Mislite da moje dijete, ako ide za zidara, treba povijest?
Gost Intervjua tjedna Točke na tjedan N1 televizije bio je predsjednik HNS-a Ivan Vrdoljak. Između ostalog govorio je o obrazovnoj reformi, o čemu je iznio neka, pa recimo zanimljiva stajališta. Taj dio razgovora prenosimo u cijelosti:
Je li Vlada mogla biti ambicioznija?
Znate kako to biva u Hrvatskoj, svi žele reforme, ali nitko ne želi promjene. Pogotovo na sebi.
Veliki je problem na tržištu rada.
Imamo problem, a to je deficit radne snage. To se može riješiti kratkoročni ili prekvalifikacijama ili uvozom radne snage. Dugoročno spajanjem obrazovanja i tržišta. Danas radimo promjenu u strukovnom obrazovanju, tamo je najviše deficitarnih. Ako danas nju radimo da bismo donijeli više prakse učenicima, stižu otpori ‘nemojte ništa mijenjati’.
Mislite na napise da se ukidaju pojedini predmeti poput biologije i povijesti?
Ne mislim na nikoga pojedinačno, ima više slučajeva, ali mislim i na to. Kad kreneš u implementaciju otpori su veliki, svi govore ‘ne diraj mene’. Kada se uđe u škole to nije kraj priče, nego početak. Nitko prije s reformom nije uspio ući u škole. Mi smo ušli.
Kako će izgledati dualno obrazovanje u praksi?
Dobili ste jasnu poruku ministrice. Ovo je reforma. Ne radimo je zbog kvota i satnica, uvodimo nove programe i kurikulume, standardno europskim praksama koje se koncentriraju na djecu.
Što onda s tim profesorima povijesti, biologije? Neće imati posao.
Mislite da moje dijete, ako ide za zidara, treba povijest? Trebamo li robovati satnicama ili ići na rezultat školovanja.
Ali što s profesorima koji neće imati posao?
Vjerojatno možemo razgovarati da se prekvalificirati, mogu se prebaciti u neke predmete koji su danas deficitarni. Svi su rekli da je problem naći profesore informatike. Pedagoške predmete svi znaju.
Profesor povijesti da postane profesor informatike?
Zašto ne. Mislite da trebamo robovati ili ćemo se svi mijenjati u nekim svojim razvojnim i cjeloživotnim obrazovanjima da krenemo naprijed. Vidim rješenje ako se svim fokusiramo, i ti profesori, na djecu, a ne na sebe.
Bio je i propust da 8.000 djece nije dobilo udžbenike?
Neće to biti zadnje. Ima li u reforskim procesima problema? Ima. Ako nešto mijenjaš dolazi do problema i rješavaš ih u toku. Hoće li i sutra biti problema? Hoće, nema tu savršeno. Hoćemo li završiti ove godine? Nikad! Jer se cijelo vrijeme događa proces promjene. Osnovno je bilo da se krene u škole, da reforma krene.
U škole ni svi tableti nisu stigli na vrijeme.
Evo, sad dolaze. Alternativa tome je da čekamo još pet godina. Probleme koji se događaju treba smanjiti, paziti, regulirati, ali realno – mi smo krenuli u jedan nezaustavljiv proces.