Unuk nacističkog zločinca: ‘U Hrvatskoj sam vidio ljude slične ustašama’

0
357

Kao što je poznato, u Hrvatskoj, na samom kraju i neposredno nakon Drugog svjetskog rata, partizani se nisu obračunali samo s ustaškim zločincima već i s velikim brojem domobrana, civila, svećenika, žena pa i djece. Stradali su mnogi nevini ljudi i to samo zato što su bili rodbinski povezani s nekim istaknutim članom Ustaškog pokreta.

Različiti antifašizmi i sudbine

Loading...

Nemamo namjeru u ovom tekstu ulaziti u dublje analize tragedije Bleiburga. Za primjer, dovoljno je spomenuti slučaj stravičnog mučenja i ubojstva dvadesetogodišnje Grozde Budak, kćeri Mile Budaka, ustaškog ministra i političara. S druge strane u Njemačkoj, pogotovo zapadnom dijelu koji su okupirali Saveznici, obitelji nacističkih zločinaca su mogle nastaviti živjeti normalnim životom, kao da s cijelom pričom nemaju nikakve veze. Određenom broju bogatih industrijalaca, koji su bogatstvo stekli upravo za vrijeme Hitlera, nije oduzeta imovina već su nastavili s razvojem posla, bez tereta prošlosti. To je jedna od bitnih razlika između zapadnog i, uvjetno rečeno, našeg „antifašizma“. Proporcionalno veličini države i naroda, poslijeratne odmazde prema Hrvatima i drugim europskim narodima koje nisu oslobodili komunisti, jednostavno nisu usporedive. Zato Nijemac, kojem nitko nije zaklao djeda ili zabetonirao baku u rudnik, ne može razumjeti Bleiburg.

Ovih dana u Srbiji režimski mediji i političari pokušavaju maksimalno iskoristiti nesretnog Rainera Hessa, unuka zloglasnog nacističkog zločinca Rudolfa Hessa. Djed, kojeg srpski mediji prozivaju i radi genocida nad milijun Židova u Auschwitzu, zarobljen je 1940. kada je odletio u Škotsku kako bi s Velikom Britanijom sklopio mir. Tamo su ga Britanci zarobili, a kasnije je na Nurenbergškom procesu osuđen na doživotnu robiju. Odmah nakon što je odletio u Veliku Britaniju, Hitler ga se odrekao i Rudolf Hess više nije imao nikakvu ulogu u daljnjem tijeku događaja. Uspio je doživjeti duboku starost ali ipak je umro nasilnom smrću. 1987. pronašli su ga u ćeliji s produžnim kabelom oko vrata. Smrt je službeno proglašena samoubojstvom, iako mnogi vjeruju da je Hess ubijen jer je znao previše o prijeratnim odnosima nacista i Velike Britanije.

Idealno sredstvo velikosrpske propagande

Kako god bilo, njegov unuk Rainer Hess, inače po struci kuhar, trenutno boravi u Srbiji gdje se predstavlja kao antifašist koji je jako zabrinut za Balkan, posebno za Hrvate. Tako barem njegove rečenice tumače srpski novinari koji se natječu u želji da se dodvore velikom srpskom voždu Aleksandru Vučiću. Naime, trebalo bi nekako pojačati vječnu težu o nepopravljivosti Hrvata, koji su bili i ostali ustaše. Bar oni koji ostaše. Rainer Hess se odrekao svoje obitelji i za baku uzeo Židovku koja je preživjela Auschwitz. Životne odluke Rainera Hessa su razumljive i opravdane. Ali, Rainer nije povjesničar ili barem amaterski istraživač, bremenite i krvave povijesti ovih prostora. Zato je i idealno sredstvo velikosrpske propagande, koja ponovno plaši srpski narod s ustašama. O njegovoj životnoj priči film je snimio novosadski novinar Aleksandar Reljić.

Srpski tabloid Blic objavio je intervju s Rainerom. U sam naslov stavili su Hrvate, iako ih Rainer izrijekom nigdje ne spominje. Novinar ga ne citira, nego prepričava Rainerove dojmove iz Hrvatske. Rainer je navodno rekao kako je prilikom posjete Hrvatskoj vidio „ljude slične ustašama“ i ostao šokiran.

Kompletan intervju možete pronaći na ovom linku.

Rainer je svojevrsna zvijezda europskih antifašista, a sve to samo zahvaljujući neslavnom prezimenu. Zovu ga svuda, od Švedske do Srbije, pa se pitam kako to da ga nisu zvali u Hrvatsku, odnosno da tu njegovu diskretnu posjetu, nisu iskoristili naši „antife“? Doduše možda i jesu. Oni su mu valjda pokazali Hrvate i rekli da su to zapravo ustaše.