U jeku Svjetskog prvenstva u Rusiji tamošnji medijski kanali koriste 'svjetla pozornice' da bi upozorili na ogroman problem - opioidne ratove na vlastitim granicama.
Ogromna opioidna kriza u Sibiru nagnala je Ruse na očajničke poteze. Učestali natpisi o zaplijenama stotina kila i tona heroina polako bivaju nadomješteni HIV-om, krokodilom i ostalim koktelima lijekova.
Rusija na udaru HIV-a, heroina i krokodila u pograničnim područjima
ISIL-ovci, talibani i ostale terorističke skupine koriste trgovinu opijumom za popunjavanje vlastitih proračuna. No svojevremeno su upravo islamisti stali na kraj razgranatoj mreži uzgoja maka i proizvodnje opijumskih derivata u Afganistanu – što se dramatično promijenilo nakon američkog ‘sijanja demokracije’ u toj danas kaotičnoj zemlji. Jedna od država koja ponajviše plaća danak takvom raspletu situacije je Rusija. Epidemije HIV-a u Jekaterinburgu gdje je svaki pedeseti stanovnik zaražen virusom, te krokodila i heroina u Sibiru gdje u pojedinim gradovima i do 10% (!) stanovnika dnevno uživa te adiktivne smjese svakako su razlog da Putin i čitava nacija budu pod određenim presingom. I da se ovakve priče guraju pod tepih u trenucima ‘glancanja’ globalnog imidža.
HIV ne dolazi iz promiskuiteta nego kao posljedica intravenoznog uzimanja heroina. Tomu je kumovala i zabrana metadona kao supstitucijske terapije za skidanje s ‘horsa’ – ruski zakonodavci smatraju kako su ‘narkoliberalne ideologije’ opasnije od same konzumacije i liječenja ovisnosti. A teški ovisnik tretiran je kao ‘persona non grata’. Sibirska epidemija daleko je od očiju javnosti i svojevrsni konsenzus koji prevladava u svim krugovima društva je da su ovisnici ili sami krivi pošto su potomci nekadašnjih kažnjenika Gulaga ili da je riječ o specijalnom ratu kojim inozemne obavještajne službe žele destabilizirati vitalna ruska prometna čvorišta. A Sibir je na sjecištu transsibirske željeznice i u neposrednoj blizini granice s Kinom.
U igri specijalni rat i destabilizacija?
Tako nimalo ne čudi da su pojedine države otvorile granice s Afganistanom, a prosječan Rus će i na ulici okriviti kazakhstansku politiku otvorenih granica za heroinski ‘boom’ u kojem droga po relativno niskim cijenama preplavi pogranične gradove. Tko pak nema ni za to, u kućnoj će radinosti prioniti na kuhanje dezomorfina, i to kroz sintezu opasnih supstanci u koktelu zvanom krokodil. Tri su ključne afganistanske pokrajine na koje Rusi upozoravaju – Helmand (jug), Nangarhar (istok) i Badakhshan (sjever). A one su rezultat Hladnog rata i američkog podrivanja tadašnjih talibana protiv sovjetske vlasti – jedno od bitnih oružja bilo je i ostalo u poljima maka. Turska, Pakistan i Iran epicentri su njegove prerade u opijum i morfij, a kasnije i ‘prljanja’ u heroin.
Samo u Pakistanu svaki 193. žitelj ovisnik je o heroinu. A takva praksa prijeti i današnjoj Rusiji, gdje je Sibir zbog specifičnog položaja i klime idealno ‘meko tkivo’. Talibani danas žive i umiru u beskrajnim poljima maka – od američkog desanta proizvodnja se povećala za preko 60%. Trump upravo ostanak u Afganistanu koristi kao jednu od poluga u svojim pregovaračkim taktikama. Rusi apostrofiraju kako je SAD u barem dva navrata pokazao da se rat protiv heroina vrlo lako može riješiti i da je sve ostalo stvar ucjene i suradnje s navodnim neprijateljima. No nakon izboja velike opioidne krize u SAD-u Amerikanci su svijesni da se rat mora dovršiti na svom izvoru. A Rusiji je upravo ovo prvenstvo prilika da problem pretvore u globalni. Jer ovisnici ionako nikoga ne zanimaju – samo potencijalna destabilizacija i eskivacija porezne obveze.