poslovanje i tzv.ekonomiju, jer je to jedno od najpogubnijih nasljeđa u suvremenoj Hrvatskoj i multiplicira goleme razorne posljedice na cjelokupno hrvatsko društvo.

10. Mi u DESNO nećemo više dopuštati, u mjeri u kojoj možemo utjecati na zauzimanje stava hrvatskoga naroda i donošenje odluka od nacionalnog značaja, da skupine sljedbenika dokazano zločinačkih ideja i programa protiv hrvatskoga naroda, pod krinkom navodnoga antifašizma, današnju hrvatsku državu i nacionalnu imovinu hrvatskoga naroda koriste za zloćudnu eskalaciju svojih ciljeva koji su trebali biti poraženi uspostavom suvremene hrvatske države.

Krajnji je čas presjeći pogubnu praksu da ljudi i skupine za koje postoje osnovane sumnje u teška kriminalna djelovanja i ponašanja, koristeći zaštitu države i goleme nacionalne resurse, nekažnjeno nastavljaju sumanutu kampanju borbe protiv izmišljenih ustaša i fašista, braneći time svoje kriminalno ponašanje i postupno kriminalizirajući svakoga tko im se usudi postaviti racionalno pitanje ili tko zahtijeva od države da štiti nacionalne interese, a ne interese samoproglašenih boraca protiv nepostojećega fašizma.

Mi smo uvjereni da je sprega upravo tih i takvih politika i klasičnoga lopovluka dovela Uljanik u poziciju golemog kamena oko vrata hrvatskoga naroda. Umjesto naroda, taj kamen valja staviti o vrat onima koji su ga smislili i proizveli i za sva vremena svima sličnima uputiti poruku da će svi koji se usude tako ponašati – isto proći. To je primarni posao nacionalne hrvatske države.

Krenula su uhićenja za aferu Uljanik, a na udaru je bivša uprava Uljanika informacija je to koja je pokazatelj da su se institucije u slučaju pulskog škvera evidentno pomakle s mrtve točke. Kako se saznaje, kriminalističkom istragom obuhvatit će se 12 osoba, a provesti će se i veći broj pretraga domova i službenih prostora što je za Hinu potvrdila i MUP-ova glasnogovornica Marina Mandić. A zbog slučaja Uljanik stranka Desno poslala je set zahtjeva hrvatskoj Vladi.

U obraćanju koje potpisuje lider stranke Anto Đapić poručuju da se njihovi zahtjevi trebaju ispuniti kako se Hrvatskoj ne bi na serijskoj vrpci događali agrokori i uljanici koji zemlji i narod drže prikovanima na začelju relevantnih ljestvica ukupne uspješnosti u međunarodnom okruženju. Zanimljive zahtjeve s kojima iz Desnog licitiraju u potpunosti prenosimo:

1. Svaki hrvatski državljanin mora znati tko su bili suvlasnici Uljanika, pored toga što se zna da je država imala udio od 25%. Moraju se javno znati imena ljudi i pravnih osoba koje su činile vlasničke udjele.

2. Moraju se javno objaviti imena i prezimena ljudi koji su u ime vlasnika sjedili u Nadzornom odboru, nadzirali poslovanje i zastupali interese svojih poslovnih stranaka. Zatim se mora znati kolike su naknade i u kojemu razdoblju dobivali za nadzor poslovanja Uljanika.

3. Moraju se javno znati imena i prezimena članova Uprave brodogradilišta po hijerarhijskoj skali, zatim imena i prezimena svih nadležnih direktora u hijerarhiji odlučivanja tijekom razdoblja zadnjih nekoliko godina od kada su stvoreni gubitci i brodogradilište takvim upravljanjem dovedeno u današnje stanje. Uz to, nužno je znati kolike su plaće primali članovi Uprave, jesu li isplaćivali menadžerske bonuse, tko im je i na temelju čega to odobrio, te jesu li plaće i bonusi bili sporazumno vezani za uspješnost kompanije ili ne?

4. Moraju se javno znati imena pravnih osoba kooperanata, njihovi vlasnici i eventualne organske veze s javnim i državnim institucijama i politikama, bilo državnim, bilo regionalnim i lokalnim, te paralelno s razdobljem u kojemu je Uljanik gomilao gubitke, vrlo precizna analiza poslovanja tih kooperanata, njihova uspješnost, zatim način ostvarivanja financijsko-poslovne suradnje s Uljanikom, a pogotovo urednost ili neurednost financijskog poslovanja Uljanika s tim kooperantima tijekom razdoblja kriznog stanja.

Vrlo je važno znati primjerice je li u trenutcima kada brodogradilište nije moglo ispoštovati obveze prema naručiteljima, državi, radnicima, međunarodnim partnerima i kreditorima, uredno financiralo obveze i narudžbe svojih ekskluzivnih kooperanata i koji su to kooperanti?

5. Moraju se javno objaviti imena ljudi koji su bili odgovorni za trošenje golemih strogo namjenskih jamstvenih sredstava države, zbog kojih je Republika Hrvatska emitirala tri milijarde jamstava i platila ih zbog Uljanikove nelikvidnosti tijekom prošle godine. Mora se znati s kojim ciljem, s kojom poslovnom namjerom i na temelju koje elaboracije su tražena jamstva, tko je potpisivao tu elaboraciju i stručno jamčio, tko je aplicirao, tko je donosio odluke u ime države o jamstvima i jesu li aplikacije prolazile stručnu ekspertizu vlada koje su donosile odluke, te tko je donosio odluke o nenamjenskom trošenju golemih nacionalnih sredstava u Uljaniku?

6. Mora se znati tko je bio i tko su bili strateški partneri Uljanika i kakve posljedice na njihov poslovni status je ostavila pustoš kojoj danas svjedočimo, te jesu li snosili materijalnu, financijsku i svaku organsku odgovornost za posljedice svoga upravljanja Uljanikom? Također se mora znati tko je donosio odluke o uvođenju tih strateških partnera Uljanika, na temelju čega, na temelju kakvih poslovnih referenci i jamstava, i konačno, jesu li tada bila predviđena osiguranja u slučaju ovakvoga urušavanja kompanije.

Također se mora znati, jesu li strateški partneri i suvlasnici imali poslovno-financijske resurse s kojima su mogli jamčiti rješavanje posljedica lošega upravljanja Uljanikom s ovakvim financijskim dubiozama? Ako nisu, zašto nisu i tko im je omogućio status strateških partnera bez uvida i sigurnosti da su u stanju snositi potpunu odgovornost za preuzimanje brodogradilišta?

7. Mora se znati na temelju kojih stručnih, znanstvenih i tržišnih ekspertiza je Uljanik djelovao kao brodogradilište, poslovao po modelima i s proizvodnjom koji su izazvali tragične posljedice, te na temelju kojih razumnih argumenata je slijedio proces odlučivanja o nužnosti održanja takvog proizvoda brodogradilišta što je rezultiralo strahovitim gubitcima?

Tko su bili nositelji tih ekspertiza, tko ih je potpisivao, u ime koga i tko je financirao poslovanje bez uvida u stvarno stanje kompanije, jer je činjenica da su današnje razorne posljedice nastajale i morale nastati tijekom dužeg niza godina i slijedom odluka nadležnih struktura koje su morale vidjeti  trendove i pokazatelje propasti poslovnog programa te da kompanija nije mogla zbog nekakvih incidentnih međunarodnih poremećaja u kratkom vremenu nagomilati takve gubitke.

8. Država ne bi smjela donijeti više ni jednu jedinu odluku o preuzimanju financijskih obveza pod pritiskom sindikalnih i političkih zahtjeva jer pristankom na te zahtjeve država pristaje amnestirati i zataškati po svemu sudeći golemi kriminal i zlouporabe s jako teškim nacionalnim posljedicama. U tom smislu, vjerodostojnost države danas se može jedino obraniti odlučnim ulaskom državnih istražnih i pravosudnih institucija pojačanih osvjedočenim međunarodnim ekspertima u Uljanik sa zadatkom otkriti odgovore na sva ova pitanja koja smo istakli, te jasnim odgovorom i oštrim postupanjem na svaku potvrđenu zlouporabu i kazneno djelo, bez izuzetka.

Sve ispod toga je kompromis s pogubnim posljedicama, puno opasnijim i od samih financijskih tereta koji su ostali iza upravljanja Uljanikom tijekom zadnjih nekoliko godina. S obzirom na pogubne posljedice i na međunarodni ugled Republike Hrvatske, zbog ozbiljnih sumnji na pokušaj prijevare moćnih međunarodnih poslovnih krugova, snažna, brza i točna istraga, s uključenim međunarodnim ekspertima s ugledom u svijetu, jedini je način djelomičnog spašavanja ugleda države i održavanja minimuma privlačnosti za investitore iz svijeta.

Bez odgovora na ova pitanja država poziva i sve ostale uprave, nadzorne odbore, navodne investitore pod različitim nazivljem da se na isti način ponašaju, jamčeći im nekažnjeno divljanje Hrvatskom. U tom slučaju država postaje sudionik svega toga, a Hrvatska eldorado za mutikaše, umjesto zemlja koja će privlačiti ozbiljne poslovne ljude.

9. Republika Hrvatska mora presudno utjecati da se u poslovanju u Hrvatskoj započnu poštivati načela razumnog odlučivanja s naglaskom na odgovornost ljudi koji donose odluke, i institucija ili pravnih osoba koje su ih delegirale kao zastupnike svojih interesa. Nikakvom se poslovnom ili političkom formom ne može niti smije tolerirati ili prikrivati neodgovorno upravljanje pravnim subjektima i imovinom, jer danas odgovorne države štite i upravljačke procese utemeljene na najvišim standardima donošenja dobrih odluka.

Sve ispod toga je stimuliranje neodgovornosti. Zbog toga je svako donošenje bilo kakve odluke u ovome slučaju o Uljaniku, a i u svim drugim sličnim slučajevima, nužno prethodno proceduralno provesti kroz formu najstrože stručne ekspertize s potpisima svjetski potvrđenih stručnjaka a ne mediokriteta iz političkih labirinata, koja će sagledavajući sve relevantne čimbenike koji utječu na status poslovne ideje i programa na svjetskom tržištu, bez ikakvih sentimenata prema prošlim vremenima i lažnom humanizmu ili sindikalizmu, donositi državne odluke i odluke o intervencijama države, koje se moraju svesti na najmanju moguću mjeru.

Vrijeme je potpuno uništiti naslijeđeno socijalističko poslovanje i tzv.ekonomiju, jer je to jedno od najpogubnijih nasljeđa u suvremenoj Hrvatskoj i multiplicira goleme razorne posljedice na cjelokupno hrvatsko društvo.

10. Mi u DESNO nećemo više dopuštati, u mjeri u kojoj možemo utjecati na zauzimanje stava hrvatskoga naroda i donošenje odluka od nacionalnog značaja, da skupine sljedbenika dokazano zločinačkih ideja i programa protiv hrvatskoga naroda, pod krinkom navodnoga antifašizma, današnju hrvatsku državu i nacionalnu imovinu hrvatskoga naroda koriste za zloćudnu eskalaciju svojih ciljeva koji su trebali biti poraženi uspostavom suvremene hrvatske države.

Krajnji je čas presjeći pogubnu praksu da ljudi i skupine za koje postoje osnovane sumnje u teška kriminalna djelovanja i ponašanja, koristeći zaštitu države i goleme nacionalne resurse, nekažnjeno nastavljaju sumanutu kampanju borbe protiv izmišljenih ustaša i fašista, braneći time svoje kriminalno ponašanje i postupno kriminalizirajući svakoga tko im se usudi postaviti racionalno pitanje ili tko zahtijeva od države da štiti nacionalne interese, a ne interese samoproglašenih boraca protiv nepostojećega fašizma.

Mi smo uvjereni da je sprega upravo tih i takvih politika i klasičnoga lopovluka dovela Uljanik u poziciju golemog kamena oko vrata hrvatskoga naroda. Umjesto naroda, taj kamen valja staviti o vrat onima koji su ga smislili i proizveli i za sva vremena svima sličnima uputiti poruku da će svi koji se usude tako ponašati – isto proći. To je primarni posao nacionalne hrvatske države.