”Čelnici javnih poduzeća, birat će se političkim putem, a ne putem javnih natječaja”, ispalio je svojedobno HDZ-ov Ivan Šuker, potvrđujući ono što se u javnom prostoru ionako odavno znade.
Kriterij za zapošljavanje u brojnim javnim poduzećima i tvrtkama, rijetko je kada bila stručnost, jer mahom su se na rukovodeće, pa i one manje bitne pozicije dovodili partijski podanici i bliski im kadrovi, koji se prebacuju iz fotelje u fotelju, ovisno o tome tko toga časa sjedi u vladajućoj fotelji. Hranidbeni lanac u tom je pogledu vrlo dobro organiziran, jer pobogu kako bi inače vladali, hijerarhija se mora znati, a vlast se mora svesti na margine, margina daleko ispod prosjeka kakve poštene seoske tržnice. Za to vrijeme, oni drugi mladi i stručni, koji iskaznica nemaju ili im je pak zlo od takvog oblika napredovanja sele po bijelom svijetu, koji će možda znati cijeniti ono što među političkom elitom naprosto ne prolazi. Jer onaj tko misli svojom glavom, ovdje teško da će zaraditi svoju koricu kruha, dok nas istodobno ista ta elita uvjerava kako čine sve za popravak demokratske slike Hrvatske.
No, što reći osim možda malo prekasno gospodo, jer demografska se slika graditi i čuvati trebala godinama, a kako se svih ovih godina gradilo i radilo možda ponajbolje pokazuju iste one državne tvrtke i javna poduzeća, koja se uvijek nekako drže po strani, maknuta od javnosti, kako se ne bi razvlačilo njihova kokošarenja. Primjerice, u cijeloj paleti javnih poduzeća i firmi, iznimno je teško pronaći rukovodeću osobu koja je nadživjela bilo koju promjenu vlasti, iznimku čini tek Darinko Bago, koji je Končar elektroindustriju ”zaposjeo” još 1999.godine.
U HDZ-ovo vrijeme HEP je vodio Leo Begović, a u četiri godine Milanovićeve vlade ondje su se izmjenjivali HNS-ovci Zlatko Koračević i Tomislav Šerić, dok je trenutno na vodećoj poziciji Perica Jukić. U ovom kontekstu vrijedi spomenuti i ‘Croatia osiguranje’, kompaniju koju je u 90-tima vodio Suad Rizvanbegović teniski partner pokojnog predsjednika Tuđmana. S promjenom vlasti Linić na tu poziciju dovodi Marijana Čurkovića. HSLS-ovim kadroviranjem te fotelje domogao se Hrvoje Vojković, poslije čije smjene na scenu stupa Zdravko Zrinušić. Mijenja ga SDP-ovac Krešimir Starčević, nakon čega CO dobiva privatnog vlasnika Adris pa na čelo te osiguravajuće kuće sjeda Sanel Volarić. U sam vrh uspješnih javnih poduzeća svrstati se može ‘Podravka’ koja bilježi čak 200 milijuna kuna dobiti godišnje. Podravku je 2012. godine preuzeo SDP-ov Zvonimir Mršić, nedavno ga je pak iz fotelje makao HDZ-ov kadar, a posljednjih nekoliko mjeseci priča se kako bi ovu uspješnu tvrtku trebao preuzeti Emil Tedeschi, koji promišlja o kupnji Podravke.
Inače, HSS je do Mrsićeva dolaska Podravkom uistinu i vladao te je iz njihove kvote došao Miroslav Vitković. Kada je smijenjen predsjednik Uprave Marko Marinac tadašnji predsjednik HSS-a Josip Friščić otvoreno daje do znanja da je s HDZ-om razgovarao o Podravci.
I ‘Janaf’ je još uvijek HNS-ova utvrda jer vodi je Dragan Kovačević, kojem je na polovici Milanovićeva mandata direktorska pozicija bila ugrožena zbog žestokog kritiziranja tadašnjeg ministra financija Slavka Linića. Kovačević je s Janafom u 2015. ostvario najbolje poslovne rezultate u povijesti; prihodi te tvrtke iznosili su 726 milijuna kuna te su porasli 48 posto u odnosu na godinu ranije. U Milanovićevoj eri Hrvatske je šume vodio Ivan Pavelić, blizak prijatelj bivšeg ministra poljoprivrede Tihomira Jakovine, ali i Igora Dragovana. U svojem mandatu Pavelić je otpustio 600 zaposlenika. IZ HDZ-a su ga u tom periodu prozivali zbog zapošljavanja SDP-ovaca, a iste optužbe stizale su i na adresu Danijela Ferića iz Hrvatske lutrije koja je u tome intervalu šaljivo nazvana Zavodom za zapošljavanje SDP-a.
Inače, Vlada Zorana Milanovića u listopadu 2015. pred sam kraj mandata donijela je Uredbu o kriterijima za provedbu javnog natječaja za imenovanje predsjednika i članova uprava trgovačkih društava i drugih pravnih osoba od strateškog i posebnog interesa za RH, koja propisuje najmanje pet godina radnog iskustva stečenog na rukovodećim položajima ili odgovarajućim poslovima u struci za članove Uprave, odnosno deset godina iskustva za predsjednika Uprave. Da je takva uredba donesena na početku mandata Milanovićeve Vlade, uprave javnih poduzeća izgledale bi znatno drukčije nego sada. Prema posljednjim javno dostupnim podacima javna poduzeća ostvarila su prihode veće 7,5 posto od ukupno ostvarenih rashoda.
Direktorska pozicija u javnim poduzećima i tvrtkama osigurava nedvojbeno lagodan život, jer predsjednici uprava i direktori istih osigurani su solidnim primanjima. Prema odredbi iz Odluke o utvrđivanju plaća i drugih primanja predsjednika i članova uprava trgovačkih društava iz 2009. godine, a koja je još uvijek na snazi, predsjednici uprava i direktori javnih poduzeća ne bi smjeli imati veću neto mjesečnu plaću od 17.289,60 kuna. U spomenutoj odluci navodi se da je donesena zbog provedbe antirecesijskih mjera štednje na svim razinama, radi ograničavanja negativnih učinaka gospodarske krize u Hrvatskoj. Kako svaka odredba i zakon u Lijepoj našoj imaju rupu, tako i u ovoj priči direktori javnih poduzeća i državnih tvrtki imaju veću plaću od postavljene granice jer na taj iznos primjerice nekima od njih obračunava se i naknada od 0,5 posto za svaku godinu radnog staža pa tako onda dobivaju znatno veće iznose.
Uz raskošan popis imovine i solidnu plaću ovi ljudi koji vladaju javnim poduzećima posjeduju i službene automobile, kartice, mobitele te se procjenjuje da je imovina 20 direktora javnih tvrtki vrijedna basnoslovnih 56 milijuna kuna.
Uz plaću i sve ostale povlastice koje uživaju, direktori imaju pravo i na otpremninu, a u skupinu onih koji su s izdašnom cifrom otpremljeni spada Hrvoje Vojković smijenjen 2010. s čela CO zbog afere Fimi media. Dobio je 7,5 milijuna kuna otpremnine bruto. Tomislav Dragičević s čela INE otpremljen je sa 6,8 milijuna kuna. HSS-ov Ante Markov nekadašnji čelnik Janafa 6 mjeseci dobivao je 17 tisuća kuna bez da je dolazio na posao jer odšteta koju je dobio iznosila je milijun kuna. Jurica Prskalo maknut je iz HAC-a kada je uhićen, a nakon tužbe od ove tvrtke dobiva 1,3 milijuna kuna otpremnine. Spomenimo uz put da je nakon toga uhićen još tri puta. I njegov kolega Stjepko Boban također iz HAC-a nalazi se pod istragama, a kada je smijenjen primao je plaću veću od 20 tisuća kuna još pola godine te vozio službeni automobil, a potom je zatražio otpremninu u iznosu od pola milijuna kuna.
Jerko Jelić Barta iz Plinacra smijenjen je u kukuriku eri te je dobio 540 tisuća kuna. Ivan Mišetić vodio je Croatia Airlines, a naslijedio ga je Srećko Šimunović. Obojica su stvorila gubitke u tvrtki, a nakon smjene tražili su 6 milijuna kuna. I aferama umazani Ivan Mravak iz HEP-a je otišao s otpremninom od 370 tisuća kuna neto. Svojedobno je živozidaš Branimir Bunjac progovarao o plaćama direktora državnih poduzeća.
“Danas saznajemo da direktor Hrvatske lutrije ima plaću 21300 kuna neto, direktor Petrokemije, gubitaša u državnome vlasništvu, 29 tisuća kuna, predsjednik Uprave HPB čak 48 tisuća. Bivši direktor Hrvatskih šuma (koji se nikada u životu nije bavio šumarstvom) traži otpremninu od 2,3 milijuna kuna nakon što je otpustio 1100 radnika.
Zamjenik guvernera HNB-a ima imovinu vrijednu 40 milijuna kuna, ima i privatni avion. Otkuda mu taj novac, ako godišnje zaradi oko 300 tisuća kuna? Sve te stravične manipulacije posljedica su stranačkoga kadroviranja u državnim tvrtkama, nepotizma, otvorene pljačke i kriminala koji nitko ne sankcionira. Sve se to događa u državi u kojoj pošteni ljudi marljivo rade da bi zaradili plaće s kojima ne mogu pokriti niti najosnovnije životne troškove.
Živi zid neće takve stvari tolerirati ni na koji način. Idemo u raščišćavanje stvari, bez obzira na sve pritiske kojima smo izloženi”, napisao je Bunjac svojevremeno na ‘fejsu’, ali očito da njegove riječi koje su žestoko odjeknule u javnosti ipak ostale visjeti u zraku te da nisu previše dotaknuli vladajuće. Primjera radi, prvi čovjek Putničkog prijevoza HŽ-a Željko Ukić, rukovodi tvrtkom koja se ne može pohvaliti zavidnim rezultatima, ali zato on osobno prima plaću od oko 22.344 kune neto, a ujedno u njegovoj se imovinskoj kartici krije respektabilan popis imovine, što svakako valja pripisati i njegovom medarskom biznisu, za kojega mu među ostalim država isplaćuje i poticaj, odnosno Agencija za plaćanja u poljoprivredi. Kada govorimo o nekretninama Ukić posjeduje gospodarski objekt u Pavličanima, riječ je o objektu od 4568 m2, a vrijednost se procjenjuje na 75000,00 kuna. U istom mjestu posjeduje i oranicu od 7303 m2, vrijednu prema procjeni 75000,00 kuna.
Vikendica u Pirovcu od 232 kvadrata procjenjuje se na oko 350000 kuna, a 343 kvadrata kuće s okućnicom u Zagrebu procijenjeno je na 1000000,00 kuna. Ukić osim Passata iz 2002.godine vrijednog 18000,00 kuna, u kartici spominje i Mercedesov kamion iz 86-te koji je u osobnom vlasništvu te vrijedan oko 10000,00 kuna, a ujedno spominje i niz dionica raznih kompanija. Njegov kolega iz HŽ Infrastrukture Ivan Kršić mjesečno zaradi 19.940,82 kune, a Jutarnji list spominjao ga je stoga što je s dvije suradnice u opatijskom restoranu Bevanda službenom karticom platio večeru preko 3000 kuna. Kršić u Zagrebu posjeduje stan od 106,81 kvadrata, čija je vrijednost 1800000,00, a kako stoji u kartici stekao ga je darovnim ugovorom. Tu je i garaža od 8,57 kvadrata vrijedna 70000,00 kuna te još jedna garaža od 8,36 kvadrata iste vrijednosti, također obje su nekretnine stečene darovnim ugovorom.
U kategoriji ‘druge nekretnine’ spominje se 10000,00 kuna vrijedna nekretnina od 1,31 m2. Kada je o pokretninama riječ, ovaj direktor po svemu sudeći privatno se vozi u Mazdi koja je navedena kao vlasništvo bračnog druga, a cijena vozila je 150000,00 kuna. obitelj Kršić posjeduje oružje, nakit, ali i niz dionica te štednju. Jasmin Bajić rukovodi Croatia Airlinesom, još jednom tvrtkom nezavidnih rezultata, a plaća mu je oko 24.601 kune. U njegovoj se pak kartici krije 72,60 m2 stana u Zagrebu, vrijednog 1000000,00 kuna, a isti je u suvlasništvu s bračnim drugom. Nadalje, tu je garaža od 9,02 kvadrata vrijedna 55000,00 kuna. drugi stan u Zagrebu nešto je manji, riječ je o 44,12 kvadrata, a stan čije vlasništvo Bajić dijeli sa suprugom kupljen je na kredit te vrijedi oko 530000,00 kuna.
Još jedna garaža od 13 kvadrata vrijedi 60000,00 kuna. Kada se o pokretninama radi, ističe se tek Polo vrijedan 35000,00 kuna. Krunoslav Jakupčić iz Hrvatskih šuma mjesečno zaradi gotovo 30 tisuća kuna neto, a govorimo o tvrtki koja grca u problemima. U njegovoj kartici stoji vlasništvo nad stanom u Zagrebu vrijednom 1075000,00 kuna, što ne čudi jer radi se o nekretnini od 96,20 kvadrata, koju posjeduje u suvlasništvu s bračnim drugom, a tu je još jedan stan u Zagrebu od 44,05 kvadrata procijenjen na 492000,00 kuna. apartman u Pirovcu procijenjen je na 435000,00 kuna, riječ je o nekretnini od 45 kvadrata. Osim toga, u kartici se navode i šuma te oranica.
Kada se govori o pokretninama tu je Renault Megan vrijedan 30000,00 kuna. dotični je član HDZ-a te posjeduje i niz dionica, a u kartici se spominju i štednje. U Hrvatskim autocestama predsjednik uprave zarađuje oko 21.668 kuna neto, riječ je o Borisu Huzjanu. On pak u Zagrebu posjeduje stan vrijedan 2500000,00 kuna, a nekretnina se prostire na 138,80 m2, riječ je o stanu koji je naslijeđen, a Huzjan dijeli vlasništvo sa suprugom i trećim osobama.
Kuća u Jadranovo u istom je statusu po pitanju vlasništva, riječ je o 1500000,00 kuna vrijednoj nekretnini koja se prostire na sto kvadrata. Apartman u Crikvenici od 85 kvadrata vrijedan je 900000,00 kuna, a u kartici stoje i dvije garaže u Zagrebu te vikendica u Klinča Selima od 50 kvadrata vrijedna 100000,00 kuna. Tu nekretninama nije kraj, jer u suvlasništvu se spominje i 1000000,00 kuna vrijedna kuća s okućnicom u Zagrebu. Dakako, ovo je tek dio direktora javnih tvrtki i njihova imetka, riječ je inače uglavnom o tvrtkama u kojima se problemi gomilaju.