Ceste i mostovi se raspadaju, promet je u rasulu, Zagreb je zatrpan smećem jer ne postoji plan odvoza, spalionica otpada i dalje je na čekanju, iz derutnog, nesaniranog vodovoda (premda je i za njegovu obnovu, Grad svojedobno podignuo 300 milijuna eura kredita) gubi se gotovo 50 posto vode, ali „nek' se deca sanjkaju…“
Kakve god vremenske prilike u zimskom razdoblju obgrle hrvatsku metropolu, Milan Bandić ima neviđenih problema sa snijegom. Ili ga je previše, ili ga uopće nema. Ili ga mora „jesti“, ili ga mora stvoriti. Pa je tako zapeo, što košta da košta, uoči ovogodišnjeg Božića, podariti djeci Zagreba zasnježeni Cmrok, ogoljeni proplanak uz tuškanačku šumu u sjevernom dijelu grada. Bilo je gotovo fizički bolno promatrati sizifovske napore ljudstva i strojeva, koje je gradonačelnik angažirao dva dana prije Badnjaka, da Zagrepčanima, makar na nekoliko četvornih metara, pokloni – bijeli Božić. Zlobnici su odmah dometnuli: „Uh, što Bandić voli bijelo…“
Snježni su topovi spušteni sa Sljemena na Cmrok, a razgaljeni je Bandić, na pogonu euforije zbog podrške HDZ-a i usvojenoga proračuna, pozvao građane da svjedoče čudu Aladinovom. Dva su dana i dvije noći topovi neprestano radili, ali snijega se, na užas gradonačelnika, nije primilo ni centimetar! Netko se preračunao – voda iz vodovoda bila je pretopla, te je rastopila Bandićeva ufanja da će se građanima predstaviti, osim kao Stvoritelj koječega, i kao Stvoritelj – snijega.
No, Bandić je nakanio biti Aladin pošto-poto! Uporan kao mazga, nije odustao. Baš kao i prije sedam godina, kada je nepopustljivo odlučio po zaleđenoj mramornoj ploči dopuzati do spomenika palim borcima HVO-a u Brčkom, kako bi im uoči Božića iskazao počast i na njihov spomenik položio vijenac, Bandić je jednako uporan bio I proteklih dana u svom nastojanju da zabijeli popularni Cmrok.
Zagreb si to ne može dopustiti…
Topovi su, dakle, otpali, ali Milanu Baltazaru Bandiću sinula je nova ideja – snijeg će kamionima s Medvednice „spustiti“ u Zagreb. I tako je noć uoči Badnjaka i na sam Badnjak, do večernjih sati trajala suluda akcija za koju je Grad unajmio 20-ak kamiona, inače kooperanata Zimske službe. I, naravno, desetke radnika, koji su na Badnje poslijepodne imali neveseli, nenajavljeni, teški kondicijski trening – lopatama. Na „veselje“ njihovih obitelji. S Medvednice je dovezeno 300 kubika snijega, ali jao, jao, jao, već dan nakon Božića, Štefanje je okupalo sunce s desetak stupnjeva iznad nule, pa je na Cmroku ostalo samo blato do koljena.
„Bolesno! Bandić je posve izgubio dodir sa stvarnošću, to čak više nema veze ni s njegovom megalomanijom. Moraš stvarno ne biti pri zdravoj pameti pa da ideš radi sanjkalište na plus 10!“. Takvih i sličnih kometara bilo je bezbroj. „Pa nismo mi ni Singapur ni Dubai, pa da si možemo priuštiti takve ekstravagancije!“, zlovoljno su komentirali građani.
Zagreb jednostavno nije bogat grad i ne može si dopustiti takav luksuz kojeg u konačnici plaćaju sve siromašniji građani, pritisnuti već desetljeće najvišim računima za režijske troškove u jugoistočnoj Europi! Ceste i mostovi se raspadaju, promet je u rasulu, grad je zatrpan smećem jer ne postoji plan odvoza, spalionica otpada i dalje je na čekanju, tramvaji se krpaju, iz derutnog i nesaniranog vodovoda (premda je i za njegovu obnovu, Grad svojedobno podignuo 300 milijuna eura kredita) gubi se gotovo 50 posto vode koja se iz prastarih cijevi odlijeva u zemlju…, ali „nek’ se deca sanjkaju!“…
Kakav apsurd! Bandić pokušava zabijeliti građanima dostupan Cmrok, a Sljeme, na kojem ima nešto snijega, im je nedostupno, jer žičara na koju su Zagrepčani bili ponosni još od 1963. i koja im je nemjerljivo obogatila život, ne radi od 2007. godine!
I to nije sve! Bandić je odlučio za trajanja utrka za Svjetski kup na Sljemenu – “Snježne kraljice” – zabijeliti i u skijalište pretvoriti Bakačevu ulicu, kojom će se od Kaptola do Trga bana Jelačića spuštati najprije skijaši po svoje startne brojeve, a kasnije će, u danima koji slijede, za djecu tamo biti priređena – škola skijanja. Eto, ni više ni manje nego 50 metara ispod Katedrale i 50 metara od spomenika banu Jelačiću! Točnije, cilj staze dužine 150 metara i širine od osam do 11 metara, bit će tik do Manduševca. Kakva perverzija!
Odgovor pročelnika Lovrića
Ali, ni to nije sve. Milan Baltazar Bandić odlučio je malo snijega spustiti i u južniji dio Zagreba, točnije na jedva vidljivo brdašce uz Jarunsko jezero, tik do nudističke plaže. Neka se i tamo djeca sanjkaju, kad im već roditelji plaćaju vodu tako skupo, kao da u domaćinstvima napajaju i tuširaju i po dvadesetak krava!
Koliko će to silovanje sa zasnježivanjem grada koštati, zasad nema odgovora. Na pitanje o troškovima, iz Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport stigao je ovaj odgovor:
“Sanjkalište na Cmroku uređuje se u sklopu Svjetskog skijaškog kupa Snježna kraljica 2017., te obilježavanja 50. obljetnice FIS Svjetskog kupa (skijanje u Bakačevoj ulici) i sukladno o tome o ukupnim troškovima ćemo vas izvijestiti nakon završetka navedenih manifestacija”. U potpisu – pročelnik mega-ureda Ivica Lovrić.
Znano je da je proračun “Snježne kraljice” nešto iznad 23 milijuna kuna, u čemu Grad sudjeluje s oko pet milijuna, u što nije uračunat besplatan prijevoz gledatelja ZET-om, te besplatno iće i piće uz stazu. U svakom slučaju, “Snježna kraljica” je najskuplji promidžbeni spot na svijetu, jedino još nije jasno što promovira… Bijednih četiri kilometara skijaških staza? Skijalište bez žičare? Planinu bez snijega? A Zagreb je jedini glavni grad na svijetu koji organizira utrku Svjetskoga kupa! I to ne bilo kakvu, nego utrku s donedavno najvećim nagradnim fondom na svijetu i hotelima s pet zvjezdica za skijaše! Pa tko ne bi volio takav, gostoljubiv i rastrošan Zagreb?
Sve je to Bandić pozlatio, a narod platio. I plaćat će desecima idućih godina, plaćat će ova djeca za koju Bandić danas zasnježuje proplanke usred grada, umjesto da toj dječici, za te silne milijarde koje godinama nemilice troši, ostavi u nasljeđe sređen i uređen grad. Ali, ne, on im priprema sanjkališta s kojih će otklizati u sumornu, neotplativim dugovima opterećenu budućnost…