Sramotno prešućivanje socijalne katastrofe

0
156

Ostatci ostataka medija upregnuti u bankarske i političke lobije sramotno prešućuju katastrofalno stanje u državi u kojoj osim 330.000 blokiranih, ima blizu 200. 000 nezaposlenih, nepoznat broj iseljenih, ali i sve više prosjaka i beskućnika. Prema svjetskom izvješću Laure Kelly, broj beskućnika se povećava u svim zemljama Europe, što potvrđuje posljednje istraživanje europske organizacije posvećene problemu smještaja siromašnih i beskućnika Feantsa

Pogledate li hrvatske ulice, primjetit ćete sve više prosjaka i beskućnika. Podaci su strašni, ali ih mediji, upregnuti u bankarske i političke lobije sramotno prešućuju ili im daju minimalan prostor.

Samo zagrebačke ulice sve više nalikuju vremenima Franje Fuisa koji je s bilježnicom u ruci pisao o beskućnicima obilazeći smrznute nesretnike po prenoćištima, ali takvih novinara više nema, odnosno, takve teme ne zanimaju velike vlasnike privatiziranih medija s debelim cigarama u ustima.

Loading...

One iste koji su temama o paklu Drugog svjetskog rata, sustavnim vrijeđanjem Domovinskog rata i svih njegovih žrtava stvorili najmonstruozniji spin, namjerno skrećući pozornost od socijalne drame na ulicama, ali i od propalog gospodarstva, egzodusa desetina tisuća ljudi i korumpiranog pravosuđa.

Čovjek se doista pita kome je potreban neprekidan kaos koji se stvara u medijima? Samo je tjednik 7 Dnevno nedavno objavio intervju s “Blokiranima” u kojem je razvidno da će sramotne izmjene Ovršnog zakona, donešene stihijski i na brzinu i dalje omogućiti gubitak jedinog doma. Što to znači za sve one koji su ostali bez posla, stanuju s bolesnima ili djecom, ili su u trećoj životnoj dobi, ne treba ni govoriti. No, Hrvatska samo poslušnički slijedi svjetske trendove čak i u stvaranju masovnog siromaštva i enormnog bogatstva za malobrojne.

Prema izvješću Laure Kelly objavljenom u jedinom hrvatskom časopisu za beskućnike (Ulične svjetiljke), kojega izdaje Franjevački svjetovni red MB Trsat – broj beskućnika se povećava u svim zemljama Europe, što potvrđuje posljednje istraživanje europske organizacije posvećene problemu smještaja siromašnih i beskućnika Feantsa. “Beskućništvo se povećava u gotovo svim zemljama”, u tom je važnom dokumentu potvrdio ravnatelj Feantse Freek Spinnewijn. ”Relativno siromaštvo se smanjuje u Europi , ali brzo se povećava broj ekstremno siromašnih, što uključuje beskućnike, što pokazuje da je potrebna hitna akcija.

Feantsino istraživanje napravljeno je u suradnji s francuskom humanitarnom udrugom “Abbe Pierre” i rezultiralo je serijom studija koje oslikavaju ozbiljnost situacije.

U posljednje dvije godine u Njemačkoj se povećao broj beskućnika za 35 posto, a u Austriji za 28 posto u šest godina. Prema statistikama, u Ujedinjenom Kraljevstvu na cesti je spavalo 7 posto više osoba tijekom 2015. i 2016.. dok Španjolska ima povećanje od 6 posto u sedam godina, a Italija 6 posto u šest godina.

Veliko povećanje zabilježeno je i u Danskoj gdje je između 2009. i 2015. zabilježeno 23 posto više beskućnika, ali još više šokira činjenica da je ponajviše riječ o povećanju broja mladih beskućnika i to za 85 posto. Zbog svega toga Feantsa je pokrenula kampanju “Be fair Europe – Stand Up for Homeless People” (Budi pravedna Europo, založi se za beskućnike) kako bi potaknula zakonodavce da riješe problem beskućništva, što uključuje i programe europskih fondova za beskućništvo.

Želimo da se Europska unija založi za prava beskućnika. Beskućništvo se trenutno ne promatra kao kršenje osnovnih ljudskih prava, ali mislim da postoji mjesto i za pravo na stanovanje u definiciji osnovnih ljudskih prava koje odobrava EU”, objasnio je Spinnewijn. Marian Harkin iz Irske, članica Komisije za socijalna pitanja i zapošljavanje Europskog parlamenta potvrdila je žalosne pokazatelje: “Postoje alarmantni dokazi o trendu povećanja broja beskućnika u svim europskim zemljama, osim u Finskoj. U zadnjih 15 godina cijena stanovanja rasla je brže nego primanja. U Europskoj uniji siromašna kućanstva prosječno daju 42 posto svojih primanja na stanovanje, što je prevelik financijski teret.”

Eurostat (Europski institut za statistiku) ne prikuplja nikakve podatke o beskućništvu. To je skandalozno, jer ako se nešto ne može prebrojiti, to ne postoji u politici Europske unije”, kazao je Spinnewijn. Jedina koja je smanjila broj beskućnika – Finska za 10 posto u razdoblju od 2013. do 2016. uložila je u program “Housing first” (stanovanje prvo), a riječ je o pogramu koji omogućuje brz smještaj i potom podržava korisnike tijekom smještaja.

Kako ističe Laura Kelly, u Hrvatskoj je provedena tipologija beskućništva i stambene isključensti koju je u srpnju 2012.napravio CERANEO – Centar za razvoj neprofitnih organizacija, koji od srpnja 2015. predstavlja Hrvatsku mrežu za besknućnike u radu FEANTSE. Nadležno ministarstvo socijalne politike i mladih, međutim, još uvijek ne raspolaže jedinstvenom bazom podataka o ovoj kategoriji korisnika.

Iako se ulaskom u Europsku uniju Hrvatska obvezala na određen broj novih prihvatilišta i prenočišta, osim što svi gradovi nemaju prihvatilište, nedostaje im i stručan kadar. Problem je (su)financiranje plaća, a gradovi kao osnivači često ignoriraju svoju zakonsku obvezu financijskog podržavanja rada prenoćišta i prihvatilišta.

Nove populacije beskućnika su obespravljeni hrvatski branitelji, nezaposlene osobe bez podrške obitelji, žene beskućnice, psihički bolesne osobe, mlade obitelji u kreditima, raniji nositelji stanarskog prava, mladi pojedinici koji su uzeli stanove po vrlo nepovoljnim kreditima. Posebno ranjiva skupina su i stanari u privatnom vlasništvu, nekada sa stanarskim pravom koji su u stalnoj opasnosti od deložacije. Zabrinjavajuć je i porast mladih beskućnika. Iako prema zakonu imaju jednaka prava kao i ostali korisnici centara socijalne skrbi, većina ih nema riješeno pitanje prebivališta bez čega se ne mogu prijaviti na Zavod za zapošljavanje, ostvariti zdravstvenu zaštitu. Upravo zbog nereguliranih dokumenata dolazi do problema evidenitaranja tih korisnika pa se prate samo podaci o broju korisnika prihvatilišta i pučkih kuhinja.

U RH djeluje samo 15-ak prihvatilišta, i to u većim gradovima, a ukupni kapacitet im je za nešto manje od 500 osoba. Na žalost, kako upozorava Hrvatska mreža za beskućnike – potrebe su višestruko veće,a procjena je da je još minimalno toliko ljudi na ulici, bez ikakvog smještaja te da još više tisuća hrvatskih građana koji borave u neadekvatnim uvjetima poput brodova, kamp kućica, bez struje i vode, u podrumskim stanovima i garažama.