(VIDEO) Raspudić: ‘Ne postoji veće licemjerstvo od Pupovčeve žalopojke na maškare’

0
217
screenshot

Komentatori Nino Raspudić, Marija Selak, Aleksandar Musić i Petar Tomev Mitrikeski u jučerašnjoj HRT-ovoj emisiji Peti dan razgovarali su o rasipnosti, gladi i neimaštini te je li u maškarama baš sve dopušteno i koje su granice ismijavanja.
Rasipanje je veliki moralni problem, EU svake godine baci oko 88 milijuna tona jestive hrane, zbog navedene statistike Nino Raspudić je naglasio da je bitna “redistribucija hrane”.

Nino Raspudić: Začarni krug ovisnosti o pomoći

Loading...

Slanje hrane nije dugoročno rješenje, nego kratkoročno, jer može “uništiti lokalnu proizvodnju i stvoriti začarani krug ovisnosti o pomoći”, navodi Raspudić.

“Imamo dio svijeta gdje ljudi umiru od gladi, siromašnije zemlje gdje je zbog povoljne, ali nekvalitetne hrane stanovništvo sve deblje, a u razvijenom svijetu ljudi sve više troše na kvalitetniju hranu”, ističe Rapudić. Možemo to vidjeti i na primjeru EU, gdje se lošija hrana šalje onima sa slabijom kontrolom (Raspudić navodi primjer kebaba s pokvarenim mesom iz Poljske).

Mitrikeski naglašava da “dobar dio poslane humanitarne hrane ne dođe do korisnika, jer ih lokalni šerifi prisvoje sebi.

Selak: Kupovna moć premašuje potrebe

Marija Selak smatra da “bacamo hranu jer naša kupovna moć nadmašuje potrebe, riječ je o potrošačkom društvu.”

Spominju Robin Food aplikacija u Sloveniji, gdje oni koji imaju višak hrane, pomažu onima koji imaju manje.

Politolog Musić ističe da veća proizvodnja hrane, smanjuje cijenu.

Selak: Većina ljudi baca hranu, a zapravo je u minusu

“Donacija hrane je također centralizirana. U Zagrebu se može naći hrane, u Vukovaru i ne”, navodi Selak.

Imaju li maškare pravo na kritiku društvenih zbivanja?

Selak o temi maškara ističe da se “može ismijavati za javne funkcije, no ono s čime se ne smije ismijavati su naše prirodne determiniranosti, poput izgleda – nešto za što nismo niti zaslužni, niti odgovorni.”

Maškare su način da se humorom narod rješava napetosti, rasterećuje, jer maškare predstavljaju ruganje sa neupitnim veličinama. Ono što je nedodirljivo, izvrgava se ruglu, smatra Selak.

Pupovac to shvaća doslovno, ističe te navodi primjer iz 2015. kada je figura Ante Tomića bila spaljena. “Pokazao je kako na to treba reagirati,napisao je humorističan tekst i prihvatio šalu na svoj račun. Dok je HND komentirao da “onaj tko ne voli Tomića, ne treba ga čitati”, na što Selak dodaje da “onaj tko ne voli, ima pravo kritizirati.”

Raspudić: Veće licemjerstvo nisam vidio od ove Pupovčeve žalopojke

Izrugivanje je dopušteno na taj dan, rugalo se svim veličinama – i papama i kardinalima i predsjednicima i nema razloga da se to ne čini i dalje, smatra Raspudić.

Kaštelanski karneval je pogodio temu. Rapudić reakciju šefa SDSS-a doživljava kao jedan “bizaran slučaj. Veće licemjerstvo nisam vidio u javnom prostoru od ove Pupovčeve žalopojke”, jer ništa ne govori da je u Kaštelima spaljen zato što je Srbin.

“Pupovac je u ovoj sramotnoj političkoj trgovini preslagivanja i prevare birača i činjenice da je izabran privilegiranim načinom kao zastupnik manjina koji su čekali uvijek da se formira većina onda bi pristali uz većinu, ušao u političku trgovinu. On je dio vlasti, Pupovac je moćnik, raspolaže sredstvima, ima i privatni tjednik”, kojeg Raspudić naziva neo – feralom. Po Raspudiću, Pupovčeve Novosti “sa uskih ideoloških pozicija nastupaju u javnosti dijele pljuske svima, izruguju se svim svetinjama, kao divna satira, a sada je silno uvrijeđen i skriva se iza skuta Srba i srpske manjine.”

To je “spaljivanje političke trgovine, jer on održava vladajuću većinu.”

Raspudić predlaže da bi Kaštelani iduće godine trebali spaliti lik “ovce birača, jer je u Kaštelima Plenkovićev HDZ dobio preko 50% koji im je servirao i Pupovca i Istanbulsku i Marakeš protiv čega se sad bune.”

Mitrikeski se također složio da je “Pupovac političar i mora biti spreman na kritike”.