Neshvaćen, razočaran i obeshrabren Lisinski dovršava Porina nakon čega se zaklinje da više nikada neće skladati
Prvi hrvatski profesionalni glazbenik Vatroslav Lisinski rođen je 1819. godine u Zagrebu pod imenom Ignac Fuchs. Studirao je pravo i filozofiju, a glazbom se bavio tek usputno. Tek pod utjecajem Ilirskog pokreta i na nagovor A.Štrige posvećuje se skladanju. Kroatizira svoje ime i prezime i postaje prvi skladatelj Hrvatskog narodnog preporoda.
Njegova opera “Ljubav i zloba” praizvedena je 1846. godine što je izazvalo veliko oduševljenje među hrvatskim rodoljubima. Treba spomenuti da Zagreb u to vrijeme nije imao ni stalnog profesionalnog orkestra, a kamoli opernog ansambla. Nakon tog uspjeha Lisinski, uz donaciju iliraca, odlazi na usavršavanje u Prag gdje sklada niz djela: “Večer”, “Bellona”, najveći dio opere “Porin” i druge.
U jesen 1850. vratio se razočaran u Zagreb jer mu, unatoč zauzimanjima bana Jelačića, nije bilo omogućeno polaganje završnoga diplomskog ispita na praškome Konzervatoriju.
U Hrvatskoj Lisinski zatiče promijenjene društvene prilike, budući da je ilirski entuzijazam splasnuo pod Bachovim apsolutizmom. Spriječen u pokušaju da se namjesti kao nastavnik u školi Hrvatskoga glazbenog zavoda, obavljao je dužnosti besplatnoga nadzornika školskih učionica i druge administrativne poslove. Neshvaćen, razočaran i obeshrabren Lisinski dovršava Porina nakon čega se zaklinje da više nikada neće skladati.
Ipak neposredno prije smrti sklada ofertorij “Cum invocarem” kao svojevrsni vlastiti rekvijem.
Vatroslav Lisinski preminuo je u Zagrebu 1854. godine sa nepunih 35 godina. U svom kratkom životu skladao je ukupno 145 skladbi. Praizvedba njegove najpoznatije opere “Porin” bila je tek 1897., 43. godine nakon njegove smrti.