Tko bi pobijedio na parlamentarnim izborima da se isti održavaju danas te tako vladao Hrvatskom, pitanje je na koje je odgovor pokušao pronaći profesor Ante Rašić pozivajući se na čistu matematiku i statistiku. Da njegove analize imaju smisla dade se naslutiti i iz onih koje je određivao ranijih godina predviđajući prilično precizno rezultate izbora.
Kako kaže, na portalu Kamenjar, odlučio se napraviti analizu političkih preferencija hrvatskih građana. U nedostatku opširnijih statističkih podataka, osobito onih zasnovanih na in-depth polls istraživanju, budući da sve agencije rade kratke ankete, odnosno ispitivanja poznata kao short polls i tracking polls morao je priznaje kombinirati.
”U Hrvatskoj se tri agencije bave ispitivanjima i uzeo sam u obzir sve tri te uspoređivao njihove rezultate. Kako je samo ispitivanje kompleksno i zahtjeva uključivanje svih zadanih parametara da bi rezultat anketiranja bio što vjerodostojni, agencije nisu bile u mogućnosti to koristiti te su znatna odstupanja kod sve tri. Prije svega, problem je u fiksnoj telefoniji jer ona u priličnoj mjeri onemogućuje utvrđenje starosne linije, obrazovne i socijalne strukture”, napominje Rašić te dodaje da je provjerio rezultate posljednjih izbora kako bi razlučio podatke, a izbore je provjerio po izbornim jedinicama preferencije, te ih uspoređivao po glasačkim mjestima.
”Koristio sam i ispitivanja prije parlamentarnih izbora 2016., ali i zadnjih lokalnih izbora, istina samo djelomično i to Grad Zagreb. Kod usporedbe rezultata za sam Zagreb, točno se vidi u kojim gradskim četvrtima koja politička opcija ima više glasača, kao što se vidi struktura u svih sociološkim parametrima. Tako se uviđaju razlike u zonama stanovanja, vrsti stambenih objekata poput višekatnica ili obiteljskih kuća kao i sama starost tih objekata. Kod usporedbe rezultata agencija, nisam se vodio samo zadnjim već svim ispitivanjima u zadnjih godinu dana”, naglašava Rašić te napominje kako je kod same usporedbe i analize pada i rasta potpore pojedinim političkim opcijama primijetio nelogičan pad s jedne strane, i ne logičan rast s druge.
”Tako je izrazito primjetno da se samo kod jedne agencije primijeti djelomično prelijevanje preferencija dok druge dvije to ne prikazuju. Upravo sam se na toj činjenici najviše zadržao kod analize jer bez obzira na neodlučne, koji imaju konstantnu, ta brojka ne može jednostavno nestati”, smatra profesor.
S lijevog spektra vidi se da glasove SDP-a i odbjeglog HNS-a preuzimaju Živi zid, Glas i stranka Pametno, dok na desnom spektru razlika između najboljeg i najlošijeg rezultata HDZ-a naprosto nestaje.
”Prikazani rast stranke Nezavisni za Hrvatsku nije rezultat prikazivanja gubitka HDZ-a već dijelom Mosta i dijelom pravaških stranaka. Sama analiza sigurno nije prikaz apsolutnog stanja već trenutnog i jasniji pokazatelji mogu se utvrditi tek nakon dva ili tri mjeseca kada će trendovi rasta ili pada biti jasnije izraženi ali sigurno da se ne mogu i ne trebaju zanemariti”, zaključuje Rašić.
