Zdravko Mamić započeo je reformu pravosuđa – tako se u pravosudnim krugovima šale na račun posljednjih izjava najpoznatijeg međugorskoga bjegunca i donedavno prvog čovjeka hrvatskog nogometa, koji je progovarajući o postojanju korumpiranih sudaca unutar pravosudnog sustava, samo aktualizirao ono što se donedavno opisivalo kao – javna tajna… Jer, hrvatski je narod i više nego svjestan da je korupcija jedna od rak rana našeg pravosuđa, a kako i ne bi bio svjestan, kada je u našem malom apsurdistanu „’pravda” stigla tek psa Medu jer je – lajao…
Nije Mamić otkrio toplu vodu kada je rekao da u Hrvatskoj ima korumpiranih sudaca, no bivši prvi čovjek hrvatskog nogometa i Dinama, definitivno je svojim riječima uzburkao tu, donedavno poput ličkog medvjeda, zaštićenu zonu društva, a osim što je progovorio o korupciji, Mamić je otišao korak dalje – upro je prstom u predsjednika Vrhovnog suda, Đuru Sessu, s kojim je, kako je ustvrdio, bio do te mjere intiman, samo što se još nisu – – seksali…
Pljuštale su Mamićeve prozivke na sve strane, a javnost je očekivala da će prozvani sudac potražiti pravicu i isprati svoj obraz – gdje drugdje nego li na sudu – međutim, mlaka Sessina reakcija, dolila je ulje na vatru, pa se sada javnost propitkuje u čemu je problem i zašto najpoznatiji hrvatski sudac odbija tužiti Mamića…? Je li to stoga što Mamić nije daleko od istine, ili stoga što ni sam Sessa ne vjeruje u hrvatske sudove? Koji je razlog za mlaku reakciju, zna samo sudac Sessa, kojemu Mamićeva prozivka nije prva…
‘Ne može nam ni’ko ništa…!’
Naime, svojedobno je njegovo ime po medijskim pučinama rastezao i redatelj, Dario Juričan, koji se otvorenim pismom obratio predsjednici Republike, tvrdeći da je Sessa 2000. godine, kao predsjednik Općinskog suda, znao za nelegalne posjete kontroverznom Miroslavu Kutli u zatvoru Remetinec, pa je redatelj tvrdio da je posjete sudac nastojao – zataškati. Također, redatelj, iz čije je radionice izašao film „Gazda“, o tajkunu Ivici Todoriću, svojedobno je tvrdio da Sessa u svojoj prvoj imovinskoj kartici nije prijavio stan kupljen novcem dobivenim od „Mediatora“, tvrtke u vlasništvu Agrokora.
Zbog veza s Todorićem, poznatog suca Sessu prozivao je i dio medija, jer mu se povećala imovinska kartica temeljem isplate Agrokora, koji je u to doba još bio u Todorićevom vlasništvu. Todorić je od Sesse i njegovih triju rođaka, otkupio 39.342 četvornih metara nacionaliziranog zemljišta njegova djeda i imenjaka, Đure Sesse. Kako nekretnina nije bila u građevinskoj zoni, Ured za imovinsko-pravne poslove RH, procijenio ju je 2000. godine na 11,5 tisuća kuna. Todorić je, pak, za zemljište isplatio svega dva milijuna kuna, od kojih je Sessu dopalo pola milijuna kuna, koje nije prijavio u imovinsku karticu, opravdavši ih tvrdnjom da je uz doplatu kupio stan u Zagrebu… Slučajno ili ne, ali posljednjih se mjeseci baš sudac Sessa svrstao uz bok onima koji su najglasnije protestirali zbog prijedloga da se sudačke imovinske kartice javno obznane…
Kada je, pak, o Mamiću riječ, valja reći da on s razlogom, kao svoju himnu, godinama promovira onu već kultnu – „Ne može nam ni’ko ništa…“, što i nije daleko od istine, jer on, baš kao svaki uspješni Hrvat, za sobom vuče mrežu poznanstava i dobro podmazanih prijatelja na svim razinama društva, pa tako i na onoj pravosudnoj… A to daje uporište njegovoj omiljenoj pjesmi, u čijim se stihovima može razabrati i razlog njegova neizručenja Hrvatskoj. Jer, ako je Mamić prozvao Sessu iz BiH i tako uznemirio hrvatske pravosudne krugove, što bi tek bilo da dođe u Lijepu našu i otvori svoju „crnu teku“, u kojoj se nalazi i mnogo više od samo mnogih zanimljivih imena.
Suci osporavali druženja s Mamićem…
Stoga se Mamiću, dojam je javnosti, ide niz dlaku, jer bi u suprotnom mogao progovoriti o spoznajama koje ima o tim široko rasprostranjenim uglednicima. Svojedobno je Mamić javno priznao kako su svi suci njegovi prijatelji, istaknuvši da se družio s Jasnom Omejec i Davorom Derenčinovićem, koji su, doduše, ta druženja – javno osporili.
„S gospodinom Mamićem nemam nikakvih kontakata”, izjavila je jedne prigode Omejec, a na istom je tragu bio i Derenčinović. No, Mamićeva mreža tu nije stala. Ustavna sutkinja, Slavica Banić, također je spominjana kao njegova prijateljica, dok sudac Ivan Turudić nikada nije krio prijateljstvo sa Zdravkom Mamićem. Sutkinja, Jasna Smiljanić, također je prijateljevala s Maminjom. I tko ih, pobogu, može osuđivati kada se zna da je i šefica države, Kolinda Grabar-Kitarović, bila gošća njegovih osebujnih, tamburaških tuluma.
Da korupcija u pravosuđu postoji, na tragu Mamićevih riječi, potvrdio je, osim ministra Bošnjakovića i poznati zagrebački odvjetnik, Branko Šerić. „Mislim da su optužbe ružne i tužne za hrvatsko pravosuđe, bez obzira jesu li istinite ili nisu”, rekao je Šerić, koji je prokomentirao i korupciju u hrvatskom pravosuđu.
„Moramo znati da korupcija nije samo primanje i davanje mita, korupcija je mnogo šira djelatnost, pa i nepotizam, protekcionizam, klijentelizam. Zar to ne postoji svugdje u svijetu, pa tako i u našem pravosuđu? Ne možemo biti slijepi pored zdravih očiju i reći da se to ne događa u pravosuđu”, objasnio je Šerić, te dodao da Mamićeve navode – treba provjeriti. „Najbenigniji način da se to utvrdi jest da se ispita Mamića o tim tvrdnjama”, rekao je Šerić, te dodao: „Korupcija je teško dokaziva. Jer se događa u četiri oka i tajna je…”
Osuđeni suci i privremeno suspendirani…
A da svi skupa nisu na pogrešnom tragu kada govore o ovom problemu, imali smo prilike svjedočiti i ranijih godina, iako iznimno rijetko. Jer, vjerovali ili ne u Hrvatskoj je niz sudaca uhićivano upravo zbog korupcije, a dio slučajeva okončan je i pravomoćnim presudama.
Tako je Bariša Gašpar osuđen na dvije i pol godine zatvora zbog primanja mita 2014. godine, kada je utvrđeno da je uzeo 25 tisuća eura mita od člana uprave tvrtke Civitas Nova, kako bi ubrzao rješavanje sudskog spora za koji je ta tvrtka bila zainteresirana. Nepravomoćno je na zatvorsku kaznu osuđen i sudac petrinjskog Prekršajnog suda, Stevo Bunčić, koji je od muškarca odgovornog za dva prometna prekršaja zatražio tisuću eura mita, kako ga ne bi osudio…
Osim osuđenih, vojska sudaca je privremeno suspendirana s dužnosti – riječ je o stegovnoj mjeri koju izriče Državno sudbeno vijeće (DSV), no i tu dolazimo do apsurda. Naime, riječ je o sucima protiv kojih su podignute optužnice, ali ne odlaze iz profesije, već se samo udaljavaju s dužnosti, pa se proces produžuje do okončanja sudskog procesa. Tako su neki suci suspendirani gotovo deset godina, te za to vrijeme primaju – polovicu plaće.
Jedan od takvih primjera je onaj suca, Marina Črnje, s Općinskog suda na Krku. On je na suspenziji gotovo deset godina, jer ga je DSV suspendirao 2011. godine u kaznenom postupku u kojem ga se teretilo da je Miroslavu Kutli pomagao u izvlačenju milijuna iz Tiska. Črnja je devedesetih, u vrijeme kada je cvjetalo Kutlino poduzeće, rukovodio NO Slobodne Dalmacije. Osim toga, DSV ga 2002., zapravo, nije niti smio imenovati općinskim sucem na Krku, jer je za funkciju suca potrebna potvrda da se protiv njega ne vodi kazneni postupak… I eto nam paradoksa!
Suspendiranima godinama – pola plaće….
Naime, Črnja je pribavio tu potvrdu na Općinskom sudu u Rijeci, a ne na zagrebačkom Općinskom sudu gdje se protiv njega i vodila istraga zbog afere Tisak. Što reći nego – živjela snalažljivost?! I onda suspendirani i aferom opterećeni sudac, godinama dobiva polovicu plaće, dakle – 5113,50 kuna neto – što je godišnje više od 60 tisuća kuna.
Robert Pešutić je sudac splitskoga Općinskog suda, privremeno suspendiran 2011. godine zbog kaznenog postupka u kojem mu je dokazano primanje mita, zlouporaba položaja, te protuzakonito posredovanje u sudskim poslovima. Za to je osuđen na tri i pol godine zatvora, uz desetogodišnju zabranu obavljanja sudačke dužnosti. Iako je zatraženo da ga se razriješi sudačke dužnosti, DSV je odbio zahtjev i produljio mu privremenu suspenziju, na temelju koje i dalje dobiva pola plaće. Uporište za takvu odluku je ustavna tužba koju je podnio, pa je time suspenzija na snazi sve dok traje taj proces…
I već spomenuti Bariša Gašpar je pet i pol godina proveo pod suspenzijom, koja mu je ukinuta nakon presude, a osim njega na listi su i suci s dubrovačkog Županijskog suda – Pero Miloglav i Ivo Besjedica. Oni su u svibnju 2009. privremeno suspendirani zbog kaznenog postupka u aferi Vrtovi sunca. Smatralo se da su zlorabili sudačku poziciju kako bi pogodovali poduzetniku, Peri Vićanu, odnosno njegovoj tvrtki kojoj su „ispod stola“ osigurali da se domogne 150 tisuća kvadrata atraktivnog turističkog državnog zemljišta. Miloglav je nakon pola godine vraćen na posao, jer je pravomoćno oslobođen, ali Besjedica već cijelo desetljeće živi pod suspenzijom.
‘Nekorektni’ citati suca Šeparovića
Privremeno je suspendirana i sutkinja Trgovačkog suda u Zagrebu, Vesna Malenica, koju je koncem 2017., DSV privremeno udaljio s dužnosti zbog kaznenog postupka zlouporabe položaja u stečajnim postupcma, koje je počinila u korist, Pere Hrkaća, stečajnog upravitelja. I kada bi čovjek, možda, pomislio da je apsurdima tu kraj, baš kao u svim onim dosadnim aferama – to još uvijek nije sve…
Naime, i na najvišoj razini, onoj u foteljama ustavnih sudaca, sjede ljudi čije su karijere u nekom trenutku dovedene u pitanje. Jedan od njih, štoviše, predsjednik je Ustavnog suda, Miroslav Šeparović, koji je plagirao svoj doktorski rad naslova – „Dobrobit djeteta i načelo interesa djeteta u praksi Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Republike Hrvatske“. Riječ je o radu koji je napisan i obranjen 2013. godine, a Šeparoviću je mentorica bila nekadašnja dekanica Pravnog fakulteta, Dubravka Hrabar.
Predsjednik Odbora za etiku i znanost u visokom obrazovanju, Ivica Vilibić, ustvrdio je u to doba, da su citati u doktorskom radu suca Šeparovića u najmanju ruku – nekorektni – te da je time prekršio Etički kodeks. „Radi se o nekorektnom prenošenju, prepričavanju i sažimanju tuđih tekstova”, stajalo je u mišljenju Odbora iz studenog 2017. godine, a koje je doneseno temeljem prijave umirovljenog zagrebačkog profesora s Pravnog fakulteta, Vjekoslava Miličića.
Sudački ‘propusti’, lažna predstavljanja…
Ipak, Šeparović se branio tvrdeći da je na djelu Miličićeva urota protiv njega, te je podnio i kaznenu prijavu protiv svih članova Odbora. Osim javnih prepucavanja, ova priča nije rezultirala nikakvim epilogom, baš kao što kraju nije privedena niti situacija u kojoj se našla sutkinja, Snježana Bagić, koja je od svojega kolege prepisala cijele dijelove stručnog rada, a njen slučaj svojedobno je javno potencirao akademik, Vlatko Silobrčić, ističući da je plagiranje – krađa. Akademik Silobrčić, ponajviše se šokirao načinom na koji je sutkinja javnosti opravdavala svoj čin, tvrdeći da je riječ o propustu, a ne plagijatu…
Spomena vrijedan je i slučaj ustavne sutkinje, Slavice Banić, koja je na tu poziciju zasjela bez potrebne dokumentacije koja bi dokazivala kako je najmanje 15 godina u pravnoj struci. Banić je inače i dugogodišnja Mamićeva poznanica, koja je s njime kave ispijala baš kada je u tijeku bila priprema prijedloga za ocjenu ustavnosti Zakona o sportu, kojega je on svim silama nastojao srušiti na Ustavnom sudu. Banić je u tom intervalu kontaktirala s Mamićem, a nešto prije toga s Mamićem je razgovore vodio i ustavni sudac, Ivan Mrkonić.
Fotelju ustavnog suca grije i, Davorin Mlakar, bivši HDZ-ov ministar uprave, koji je priznao da se lažno predstavljao prilikom posjeta Hypo banci u Klagenfurtu, u povodu optužbi za primanje mita od 210.000 eura.
I nekadašnja sutkinja Jasna Omejec povrijedila je Zakon o sprječavanju sukoba interesa, jer je pola godine nakon prestanka obnašanja dužnosti, primala naknadu plaće, iako je imala sporazum o povratku na posao na zagrebačkom Pravnom fakulutetu. Iz toga proizlazi da je trebala primati naknadu od dviju plaća…