Zašto komunisti misle da su bezgrešni?

Wikimedia Commons

Kada spomenete nešto negativno o komunizmu, oni će vam odbrusiti uvijek isto - komunizam je pobijedio okupatorsku vojsku, a Tito je donio narodno-oslobodilačku pobjedu. I to je to. To su dva postulata, dvije zapovijedi božanstva Tita

Komunističko nasljeđe je teško iskorjenjivo. Čak nemoguće, izgleda prema primjerima koje gledamo iz dana u dan. Bez obzira je li riječ o onima koji otvoreno ističu komunističko nasljeđe i povijest, ili onima koji ga kriju, ali iz njihovih postupaka ono ipak – izvire. Jer, tko će to sakriti kada je uvriježeno u samu srž bića? Kao što lisice pred kokošinjcem ne mogu zatomiti vlastiti instinkt za napadom, tako i komunisti, bivši i sadašnji, vrijede isto.

Djelovanje pod krinkom

Primjera je i danas i u bližoj prošlosti zaista previše, ali i kada spomenete nešto negativno o komunizmu, oni će vam odbrusiti uvijek isto – komunizam je pobijedio okupatorsku vojsku, a Tito je donio narodno-oslobodilačku pobjedu. I to je to. To su dva postulata, dvije zapovijedi božanstva Tita. A činjenice koje govore da je ta država bila na aparatima, da u njoj nisu postojale ljudske slobode i da je živjela jedino stoga što je mogla egzistirati između istoka i zapada, SSSR-a i SAD-a, kao potreba i jednih i drugih, nije važno danas. Kao ni opljačkani seljaci, vožnja automobila par-nepar i opća nestašica u ekonomskom rasulu, Udba i Ozna i sve druge negativnosti. Jer komunisti misle da su bezgrešni.

Oni misle da su imali pravo ubijati jer im je to dopuštala osvetnička namjera. I Josip Manolić i Tito i Kardelj, svi oni su rekli da su tek sklanjali i likvidirali nepodobne, a ne ih ubijali. Oni misle da je isticanje nekoga da je Hrvat i katolik, zapravo isticanje ustaštva i kontrarevolucionarno djelovanje, što nema veze sa stvarnošću. Ali su oni ubijali i svoje ljude koji su, kada su počeli borbu za ljudska prava, likvidirani pod lažnim optužbama za spomenutu kontrarevoluciju, kao što je slučaj bio s Andrijom Hebrangom.

Danas ti komunisti djeluju u većini pod krinkom. Oni koji su živi, naravno. I bit će takvi dok su živi. Ističu svoje nasljeđe, svoje navodne borbe za slobodu mišljenja pod plaštom napada i blaćenja svega onoga što danas ne smiju blatiti, jer postoje stvarne slobode, a prije su to mogli i zabranjivati. Današnji izdanci komunizma, kao što je Oliver Frljić, mrze i Katoličku crkvu i Hrvate, ali ne smiju djelovati protiv njih kao što bi mogli da je sada ’68. ili ’71. Onda koriste nekakve bolesti koje zovu umjetnošću, pa kada se to osudi, onda je to napad na slobodu izražavanja.

Danas komunisti poput Ive Goldsteina imaju pravo plagirati u vlastitim djelima, a drugi komunisti poput likova novinara i predsjednika svakakvih društava neće reagirati, jer se radi o njihovim ljudima, nepogrešivim i bezgrešnim izdancima naroda i narodnosti pod čizmom druga Tita.



Vrijeme jada i bijede

Današnji komunisti koji kriju svoje unutarnje komunističko nasljeđe i stvarnu jugokomunističku povijest, ne mogu sakriti i svoja nedjela. I nažalost, kada se dogodi da takvi prevare i narod i tvorce hrvatske i bosanskohercegovačke današnje zbilje, neki od njih dolaze i na vlast. A iza sebe imaju vojsku potkupljenih i odanih. Inače, zašto bi netko normalan u Hrvatskoj davao toliki novac tolikim mrziteljima Hrvatske? A o Bosni i Hercegovini da i ne govorimo! U ovakvoj kaljuži je bilo još lakše samo presvući se na vrijeme. Takvi na vlasti ne prezaju ni od čega pa ove dvije države, koje bi trebali unaprjeđivati, zapravo – pljačkaju.

I u današnje vrijeme jada i bijede vidimo kolika je bila potreba za konačnim rješavanjem pitanja komunističkog nasljeđa, obračuna sa zločincima i potreba za lustracijom. Jer, učiniti toliko zla, a biti istinski vjernik, bilo koji, i pripadnik naroda, bilo kojega – nemoguće je. To mogu napraviti samo komunisti i to oni koji su bili uključeni u najrigoroznije organizacije, koji su devedesete izgubili svoju najdražu državu, pa danas za osvetu pljačkaju i uništavaju one koji su krivi za to. A, pritom misle da su bezgrešni jer takvi su i tako im je usađeno rođenjem i odgojem.

Na kraju, takvi su oblatili i baš one prave komuniste od uvjerenja kakav je bio i Hebrang i koji nisu bili za to da se ubija nevine ljude. Koliko je takvih bilo i ostalo, pravo je pitanje…

Facebook Comments

Loading...
DIJELI