Koliko su se glasno predstavnici hrvatske političke scene na društvenim mrežama uskomešali, nakon što je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović u našu zemlju pozvala srbijanskog kolegu Aleksandra Vučića, pravo je čudo da je čovjek u Zagreb uopće i došao. No, po onoj staroj hrvatskoj mantri, njegov dolazak sveo se na onu da su hrvatski političari jaki igrači samo uz tipkovnice, daleko od očiju javnosti, čiju pažnju uglavnom plijene jeftinom demagogijom iza koje stoji jedna velika i posve prazna ruka.
Vučić je, naime, prilikom svoje posjete održao veliku lekciju ne samo svojoj kolegici Grabar-Kitarović koju je ponizio gledajući je u oči i navlačeći na tanak led, već i cijeloj hrvatskoj političkoj eliti, bez obzira na stranu sabornice na kojoj sjede. Lamentirao je Vučić o tome kako nije četnik, iako Internet vrvi njegovim ratnohuškačkim govorima proizašlima iz radionice deklariranog četničkog vođe grobara Tome Nikolića i naglo ozdravljenog radikala Voje Šešelja. Ne samo da je Vučić govorio da nije četnik, već je našu predsjednicu zahvaljujući napucima koji su po njegovom nalogu podijeljeni srpskim medijima nasanjkao do te mjere da je hrvatske branitelje i udovice hrvatskih branitelja proglasila marginalcima, iako su baš oni ti na čijim je krilima zavladala Hrvatskom.
O tome koliko je Grabar-Kitarović u ovoj priči ispala ”promašen” lik, sve je već rečeno, no pitanje koje ostavlja gorak okus u ustima jest: gdje ste svi ostali gospodo iz oporbe? Zašto glasni esdepeovci, razni marasi, mrsići i stazići sada šute, dok Vučić razvaljuje i vrijeđa hrvatsku državu? U uredu hrvatske predsjednice Vučić nas proziva za ustaštvo, a naše elite šute. Šuti i inače uvijek glasni Glas. Nije reagirao niti HNS, HSLS i svi oni koji su se diskretno uhljebili u Sabor kako bi na grbači naroda, što tiše preživjeli mandat koji im je darovan.
Zanimljivo je kako je podjednako tih i bivši predsjednik Ivo Josipović, ali i njegov prethodnik Mesić. A kada se sve malo podrobnije pogleda, isti su to oni likovi koji diljem svijeta protestiraju protiv hrvatske države, uvijek i u svakoj mogućoj prilici. Istovremeno, srpska diplomacija i politika generalno uči nas da se samo na zajedništvu oko krucijalnih tema može graditi budućnost. Shvatio je to nedavno za potrebe dnevno-političkih prepucavanja HDZ-ov Milijan Brkić, ali daleko je njegova floskula od primjene u praksi. Jednako tako, daleko je hrvatska oporba, a na žalost i vlast od ozbiljne politike. Ne bi bilo loše da po lekciju o tome kako se vode i zastupaju interesi vlastitoga naroda svi zajedno odu do Beograda.