Mostu sporna odredba propisuje da pri donošenju proračuna načelnici, gradonačelnici ili župani mogu povući prijedlog proračuna i ponovo ga uputiti na odlučivanje vijeću
Ustavni sud odbio je zahtjev za ocjenom ustavnosti Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, poznatiji kao “lex šerif”, koji je u siječnju podnijelo Mostom predvođeno gradsko vijeće Vrgorca.
Kada su medijima predstavljali svoj zahtjev za ocjenom ustavnosti čelnici Mosta istaknuli su da su u mnogočemu bili nezadovoljni zakonom, no kako je u prosincu prošle godine stupio na snagu preostala im je mogućnost osporavanja tek dvije odredbe koje su smatrali neustavnima.
Prva je formalna i tiče se stupanja zakona na snagu prvog, umjesto osmog dana od objave u Narodnim novinama. Druga, bitnija i “materijalna” odnosi se na proceduru usvajanja proračuna, zbog čega su padale mnoge lokalne vlasti.
Mostu sporna odredba propisuje da pri donošenju proračuna načelnici, gradonačelnici ili župani mogu povući prijedlog proračuna i ponovo ga uputiti na odlučivanje vijeću. U Mostu su tvrdili da ta “neustavna” odredba stvara i “iznimnu pravnu nesigurnost” jer ne propisuje koliko puta bi neposredno izabrani lokalni čelnici mogli povlačiti svoj prijedlog iz procedure.
Odlučujući o zahtjevu, koji je ispod vrgoračkog gradskog vijeća potpisao predsjednik Ljubomir Erceg, Ustavni sud zatražio je i očitovanje Vlade koja je ustvrdila da osporavanu odredbu treba promatrati u cjelokupnom kontekstu važećeg Zakona, a ne izdvojeno.
I dok je formalni prigovor Ustavni sud odbio tvrdnjom da je zakon na snagu stupio prvog dana od objave kako bi se omogućila njegova primjena “u što kraćem vremenu”, za osporenu odredbu o povlačenju prijedloga proračuna je, među ostalim, ustvrdio da ne dovodi u pitanje “pravo na lokalnu samoupravu podnositelja zahtjeva kao predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave”.
Ustavni sud je podsjetio i da sporni zakon “vezano uz financiranje jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave … utvrđuje obvezu općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana za predlaganje donošenja proračuna”, ali i da propisuju posljedice u slučaju nepredlaganja proračuna ili njegova povlačenja prije usvajanja.
Također navode i da je Zakonom o proračunu (ZoP) propisana obveza i odgovornost izvršnog tijela njegovom predstavničkom tijelu za planiranje i izvršavanje proračuna, ali i da je osporenim člankom propisano da će Vlada na prijedlog središnjeg tijela državne uprave za lokalnu i područnu samoupravu razriješiti načelnika, gradonačelnika, odnosno župana, ukoliko “ne predloži proračun predstavničkom tijelu ili povuče prijedlog prije glasovanja o proračunu u cjelini te ne predloži novi prijedlog proračuna u roku koji omogućuje njegovo donošenje”.
“U odnosu na prigovor podnositelja o ‘pravnoj nesigurnosti’, a vezano uz činjenicu da iz osporene odredbe nije jasno koliko bi to puta izvršno tijelo moglo povući prijedlog proračuna te u kojem bi roku ovlašteni predlagatelj trebao predložiti novi prijedlog proračuna koji omogućuje njegovo donošenje, pri čemu upućuje na složenost procedure donošenja proračuna i navođenja primjera ‘dvofaznog’ donošenja proračuna uređenih općim aktima pojedinih jedinica, Ustavni sud ističe… da su rokovi za predlaganje i donošenje proračuna određeni ZoP-om, pri čemu nema zakonske zapreke da predstavnička tijela svojim statutom i poslovnikom, u okviru zakonom propisanih rokova, detaljnije propišu postupak predlaganja i donošenja proračuna pa i mogućnost predlaganja donošenja proračuna u ‘dvije faze'”, navodi se u odluci u petak objavljenoj na internetskoj stranici Ustavnog suda.
Na tvrdnje da je osporavana odredba suvišna, odnosno da se zakonom “trebalo jasno normirati da čelnik izvršnog tijela ne bi smio imati pravo da povuče prijedlog proračuna iz procedure odlučivanja predstavničkog tijela” Ustavni sud je zaključio da “ne ocjenjuje ustavnopravno relevantnima, pri čemu se napominje da Ustavni sud nije nadležan ocjenjivati suglasnost zakona s Ustavom zato što zakonodavac u zakonu nešto nije uredio ili je propustio urediti”.