(VIDEO) Najjeziviji ruski misterij: Što je ubilo planinare koji su goli bježali po snijegu na 30 ispod nule?

0
446
wikimedia

Prije točno 60 godina dogodila nikada razjašnjena nesreća u kojoj je poginulo devet skijaša i planinara na Djatlovljevu prijevoju na gorju Uralu u središnjoj Rusiji.

Riječ je o jednom od najvećih misterija 20. stoljeća koji i dalje privlači pozornost milijuna ljudi diljem svijeta.

Devet iskusnih planinara u veljači 1959. godine pokidalo je svoj šator iznutra te su goli i bosi napustili logor po hladnoj sibirskoj zimi. Poslije su pronađeni mrtvi. Neki su se pokušavali popeti na drvo, neki su imali nevidljive smrtonosne ozljede nanesene neljudskom silom, a jedna žena pronađena je bez jezika, očiju i dijelova lica.

Devetoro studenata vodio je Igor Djatlov. Krenuli su na skijaški izlet na planine sjevernog Urala, s ciljem da se popnu na planinu Otorten (što na mansijskom jeziku znači: “ne idi onamo”).

Dana 12. veljače grupa je trebalo da pošalje telegram sportskom klubu instituta na krajnjoj točke rute, no nije bilo nikakvih vijesti. Organizirana je potraga tijekom koje su pronađena tijela prvih žrtava. Tri mjeseca nakon pokretanja postupka o smrti grupe u Sverdlovsku, 28. svibnja 1959., istraga je zatvorena.

Međutim, početkom veljače, ruski mediji počeli su pisati kako vlasti ipak nastavljaju istragu nakon 60 godina.

Naime, šator vođe ekspedicije pronađen je bio tek 26. veljače. Bio je isječen nožem iznutra i prekriven snijegom. Bio je prazan, i u njemu su bile cipele svih članova ekspedicije te odjeća većine. Izgledalo je da su ga napustili u žurbi i svojevoljno. Nije jasno zašto su izašli praktično goli na temperaturi od 30 ispod nule.

Jedan od njih napustio je logor bez opreme, ali s kamerom. Evo kako je izgledala misteriozna posljednja fotografija koju je načinio:

Osam ili devet bosonogih tragova u snijegu vodilo je ka kilometar i pol udaljenu drugome prijevoju, gdje su ispod jednog cedra pronađeni ostaci vatre i prva dva tijela izgorjelih dlanova, bosa i samo u donjem rublju. Grane su bile polomljene, što znači da su se planinari penjali na drvo.

Tri odvojena tijela pronađena su između drveta i logora, na različitim mjestima, u pozama koje sugeriraju da su pokušali vratiti u logor. Za preostala četiri putnika tragalo se više od dva mjeseca. Pronađeni su tek u svibnju ispod četiri metra snijega, dublje u šumi.

Na prvih pet leševa nisu pronađeni tragovi nasilja, iako je jedan imao manju i ne fatalnu frakturu lubanje, pa se vjerovalo da su umrli od smrzavanja. Međutim, tijela pronađena u svibnju su sve promijenila. Troje od njih imalo je fatalne ozljede: jedan muškarac imao je tešku povredu glave, a drugi muškarac i jedna žena imali su frakture grudnog koša.

Liječnik koji ih je pregledao tvrdi da je sila koja je mogla nanijeti takve povrede morala biti ogromna. Da sve bude još zagonetnije, premda su imali ove unutarnje ozljede, one se izvana nisu vidjele, kao da ih je povrijedio visoki pritisak. Kose svih žrtava bile su sijede, što je zapanjujuće ako se zna da je najstariji član ekipe imao 37 godina, a da su svi ostali bili u dvadesetima.

Prema jednoj teoriji, ubili su ih domorodci Mansijci jer su jer su kročili na njihovu zemlju, ali istraga nije pronašla nikakve tragove osim tragova samih članova ekspedicije, niti su pronađeni tragovi borbe.

Druga teorija kaže da je lavina odgovorna za nesreću, ali nikakvi znaci lavine nisu spomenuti u izvješću. Osim toga, jasno su se vidjeli znaci otisaka stopala kako napuštaju logor.

Treća pak teorija kaže da su planinski vjetrovi stvorili Karmanov vorteks koji je proizveo infrazvukove koji imaju psihološki učinak na ljude.

Drevna mansijska legenda kaže da je na tom istom mjestu, koje oni zovu “Planina smrti”, na isti način stradalo devet pripadnika njihova naroda koji su se tu sakrili od poplave.

Što je ubilo planinare na Djatlovljevu prijevoju i nakon 60 godina ostaje misterij.