Umrla Jeanne Moreau

0
146

Orson Welles svojevremeno ju je nazvao najznačajnijom glumicom na svijetu.

Svjetsku kulturu napustila je jedna od najvećih francuskih glumica i redateljica 20. stoljeća Jeanne Moreau (Pariz, Francuska, 23. siječnja 1928.- 31. srpanj 2017.).

Orson Welles svojevremeno ju je nazvao najznačajnijom glumicom na svijetu. Ne bez razloga. Moreau je pripadala onim francuskim umjetnicama koje su od svake svoje uloge stvorile nezaboravne i kultne likove koji su utjecali na svjetsku kulturu. Surađivala je s najznačajnijim redateljima stoljeća, a njezine uloge posebno pamte i hrvatske generacije gledatelja odrasle na filmovima Louisa Mallea i Françoisea Truffauta.

Rođena je u Parizu u obitelji francusko-engleskoirskog porijekla. Majka, engleskinja rodom iz Lancashirea, bila je plesačica u Folies Bergereu. U mladosti je studirala na Pariškom konzervatoriju. Debitirala je 1947. godine u kazalištu na Avignonskom festivalu, te je već u svojim dvadesetim godinama postala zvijezda u Comédie-Française.

Nakon 1951. glumi epizodne uloge na filmu, i krajem 1950-ih surađuje s renomiranim redateljima, posebno s Louisom Malleom u filmovima Dizalo za stratište (1958.) i Les Amants (1959.), nakon čega ju mediji proglašavaju novom Brigitte Bardot. Zahvaljujući postignutom uspjehu idućih godina surađuje s nizom redatelja francuskog novog vala, kao Françoisom Truffautom u filmu Jules i Jim (1962.), koji se smatra jednom od njenih najznačajnijih uloga.

Ističu se također i uloge u filmovima Noć (1961.) Michelangela Antonionija, Falstaff (1965.) Orsona Wellesa, Dnevnik jedne sobarice (1964.) Luisa Buñuela, Posljednji tajkun (1976.) Elie Kazana, Querelle Rainera Wernera Fassbindera i Do kraja svijeta (1991.) Wima Wendersa. Osim glumom, bavila se i režijom, produkcijom i pisanjem scenarija. Kao glazbenica objavila je nekoliko albuma, te je jednom nastupila zajedno s Frankom Sinatrom na pozornici Carnegie Halla u New Yorku.

Jeanne Moreau bila je prijateljica istaknutih pisaca i umjetnika Jeana Cocteaua, Jeana Geneta, Henryja Millera i Marguerite Duras.