U siječnju 1991. godine Televizija Beograd emitirala je snimku Špegeljevih razgovora s prikrivenim agentima KOS-a, s kompromitirajućim materijalom za Špegelja osobno i novu hrvatsku vlast. Špegelj je tada film proglasio krivotvorinom, ali je to kasnije opovrgnu
Prije tri godine, 11. svibnja 2014. godine, zauvijek nas je napustio umirovljeni stožerni general i drugi ministar obrane RH Martin Špegelj. Špegelj je preminuo u Zagrebu u 87. godini života, a pokopan je, uz vojne počasti, na zagrebačkom groblju Mirogoj.
Rodio se 1927. godine u Starom Gradcu kod Pitomače u obitelji pristaša HSS-a. Kao mladić pridružio se partizanskom pokretu, a nakon Drugog svjetskog rata završava visoke građanske i vojne škole te obnaša visoke dužnosti u tadašnjoj JNA. Od 1982. do 1985. godine bio je zapovjednik teritorijalne obrane SR Hrvatske, zadnja dužnost koju je obnašao u bivšoj JNA bila je komandant Armije i komandant Pete vojne oblasti sa sjedištem u Zagrebu.
Nakon demokratskih izbora stavlja se na raspolaganje neovisnoj Hrvatskoj te je 24. kolovoza 1990. imenovan ministrom obrane (kao drugi po redu iza Petra Kriste). Kako je u to vrijeme JNA nezakonito razoružala Hrvatsku oduzevši oružje iz skladišta hrvatske Teritorijalne obrane, Špegelj je počeo kupovati oružje na „crnom tržištu“, uvozeći oružje iz bivših zemalja Varšavskog pakta (Mađarska, Rumunjska, Rusija…). U siječnju 1991. godine Televizija Beograd emitirala je snimku Špegeljevih razgovora s prikrivenim agentima KOS-a (Kontraobavještajne službe bivše JNA), s kompromitirajućim materijalom za Špegelja osobno i novu hrvatsku vlast. Špegelj je tada film proglasio krivotvorinom, ali je to kasnije opovrgnuo. Iz Beograda tada traže da se Špegelju sudi. Kao rezultat afere i strahujući da bi mogao pasti u ruke JNA, Špegelj se privremeno sklanja u Austriju, a Tuđman ga 2. srpnja 1991. godine smjenjuje s mjesta ministra obrane (naslijedio ga je Šime Đodan).
Nakon oko dva mjeseca vraća se u Hrvatsku, a predsjednik Tuđman ga imenuje za zapovjednika Zbora narodne garde (ZNG), preteče buduće Hrvatske vojske, koja je osnovana u okviru Ministarstva unutarnjih poslova RH.
Kada se dogodio tzv. Desetodnevni rat u Sloveniji, u lipnju 1991., Špegelj je zagovarao zajednički obrambeni plan, po kojemu bi Hrvatska napala vojne baze JNA po Hrvatskoj i tako ušla u rat („Špegeljev plan“). Međutim, Tuđman je odbijao konfrontaciju i nije se složio s planom po kojem bi Hrvatska napala višestruko jačeg neprijatelja i dala mu legitimitet za protuudar. Plan je odbačen glasovanjem u kojem su za njegovu provedbu bili samo Špegelj i Stipe Mesić. Trema istaknuti da je vodstvo vodstvo JNA i Srbije priželjkivalo je hrvatski napad.
Špegelj se tada povlači s mjesta zapovjednika ZNG-a, ali ostaje na položaju člana Kriznog štaba RH i aktivno sudjeluje u presudnoj „Bitki za vojarne“ važnoj zbog oružja kojega je Hrvatska vojska (HV) tada osvojila, a koje je bilo nužno za početak daljnje obrane zemlje. U rujnu 1991. postaje Glavni inspektor obrane RH i na tom položaju ostaje do kraja 1992., odnosno u vrijeme najžešćih borbi krajem 1991. godine, odnosno bitke za Vukovar i u vrijeme osnivanja operativnih zona u Zagrebu, Bjelovaru, Karlovcu Rijeci, Splitu i Osijeku u listopadu 1991. godine te u razdoblju ustrojstva HV-a koja je krajem 1991. godine već imala 63 brigade.
Početkom 1993. godine Špegelj odlazi u mirovinu s činom stožernog generala. Godine 2001. objavio je memoare „Sjećanje vojnika“ u kojoj kritizira politiku Tuđmana i HDZ-a zbog čega je došao u sukob s nekim ratnim kolegama, pogotovo s admiralom Davorom Domazetom – Lošom koji je žestoko kritizirao „Špegeljev plan“ napada na vojarne JNA u Hrvatskoj.
Usprkos svemu ostaje činjenica da je Martin Špegelj ostavio neizbrisivi trag u povijesti Domovinskog rata i stvaranja hrvatske države za što je odlikovan nizom odličja.