Nemam ništa protiv redateljeve umjetničke slobode, ali omalovažavanje Vinkovaca i Broda, dakle gradova koji čine sastavni dio radnje filma trebalo bi vrijeđati svakog tko je ikada bio u Slavoniji.
Kao velika ljubiteljica Agathe Christie i njezinog slavnog detektiva Poirota razveselila sam se novoj ekranizaciji poznatog romana “Ubojstvo u Orient Expressu”.
Kako mi odlazak u kino uvijek predstavlja veselje i uzbuđenje tako sam i ovaj put s prijateljicom odlučila petak navečer provesti u kinu. Opskrbljene svim potrebnim a posebice pozitivnim uzbuđenjem koje izaziva sama pomisao na dvoranu ispunjenu ljudima i atmosferu koju samo kino može stvoriti smjestile smo se na svoja sjedala i čekale početak filma.
Redatelj i glavni glumac Kenneth Branagh okupio je slavnu glumačku postavu kao što su Johnny Deep, Daisy Ridley, Michelle Pfeifer, Penelope Cruz i Willem Dafoe, što je samo po sebi bilo dovoljno za odlučiti se za gledanje dugo najavljivanog remakea filma.
Nakon mnogobrojnih reklama i konačno obavijesti da se ugase mobiteli počinje film.
Jeruzalem 30-tih godina prošlog stoljeća, „najbolji detektiv na svijetu“ riješi slučaj krađe. Raskošne scene velikog Istanbula koji je Poirotu dobro poznat ne ostavljaju mu puno vremena za uživanje u hrani već se mora pripremiti za brzi povratak u London jer „zločin nikad ne miruje“. Direktor poznatog Orient Expressa koji je ujedno i dobar prijatelj Poirota u tome mu pomaže tako što mu u prepunom vlaku ipak nađe smještaj. Na putovanju iz Istanbula do Pariza vlak prolazi kroz Beograd, Vinkovce, Slavonski Brod, Zagreb…. Putovanje kreće i kako je već dobro poznato dogodi se ubojstvo između Vinkovaca i Slavonskog Broda.
Međutim, nemalo sam se iznenadila kada je prvi put prikazana scena ulaska i izlaska vlaka iz Vinkovaca; planine kao u Alpama prekrivene snijegom??? Lavina koja je uzrok što se vlak zaustavio na mostu iznad provalije od 30-tak metara?? Pomislila sam da se redatelj malo zabunio i da sam nekom „drugom filmu“. Pa, da li taj čovjek zna da se nalazi u srcu RAVNE Slavonije. Očito ne. A, da zaboravila sam na početku spomenuti da sam rođena Brođanka i ponosna Slavonka.
No, radnja ide dalje, Poirot ubojstvo rješava na sebi svojstven način – upotrebom „sivih stanica“ i ja pokušavam nastaviti pratiti radnju filma no nikako mi ne izlaze iz glave scene planina, provalija, odrona….. Uz to me prijateljica u „šali“ pita kako sam joj prilikom njezinog posjeta mojoj „ravnoj“ Slavoniji, kao strastvenoj skijašici mogla zatajiti činjenicu da moja rodna gruda obiluje planinama i snijegom? Moj kiseli osmjeh i komentar da ni ja do danas nisam znala za tu činjenicu pomalo su splasnule moje oduševljenje samim filmom.
Bilo kako bilo s nestrpljenjem očekujem rasplet ubojstva i sam dolazak vlaka na željezničku stanicu u Slavonskom Brodu. Šok koji sam doživjela, ugledavši veliku ravnicu prekrivenu snijegom sa planinama dostojnih Francuskih Alpa u pozadini, te „željezničkom stanicom“ u Slavonskom Brodu, gradu duge i bogate prošlosti, prikazanog u vidu jedne obične zgrade, najviše je osjetio mladi gospodin meni s desne strane. Naime, nisam mogla suzdržati ironičan smijeh i komentar da ovo ne može biti istina. Moj rodni grad, prikazan u vidu jedne jedine zgrade.
Brod u svojoj dugogodišnjoj povijesti mira i rata, grad sa svojim ponosnim stanovnicima, Slavoncima sveden na marginu sive i tmurne zgrade u okruženju kojeg čovjeka dovode do pomisli na film znanstvene fantastike koja to nije, zgrade smještene u pustopoljinu, nigdje-zemlju, grad kojeg je redatelj obezvrijedio na samo sebi svojstven način iz samo sebi znanog razlog.
Nisam sigurna da li si je redatelj dao imalo truda prije početka snimanja filma proučiti zemljopisnu kartu dalje od Istanbula. Nemam ništa protiv da je redatelj svoju umjetničku slobodu prikazao u filmu od samog početka, ali nije. No omalovažavanje Vinkovaca, čije ime je – kako je moja prijateljica dobro primijetila – na svu sreću dobro napisano i Broda, dakle gradova koji čine sastavni dio radnje filma trebalo bi vrijeđati svakog tko je ikada bio u Slavoniji.
Mi možda jesmo za nekoga „mala zemlja“ negdje tamo na Balkanu, ali smo zemlja koja je svijetu dala nemali broj znanstvenika, naučnika, liječnika, sportaša, umjetnika i stručnjaka svih profila i zemlja smo dugogodišnje kulture i postojanja, koju redatelj u par scena svojeg, po meni i ne baš uspješnog filma svodi na planine, snijeg i dva policajca u šinjelima od kojih je jedan tamnoput odnosno crn, što samo po sebi za to vrijeme nije svojstveno.
Redatelj Kenneth Branagh kao rođeni Irac sebi je očito dao za pravo iskrivljavati povijest na ne baš korektan način. Film koji je Branagh snimio u pokušaju da sa poznatim glumačkim imenima napuni kino dvorane i blagajne očito uspijeva jer je film u svim kinima u kojima se prikazuje na vrhu gledanosti, nije razlog što se nije potrudio proučiti zemljopis i povijest zemalja i gradova u kojem se film prikazuje, a ako je grubo je zanemario istinu tih zemalja i gradova.
Na kraju mogu samo s tugom konstatirati da je razočaravajuća činjenica da nitko od kritičara barem naših domaćih nije našao za shodno napisati i jednu jedinu riječ o iskrivljavanju prikazivanja naše lijepe zemlje, što neki drugi kritičari u nekim drugim zemljama sigurno ne bi propustili. Činjenicom da ti netko na besraman način vrijeđa porijeklo nije me mogla ostaviti ravnodušnom i morala sam napisati ovih par riječi za svoju ponosnu Slavoniju i njezine ponosne ljude. Redatelju Kennethu Branaghu ću poslati pismo kojim ću se osvrnuti na gore navedene činjenice, a u kojem ću mu između ostalog dostaviti i kartu Hrvatske kao i brošure svih hrvatskih gradova spomenutih u knjizi drage mi Agathe Christie.