Vrhovni sud zabranio je štrajk na Hrvatskim studijima jer profesorima nisu ugrožena ni radna mjesta ni plaće, Ustavni sud ukinuo je ovlasti koje su sami sebi dali članovi Silobrčićevog Odbora za etiku u znanosti, a pojedini mediji razotkrili su političku pozadinu nedavnog Marša za znanost. Jasno je da su 'ideolozi revolucije' interesno povezani, a u pozadini svega su prizemni osobni interesi
Nakon što je Ustavni sud koncem travnja ukinuo spornu odredbu Etičkog kodeksa ‘Silobrčićevog’ Odbora za etiku u znanosti – ustvrdivši da je Etički odbor sam sebi protuustavno proširio ovlasti (da bi mogao etički osuditi ministra Barišića), Sveučilište u Zagrebu je prije par dana dobilo još jednu pravnu bitku.
Vrhovni sud je, naime, potvrdio presudu Županijskog suda u Zagrebu prema kojoj je štrajk dijela zaposlenika Hrvatskih studija bio nezakonit’.
Štrajk nekolicine profesora i docenata na Hrvatskim studijima započeo je 3. travnja iako njihova radna mjesta ni primanja nisu bili ugroženi. Štrajk je organizirala sindikalna podružnica Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja. No, obustavljen je već sljedeći tjedan jer je Sveučilište u Zagrebu podnijelo tužbu Županijskom sudu tvrdeći da je štrajk nezakonit, što je sud i potvrdio.
Sindikat je podnio žalbu Vrhovnom sudu 18. travnja, a početkom svibnja objavljena je pravomoćna presuda Vrhovnog suda koji je žalbu Sindikata odbacio kao neosnovanu te u cijelosti potvrdio pravorijek Županijskog suda.
U presudi Vrhovnog suda navodi se kako razlozi koji su poveli djelatnike HS-a u štrajk ne predstavljaju direktnu ugrozu njihovih radnih i gospodarskih prava.
Slijedom toga, kako navode, drugostupanjski sud u potpunosti prihvaća pravnu prosudbu Županijskog suda jer je štrajk poduzet na Studijima upravo iz organizacijskih i ustrojstvenih pitanja, a ne radi zaštite gospodarskih i socijalnih prava zaposlenika.
Istom presudom Županijski sud u Zagrebu zabranio je Nezavisnom sindikatu znanosti i visokog obrazovanja organiziranje štrajka te naložio podmirivanje parničnog troška u iznosu od 20.750,00 kuna.
”Prema evidenciji uprave Hrvatskih studija, u ovom je štrajku sudjelovao tek manji dio zaposlenika: 17 zaposlenika od ukupnog broja preko stotine zaposlenih (jedan redoviti profesor, tri izvanredna profesora, pet docenata, jedan predavač i sedam poslijedoktoranada). Pristranim izvještavanjem dijela medija o ovom štrajku u javnosti je stvorena pogrešna slika o njegovim stvarnim razmjerima”, stoji u priopćenju Ureda za odnose s javnošću Sveučilišta u Zagrebu, koje je objavljeno nakon presude Županijskog suda u Zagrebu.
Rektor Boras je, pak, nakon nedavne presude Ustavnog suda istaknuo da je to već deseta presuda u korist Sveučilište od deset sporova na nekom od sudova te je dodao kako je to dokaz da Sveučilište radi zakonito, dok oni koji ih prozivaju zbog tobožnjeg nezakonitog postupanja, u stvari krše zakone Republike Hrvatske.
Valja istaknuti da članovi Etičkog odbora za znanost, koji su protuustavno htjeli ‘osuditi’ ministra Barišića (Silobrčić iz Pametno predvodio je hajku) te mnogi profesori Hrvatskih studija koji su protuzakonito krenuli u štrajk (Pavel Gregorić, Tomislav Janović, Tomislav Bracanović, Renato Matić…) prema svemu sudeći pripadaju istoj interesnoj skupini.
Pojedini portali nedavno su obznanili, povrh svega, da imaju pismene dokaze prema kojima su stvarni organizatori nedavnog Marša za znanost bili čelnici stranke Pametno, prije svih Saša Zelenika, te Ivica Puljak i još neki članovi stranke. Oni su htjeli smijeniti ministra Barišića, ali je Marš neslavno propao jer su mnogi uvidjeli da iza organizacije tog prosvjeda stoji politika (Saša Zelenika bio je glavni koordinator), a ne studenti Hrvatskih studija, zbog čega GONG, primjerice, nije htio podržati ispolitizirani prosvjed.
Analizom pozadine Marša za znanost, nezakonitog štrajka na Hrvatskim studijima te protuustavnog Silobrčićevog pokušaja etičkog osuđivanja ministra znanosti, lako je vidjeti da su upleteni uvijek isti ljudi – mahom članovi vodstva stranke Pametno.
Nedvojbeno je, naime, da je Saša Zelenika (čelnik riječkog ogranka Pametno) propalim ‘Maršom za znanost’ studente htio iskoristiti za ostvarivanje vlastitih političkih ciljeva – navedenih u proglasu Marša: za rušenje ministra Pave Barišića, smjenu Nacionalnog vijeća za znanost, ukidanje vjeronauka u školama, uvođenje spornog zdravstvenog i građanskog odgoja, odnosno kurikuluma u čijoj su literaturi navedene i knjige koje otvoreno promiču pedofiliju…
Valja podsjetiti da je zbog pokušaja uvođenja spornog zdravstvenog, odnosno seksualnog odgoja, za mandata Željka Jovanovića i Saše Zelenike u Hrvatskoj izbila javna pobuna, koja je prethodila kasnijoj smjeni dvojca Jovanović – Zelenika, dvojca kojega mnogi i danas smatraju najgorim čelnicima Ministarstva znanosti i obrazovanja u povijesti nezavisne Hrvatske
I dok je većina akademske zajednica i tada bila protiv Jovanovića i Zelenike te njihovog silovanja znanosti (prijedlozi zakona masovno su im padali na Ustavnom sudu), dvadesetak znanstvenika bliskih stranci Pametno (i Đikić) i tada su ih podržavali!
Silobrčić (Pametno) je, zajedno s 19 supotpisnika javnom peticijom izrazio ‘žaljenje što je Milanovićava vlada (pod pritiskom javnosti i zbog učestalog rušenja Jovanovićevih prijedloga zakona) odlučila povući iz saborske procedure Prijedlog izmjena i dopuna Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju’.
Izjavu potpore Jovanoviću tada su potpisali: Ivan Đikić, Janoš Terzić, Pavel Gregorić, Ivica Puljak, Boris Lenhard, Dean Ajduković, Dinka Čorkalo-Biruški, Bojan Čukić, Stipan Jonjić, Hrvoje Kraljević, Đuro Miljanić, Darko Polšek, Marin Roje, Guste Santini, Vlatko Silobrčić, Tvrtko Smital, Aleksandar Štulhofer, Maja Vehovec, Dejan Vinković, Kristian Vlahovićek.
Interesne veze ovih ljudi lako je pobrojati: Ivan Đikić i Janoš Terzić su kumovi. Željko Jovanović je stavio Terzića u Upravno vijeće Ruđera Boškovića.
Vlatko Silobrčić, čelnik stranke Pametno, bio je predsjednik Upravnog vijeća Instituta Ruđera Boškovića. Imenovao ga je Željko Jovanović!
Ivica Puljak, čelnik stranke Pametno, postavljen je u Upravno vijeće IRB-a. Imenovao ga je Željko Jovanović.
Hrvoje Kraljević član je stranke Pametno. Jovanović ga je imenovao Predsjednikom Upravnog vijeća Instituta za fiziku.
Pavel Gregurić pisao je prijavu protiv Barišića i blizak je stranci Pametno. Jovanović ga je imenovao u Upravno vijeće Instituta za filozofiju. Sa Silobrčićem i Sašom Zelenikom (obojica čelnici stranke Pametno) Gregurić je osnovao udrugu za etiku u znanosti, nakon čega je jedan član te udruge (Gregorić) prijavio Pavu Barišića za navodni plagijat, a drugi član iste udruge (Silobrčić) protuustavno je etički osudio Barišića?!
Jedan tuži, drugi sudi, a obojica svoje žrtve prozivaju zbog neetičnosti?!
No, unatoč očiglednoj interesnoj povezanosti pripadnika ove grupe, tek su pojedini news portali zabilježili da su – upravo oni koji su ministra znanosti prozivali za etički prekršaj – istinsko oličenje nemorala. U duboki moralni glib najdublje je, prema svemu sudeći, upao upravo akademik Silobrčić, inače najglasniji u osudi Pave Barišića.
Kao predsjednik Odbora za etiku u znanosti on se našao u višestrukom sukobu interesa. Izmijenio je, kao prvo, odredbe Etičkog kodeksa Odbora protivno Zakonu o znanosti i visokom obrazovanju te je temeljem izmijenjenog Etičkog kodeksa počeo procesuirati pojedinačne predmete. Na dnevni red Odbora stavljao je predmete u kojima se nalazio u nedvojbenom sukobu interesa. Krenuo je ‘vaditi iz ormara’ predmete za koje Odbor nije ovlašten i koji su odbačeni na nadležnim tijelima godinama prije nego što je on stupio na dužnost predsjednika Odbora.
Pritom se najviše žurio s procesuiranjem prijava koje je supotpisivao jedan od tri člana Izvršnog odbora Foruma za etičnost i razvoj znanosti i visokog obrazovanja, docent dr. sc. Pavel Gregorić.
Forum za etičnost neformalna je udruga građana koju je u prosincu 2007. osnovao upravo akademik Vlatko Silobrčić. Uz njega, trojni Izvršni odbor udruge čine, kao što smo već naveli, doc. dr. sc. Pavel Gregorić i profesor dr. sc. Saša Zelenika.
Tako je, kao u klasičnim staljinističkim procesima, akademik Silobrčić izvodio igrokaze u kojima jedan član Izvršnog odbora udruge prijavljuje kolege znanstvenike za ‘neetičnost’, a drugi član kao predsjednik saborskog Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju donosi osude!
Osim toga, akademik Silobrčića bezbroj je puta kršio zabrane iznošenja povjerljivih podataka. Premda je znao da ne smije javno objaviti protiv koga se vodi ili će se voditi etički postupak, Silobrčić je unaprijed govorio protiv koga vode postupak, a unaprijed je u medijima i najavljivao kakav bi mogao biti pravorijek.
Svojedobno je lagao u oči članovima saborskog Odbora za znanost, koji su ga zamolili da prisustvuje njihovoj sjednici.
Kazao je da mora na aerodrom po sina, no iz Sabora je potajno otišao na sjednicu Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju. Htio je pod svaku cijenu osigurati kvorum kako bi na brzinu te prije nego li ga saborski odbor raspusti, Odbor za etiku u znanosti donio zaključak o osudi HDZ-ovog ministra zbog navodnog plagijata!
Grobar Imunološkog zavoda te osoba koja je, prema pisanju medija, početkom devedesetih bila član UJDI-a – Pokreta za Jugoslaviju (Vlatko Silobrčić), kasnije je uspio u svom naumu – krnji i uvelike diskreditirani Odbor za etiku u znanosti je – nakon što su sami sebi protuustavno proširili ovlasti – donio je odluku o etičkoj osudi ministra Barišića.
No tu odluku poništio je nedavno Ustavni sud, ustvrdivši da su Silobrčić i njegovi suradnici postupali protuzakonito i protuustavno. Tako je i Silobrčićeva etička presuda protiv ministra znanosti postala pravno nevažeća.
Dodamo li svemu ovome da su nedavno održani Marš za znanost podržali i profesori štrajkači s Hrvatskih studija koji su zbog navodnog plagijata prijavljivali ministra Barišića, a koji sami imaju puno veće grijehe (izmišljene knjige na osnovu kojih su napredovali, dokazane autoplagijate), jasno je da uvijek isti ljudi i njihovi osobni interesi stoje iza protuustavne i protuzakonite političke motivirane hajke.