Postoje u našem vrlom narodu bezbrojne osobnosti koje razmišljaju o zarezima, točkicama, slovima i njihovim signifikacijama, pa i onda kada se oni izgube u stogu sijena, što vas mora također upozoriti na javne izjave i da to ne smijete nikada zaboraviti, gospodine generale. Svaka vaša izjava, za svakog domoljubnog Hrvata, ima određenu težinu, ali i odgovornost za čitanje kao i mogućnosti koje se ostavljaju u intrepetacijama tih izjava
Štovani gospodine generale, dragi Ante Gotovina,
S velikom pozornošću sam pročitao u tisku vašu izjavu, nakon nedavno održane vježbe «Velebit 18 – združena snaga», na vojnom poligonu «Eugen Kvaternik» kod Slunja, pa kako neke vijesti do nas u emigraciji dolaze ponekad s odmakom, prije nisam bio u mogućnosti komentirati ovaj vaš «coming out» i vaše poglede na vukovarski prosvjed, koji je organizirao gradonačelnik grada Vukovara, gospodin Ivan Penava.
Istodobno vam moramo reći, gospodine generale, ovaj vaš stav nam nije pričinio zadovoljstvo, dapače, duboko sam bio šokiran zbog etičkih i moralnih dimenzija sadržanih u bitnosti ove vaše ishitrene poruke, koju i ne možemo ostaviti bez reakcije, pa vam to priopćavamo javnim javljanjem, primjerenim za demokratska komuniciranja u ovom vidu, bez srdžbe, sa svim respektom spram vaše osobnosti.
Vi možete, gospodine generale, sasvim ispravno reći, prema onome što izvješćuju mediji: «Mi živimo u demokraciji, svi imamo pravo izraziti ono što mislimo, to nikome ne smije biti uskraćeno ili mu, ne daj Bože, zbog toga biti ugrožena sigurnost». Nadam se, gospodine generale, da vam vaš odlazak na more, koji vas je spriječio, navodno, da nazočite prosvjedu, nije uskratio da primjetite, gospodine, kako su pozivači na prosvjed bili pod neviđenom višetjednom presijom te izvršne vlasti i stranačke hijerarhije u «demokraciji u kojoj živimo». I to nije bio samo jedan detalj opasnosti za «demokraciju u kojoj živimo», jer je stranka na vlasti svim načinima pokušala ovaj pravedan skup onemogućiti, zastrašiti njihove glavne organizatore, uvećavajući time bol i Vukovaraca i cijele iseljene i domovinske Hrvatske!
‘Demokracija u kojoj živimo…’
Nadam se, da vam zbog izlaska na more, nije promakla, gospodine generale, ni sudbina potpisa za dva referenduma, čija je regularnost sada potpuno nepravedno upitna, dovodeći u pitanje stup demokratskih zasada u Hrvatskoj. Tim više, što neki ljudi misle da mogu uzimati demokratske zasade kao taoce nedemokratskih metoda tih istih institucija vlasti «demokracije u kojoj živimo».
Ali ono osnovno s čime se ja ne slažem s vama, gospodine generale, činjenica je da vi tražite strpljivost za pravdu koju ovaj grad heroj Vukovar, pa i cijeli hrvatski narod, čekaju već dugih 27 godina, u kojima je kategorija vrijeme – u potpunosti zaboravljena. U stvarnim demokracijama, u pravnim poslovima pravnih država, kategorija primjerenog vremena je također integralni dio i sastavnica demokracije i pravne države!
Kako možete izraziti vašu, nadam se potpunu empatiju prema žrtvama zločina, kad odgovorne demokratske institucije «demokracije u kojoj živimo» ne rade svoj posao, koji je već davno trebao biti napravljen i završen, a sadašnja vlast to bešćutno nastavlja, podržava i brutalnim metodama sprječava procesuiranje (slučaj Kajkić), kako bi samo spasila svoju parlamentarnu većinu…?!
To zasigurno nije dobar put koji ste izabrali, dragi imenjače, a pogotovo to ne smije učiniti hrvatski vitez, Ante Gotovina. Kako vam mogu predočiti što osjećaju naši dragi i ponosni stanovnici Vukovara koji svakodnevno susreću u svom gradu siledžije koji su ubijali i odvodili u vječnu tamu njihove najdraže, pa ne znaju gdje im se mogu pokloniti i zapaliti vječnu svjetlost za pokoj njihove duše u predvečerje Dana mrtvih? Pritom su neki među tim zločincima dobili i funkcije u hrvatskoj državnoj administraciji, u «demokraciji u kojoj živimo», u policiji i drugim institucijama, u kojima su postali dio onih koji «tuže i sude», dok i dalje nema naznaka kako će žrtve doživjeti pravedno sankcioniranje svog velikog mučeništva. Pa čak i za kršćanske oproste, gospodine generale, potrebno je utvrditi zlodjela zbog djelotvornosti i kvalitete oprosta, na kojem bi se onda mogla graditi neka suvisla civička budućnost.
Vi imate očito simpatija za ovu strukturu vlasti u kojoj ste, eto, i savjetnik dopredsjednika Vlade RH. Sjajno, gospodine generale, to nas tim više veseli, pa im savjetujte onda da konačno izvedu pred hrvatsku i univerzalnu pravdu u primjerenom roku te vukovarske i ine zlikovce, koji su i vas natjerali da se djelotvorno angažirate u obrani na braniku Domovine. Recite im, gospodine generale, kakav je to poguban osjećaj kad živite s nepravdom, koju ste i vi osobno dobro osjetili. A niste ju trebali uopće iskusiti na svojoj koži, da su te administracije i institucije radile svoj posao!
Kako se osjećaju svi oni koji su bili na braniku Domovine, kada ni dan danas nije pokrenuta tužba za ratne štete koje su Srbija i Crna Gora, nepozvane, počinile na teritoriju Republike Hrvatske? Kažiti i vi, gospodine generale, kao primordinarni svjedok tih razaranja i nesreća, što ste savjetovali Vladi RH,čiji ste savjetnik, da učini u tom smislu! To je, dragi generale, naše demokratsko pravo da saznamo odgovor na ovo pitanje?!
‘Moramo se naoružati strpljenjem i vjerovati…’
Vi kažete – “Uvijek se može bolje. Ali mi moramo vjerovati našim institucijama…» Ne možemo, gospodine generale, to banalizirati, nesenzibilno i na taj način, jer smo se uvjerili da institucije ove države nisu ništa učinile, već se protive procesuiranju, sprječavaju dužnosnika policije i sudstva da taj posao dovrši, a one koji su dovršili istrage, progone, suspendiraju i udaljuju s posla, čak i organiziranim i utvrđenim krivotvorinama.
Naše pravne institucije, nažalost, nepravne države, su zakazale ne samo na tom slučaju – zakazale su i u evidentnom kriminalu u Agrokoru i drugdje… Kako im možemo vjerovati, kad i uz dokaze protiv koljača hrvatskog življa, njihovih zločina, silovanja, kastriranja – ne čine ništa!? U ime kojeg se Božjeg ili svjetovnog zakona procesuiranje sprječava? Recite, gospodine generale i savjetniče Vlade RH, ja sam vrlo znatiželjan da te detalje i osobno i javno saznam!
Savjetujete nam – «Moramo se naoružati strpljenjem i vjerovati…» Takvu misao reći nakon 27 godina od zločina, pa makar ona došla i od vas, ne mogu drukčije objasniti nego s onom pučkom izrekom: «Lupio i ostao živ…» Kako to može izreći jedan hrvatski vitez, jer upravo sam taj citat mnogo puta stavio uz vaše ime u mojim korespondencijama i molbama svjetskim moćnicima, za vas, te sam u mojim objavljenim tekstovima upotrebljavao upravo taj citat – za vas… To nije decentno, gospodine generale!
U demokratskim sredinama se znaju termini i rokovi za učinak pravde, a pogotovo u kojima se daju pravni lijekovi, kažnjavaju zločini kad su zločinci poznati, kad se zna težina njihovih zločina, kad oni španciraju Vukovarom i Lijepom našom sve do Hrvatskog sabora, osim ako pri tome, vi očito ne smjerate na pravdu Božje providencije?
Ako je to slučaj, onda je, gospodine generale, potrebito i nužno reći hrvatskom puku da ne računa na svjetovnu pravdu i na pravnu državu. Vjerujem, ako bi to došlo s vaše strane, da bi to hrvatski puk lakše shvatio, ili ako vam je takva ideja «prišapnuta» kako bi hrvatske žrtve lakše progutale to što je izgovorio hrvatski nacionalni heroj, to je, gospodine generale – ipak previše. Bez obzira na sve, iskreno vam kažem, dragi nas viteže, to je za sve nas autentične domoljube, ipak, apsolutno i teško prihvatljivo!
Na kraju nam poručujete na kojim temeljima je iznikla hrvatska demokracija ili kako vi kažete – «I ti su temelji Domovinski rat, na njima je izgrađena naša demokracija». Mislim, da se ovdje, gospodine generale, nalazite u takozvanoj logičkoj proturječnosti. Demokracija je puno kompleksnija kategorija, kompleksnija od bilo kojeg, pa i Domovinskog rata! Ako je to što vi kažete točno, gospodine generale, mi vas upravo podsjećamo sa svom hrvatskom javnošću da je neprocesuiranje zločina koja je počinila srpsko-crnogorsko- četnička soldateska, rušenje temelja te i takve demokracije na kojoj počiva Domovinski rat! Štoviše, ono nas stavlja u situaciju da se ne osjećamo dobro u našoj Domovini, dok se zločinci slobodno šeću nekažnjeni za svoja zlodjela nad našom Domovinom.
Nadam se da ćete one koje savjetujete, znati djelotvorno uvjeriti u ovu evidentnu činjenicu, a ne oni vas u slične poruke, poput ove, koju ste formulirali i koja je izazvala, sasvim normalno, moju reakciju, dopustit ćete i izvjesnu konsternaciju, kad se o tome temeljito razmišlja. Postoje u našem vrlom narodu bezbrojne osobnosti koje razmišljaju o zarezima, točkicama, slovima i njihovim signifikacijama, pa i onda kada se oni izgube u stogu sijena, što vas mora također upozoriti na javne izjave i da to ne smijete nikada zaboraviti, gospodine generale. Svaka vaša izjava, za svakog domoljubnog Hrvata, ima određenu težinu, ali i odgovornost za čitanje kao i mogućnosti koje se ostavljaju u intrepetacijama tih izjava.
Znamo vas kao plemenita i hrabra ratnika, dobru humanu ljudsku dušu, kojem se sva hrvatska javnost divila i divi svih ovih godina, pa se nadamo da se taj osjećaj neće i promijeniti, kao što se nije ni kod mene osobno, već vas samo podsjećam da treba biti i vrlo osjetljiv, pažljiv, kad govorimo o ovim bolnim istinama i patnjama naših nedužnih žrtava, kao posljedicu srpskog terora nad hrvatskim pučanstvom i braniteljima.
Dragi generale i dragi Ante, šaljem vam na kraju srdačne pozdrave, u nadi da ovo pismo neće ni u kojem slučaju pomutiti naše i respektabilne dobre ljudske odnose, da ćemo kao i do sada, u prijateljskom duhu, moći podijeliti zajednički objed i partiju karata…!
S izrazima osobitog štovanja,
Ante Glibota
U Parizu, na dan Dmitra Zvonimira, listopad 2018.
*Ante Glibota je vicepredsjednik Europske akademije znanosti, umjetnosti i književnosti (EASAL) u Parizu