Povijesni uspjeh ne prolaze svi isto
Povijesni uspjeh hrvatske nogometne reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u Rusiji prati se diljem svijeta, kako i ne bi kada se po bijelom svijetu razlilo mnoštvo hrvatske djece, koja su silom prilika i spletom okolnosti bila primorana napustiti svoju Hrvatsku. Kako to izgleda kada se iz daleke Njemačke navija za svoju domovinu za portal dnevno.hr prepričao mladi Slavonac Matej Petrović iz Đurđenovca, mjesta nedaleko od Našica. On je prije nekoliko godina s obitelj odselio u Njemačku, ali ako je suditi po njegovim riječima srce je ostavio u svojoj Slavoniji.
”Osjećaj je neopisiv, ponos do neba. Živim za trenutke koji me čine sretnim, i ovi naši dečki to rade najbolje na svijetu, naše programe i medije ne prestajem pratiti”, kaže nam Matej prilično euforično. ”Onda pogledam oko sebe, radujem se sa svima i shvatim da mi ipak nešto fali. Nema meni poznatih ljudi, pola njih ovdje ne razumijem što pričaju. I dalje sam sretan, ali euforija se stišava. Pa ja se nalazim u drugoj zemlji. Ne da ne mogu doživjeti to navijanje uživo s tribina, ne da ne mogu pozdravljati svoje najmilije ja ni u Hrvatskoj to ne mogu doživjeti. Smirim se nekako, utišam tugu i bijes, gledam kako dečki umiru za nas Hrvate i Hrvatsku. Smirim se gledajući priloge, slušajući komentatore. Priloge, legendarne vatrene i Ćiru, a onda na kraju priče opet Plenković, predsjednica i ostali ”ugledni građani Hrvatske” iskaču iz paštete na sva zvona, i na svim mogućim mjestima, u svim prijenosim”, ogorčeno zaključuje Matej revoltiran hrvatskom politikom i nebrigom, politikom koja i onda kada to nije neophodno gura sebe u prvi plan.