Slavo Striegl – sjetni portretist Siska…

Umjesto dosadašnjih retrospektivnih, sveobuhvatnih i tematskih pristupa u izložbenim koncepcijama, kakve su do sada u pogledu prezentacije Strieglovog stvaralaštva bile uvriježene, odlučili smo se obilježiti ovu obljetničku godinu sa četiri izložbena koncepta koja Striegla predstavljaju u svim versatilnostima njegovog opusa, kaže ravnateljica Trauber

Slavo Striegl zlatnim se slovima upisao u povijest hrvatskog slikarstva, posebice animalistike na europskoj razini. Stota obljetnica rođenja tog velikog sisačkog slikara, bio je povod razgovoru s ravnateljicom Galerije Striegl, Almom Trauber, koja je pokrenula niz novih aktivnosti kako bi se javnost upoznala s djelom tog tihog i samozatajnog slikara…

Kakvim ćete sve manifestacijama obilježiti 100. obljetnicu rođenja jednog od najvećih hrvatskih slikara, Slave Striegla?

Točno prije 100 godina, 1919. godine, u Sisku je rođen Slavo (Slavoljub) Striegl. Činjenica njegovog rođenja u kontekstu 2019. godine, pokazala se kao legitiman i nužan povod da memorijalna ustanova, koja nosi njegovo ime, realizira program s ciljem ukazivanja i rasvjetljavanja novih pozicija Strieglovog umjetničkog opusa i na taj način pridonese značaju i specifičnom mjestu koje Slavo Striegl zauzima u modernoj hrvatskoj umjetnosti i suvremenoj hrvatskoj teoriji i povijesti umjetnosti.

Umjesto dosadašnjih retrospektivnih, sveobuhvatnih i tematskih pristupa u izložbenim koncepcijama, kakve su do sada u pogledu prezentacije Strieglovog stvaralaštva bile uvriježene, odlučili smo se obilježiti ovu obljetničku godinu sa četiri izložbena koncepta koja Striegla predstavljaju u svim versatilnostima njegovog opusa.

Prva izložba u ovom programskog ciklusu, pod nazivom ”Striegl-humanistička svjetlucanja u praznini svijeta/Slike na poleđini stakla” predstavila je specifičan izbor Strieglovih ulja na staklu koja čuvamo u Zbirci Striegl. Zatim ćemo na temelju likovnog natječaja za djecu i mlade, pod nazivom ”Striegl i Sisak se vole”, realizirati izložbu učeničkih radova. Cilj je ovog natječaja i izložbe, rad s najmlađim naraštajima, generiranje aktualne i buduće senzibilizirane i aktivne publike, te educiranje mladih, ne samo o Strieglovom stvaralaštvu i njegovoj važnosti u lokalnom i širem kontekstu, već i aktualizacija njegovog stvaralaštva u suvremenosti. Zatim će u rujnu uslijediti izložba pod nazivom ”Striegl – Šohaj – Kopač” u suradnji s Modernom galerijom Zagreb. Ova izložba segment je galerijskog potprograma ”Zbirka u fokusu” kojim se ukazuje na vrijednost Zbirke Striegl, te se kroz specifične izložbene koncepte nastoji pojedine dijelove Strieglovog opusa, koje Gradska galerija Striegl čuva, prezentirati, valorizirati, interpretirati i pozicionirati unutar hrvatske povijesti umjetnosti.



Želimo ovom izložbom ukazati na nove pozicije samozatajnih i intimističkih umjetničkih opusa nastajalih tijekom druge polovice 20. stoljeća. Izložba će predstaviti 60 radova koji se čuvaju u fundusu Gradske galerije Striegl (radovi Slave Striegl) i fundusu Moderne galerije Zagreb (radovi Slavka Kopača i Slavka

Šohaja). Specifičnim fokusom pri izboru radova nastojat će se izložbom ukazati na dodirne točke ovih trojice autora u tematskom, izričajnom smislu, ali i u pogledu umjetničkih senzibiliteta po principu komparacije.

Četvrta izložba u ovom obljetničkom ciklusu je autorska, kustoska koncepcija kustosa, Jurice Škofača, koja će prezentirati konstantnu Strieglovu temu kojoj se vraćao kroz čitavo svoje stvaralaštvo, a to je veduta rodnog grada i pejzaž s fokusom na ”život grada uz rijeku”. U Zbirci Striegl čuvamo zanimljive radove koji će ovom koncepcijom razotkriti Strieglov jednaki interes za prostor, koliko i za ljude u prostoru. Ovime naglašavamo ta Strieglova ”humanistička svjetlucanja” unutar naše povijesti umjetnosti.

Zaključit ćemo godinu s izdavanjem posebne kataloške publikacije koja će obuhvatiti sve četiri spomenute izložbe, ali kroz četiri svojevrsna kataloška toma u toj publikaciji će biti obuhvaćeni svi segmenti održanih izložbi, a koje inače ne uvrštavamo u kataloge: izložbeni postav, dokumentacija o popratnim programima u sklopu izložbi – život izložbe kroz cijeli period njenog trajanja.

Upravo održavate izložbu “Striegl: humanistička svjetlucanja u praznini svijeta/slike na poleđini stakla”. O kakvim radovima je riječ i kakvo značenje imaju u umjetnikovu opusu?

Odlučili smo se na obuhvaćanje specifičnog segmenta Strieglovog umjetničkog opusa, a to su radovi u tehnici ulja na staklu ili šire uvriježen i kod nas, njemački naziv za tu tehniku: hinterglasmalerei. Hinterglasmalerei je termin koji označava slikarsku tehniku nanošenja boje na stražnju površinu staklene ploče. Dinamična struktura ove slikarske tehnike odražava se u tehničkom postupku sličnom grafici prilikom stvaranja slikarske površine na poleđini stakla, te u principu da se oslikana površina ”projicira” kroz prozirno staklo, odnosno slika se promatra okretanjem slikanog dijela stakla. Taj reversni slikarski postupak daje ovoj tehnici vizualnu i sadržajnu specifičnost u tretmanu kompozicije kao i dispoziciji i promišljanju umjetničkih sadržaja i likovnih elemenata. Ulje na staklu, kao tehnika, u hrvatskoj se povijesti umjetnosti veže uz pučku sakralnu umjetnost, uz naivnu umjetnost i Hlebinsku slikarsku školu, dok od hrvatskih slikara u 20. stoljeću, tu su tehniku usavršili Krsto Hegedušić, Ivan i Josip Generalić i u recentnijoj umjetničkoj praksi, također Hegedušićev učenik, Željko Senečić. Uz ova doista velika imena hrvatskog slikarstva, kada govorimo o tehnici ulja na staklu, jedan od najopsežnijih opusa ostvario je upravo i Slavo Striegl. Ovom izložbom pokušali smo ukazati na kontekste unutar kojih su ovi radovi nastajali. Prva grupa radova ukazuje na utjecaj Krste Hegedušića, njegovog egzistencijalističkog svjetonazora i socijalnog angažmana, kao i naivnog slikarstva, tj. Hlebinske slikarske škole na samog Slavu Striegla. Do sada se spominjao Hegedušićev utjecaj, kao njegovog profesora akta i crtanja na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. No, taj utjecaj je očito bio puno kompleksniji i predstavljao je kreativno i tematsko ishodište za Strieglov rad u postakademskom periodu, ali upravo ovaj utjecaj je evidentan u Strieglovom korištenju ove slikarske tehnike.

Druga grupa radova ukazuje na Strieglova uporišta u klasicima europskog modernog slikarstva: Picasso, Monet, Matisse, Kandinski, Cézanne, Chagall. Specifičnost njegovog umjetničkog razgovora s ovim velikanima očituje se, ne kroz postmodernističke citate i postupke, već kroz eklektička prisjećanja i obraćanja poetikama jednog Picassa, Chagalla ili Moneta. Nježne su to i samozatajne interpretacije klasičnih kompozicija europskog modernog slikarstva u koje je Striegl unio svoju atmosferu, svoje narative i tehničke pomake i istraživanja. Treću grupu radova čine radovi koji imaju nadrealistička stremljenja i možemo ih čitati u kontekstu različitih nadrealističkih smjerova u hrvatskom slikarstvu od polovice 20. stoljeća. Na tom tragu, nastala je velika većina Strieglovih viđenja rodnog Siska, bilo da se radi o autoidentifikaciji s gradom (kao što je slučaj kod rada ‘Autoportret sa Siskom’) ili brojnih veduta Siska s lebdećim figurama. Ti radovi predstavljaju sponu između grada njegovog djetinjstva i mladosti i grada u vremenu kada su radovi nastajali (70-e i 80-e godine 20. stoljeća).

Ima u njima, osim oniričke igre (pri)sjećanja i slikarskih fantazija hvatanja i razumijevanja odnosa među bićima i arhitektonikom prostora, poigravanja vida s prividom, kretanja odavde u neko tamo. Samo što to tamo kod Striegla uvijek počinje i završava u Sisku. Motiv Kupe, starog mosta, silosa, prve sisačke ulice, postaju Sisak kakvim smo ga naučili gledati i prepoznavati. U ovim radovima prostor je djelomično definiran, uvijek reinkarniran u nekoj novoj atmosferi. Dok prepoznajemo specifične dijelove grada i gledamo Sisak Strieglovim očima, uočavamo Strieglova mjesta interesa koja je uvijek iznova slikao, njegove imperative u prostoru koji ga nisu prestajali nadahnjivati i izazivati da još jednom, i uvijek iznova, povuče poznate polukružne linije starog mosta ili ukrštene vertikale, horizontale i dijagonale gradske arhitekture. Taj ritam (p)ostao je sastavni segment identiteta grada kao što i ova dionica Strieglovih slika na poleđini stakla stoji unutar hrvatske povijesti umjetnosti kao tek otkriveno polje, koje tek treba pronaći i zauzeti mjesto koje zaslužuje.

Danas je, zahvaljujući radu Gradske galerije Stregl, kroz veće i manje retrospective, umjetnik vrednovan kao jedan od najvećih animalista u hrvatskoj umjetnosti. Koje je najčešće od životinjskih likova umjetnik slikao?

Na temu animalizma Striegl je napravio zaista veliki broj radova. Interes za tu temu kod Striegla se javio logično i prirodno, kako je i sam znao često govoriti, jer je njegovo odrastanje bilo u dvorištu obiteljskog mesarskog obrta. Počevši od konja, krava, bikova, u svoj bestijarij je uključio i koze, svinje, ptice, ribe, mačke, pse. Motiv životinje je dio njegovih pejzaža, motiv na njegovim sisačkim vedutama (koji često imaju ptice), ali i često posve samostalan sadržaj brojnih kompozicija, što crtačkih, što slikarskih kojemu se posve posvetio kasnije u radovima nastalima u tehnici kolaža.

Koja je glavna odlika Strieglovih životinja slikanih s empatijom, odnosno u kakav vid animalistike se mogu upisati umjetnikovi radovi?

Osnovni postulat Strieglove sveukupne umjetničke ostavštine je kontinuirani, neprekinuti rad i likovno istraživanje unutar kompleksnog umjetničkog polja. Motivu životinje je Striegl već od prvih radova pristupao na način da mu nije u središtu interesa deskriptivnost anatomije, fizička opisnost, detaljiziranje, već dinamika pokreta i kontekst životinje koju prikazuje. Različito je pristupao samostalnom prizoru životinje u odnosu na životinju u kontekstu pejzaža ili seoskog dvorišta. Različito je pristupao ovom motivu u monotipiji ili akvarelu, a različito u kolažu. Prema autoru knjige ”Striegl – Animalizam”, Zoranu Burojeviću, Strieglov animalizam može se pratiti – Strieglov put od akademijskih crteža do eksperimenata u akvarelu i ulju (pod utjecajem kubizma), preko primjese simbolizma, ili čistog i zasićenog kolorita ekspresionizma, do reducirane Strieglove figuracije. Uvidom u sve te radove nametnula su se četiri različita tematska interesa (životinje pojedinačno i u ambijentu, portreti životinja, simbolični i alegorijski prikazi, te dizajn i ilustracije). Jedna od klasifikacija Streiglovog animalizma je i u okviru animalističkih tema pedestih godina kada brojni umjetnici slikaju životinje koje su im bliske: mačke, pse, ptice (s kojima se poistovjećuju), gdje se Strieglov prikaz životinja tumači kao poetski animalizam. U ciklusima ”Bitka kod Siska”, ”Ljudevit Posavski” i ”Cvjetovi rata”, radi se o posve simboličkom animalizmu.

Možemo zaključiti da su Strieglove životinje tek sredstvo za likovno promišljanje. Istovremeno posjeduju univerzalnost i sveprožimajući stvaralački kontinuitet, ali i neizbrisivi trag umjetničke individualnosti. Nemirni konji, isprepleteni u igri, site krave na povratku s paše, hrabri i dominantni pijevci, vjerni psi, nestašne mačke, bezbrižne ili zloslutne ptice… Egzistiraju na bjelini papira i u prozračnom pigmentu boje kako bi progovorili o osjećajima straha, nade, ljubavi i oholosti. Tu su, kako bi alegoričnim uprizorenjem bile osuda rata, ili kako bi kao sastavni dio simboličnih vizija svjedočile o nemoći pred zakonima prirode…

Kakva su vaša sjećanja na druženja s umjetnikom?

Iskustvo poznavanja i druženja sa Slavom Strieglom pripada jednom posve specifičnom segmentu mog profesionalnog, ali i osobnog života. Prvi put sam imala priliku upoznati Striegla u njegovim 80-tim godinama, kada sam kao studentica povijesti umjetnosti počela raditi u Gradskoj galeriji Striegl. Kolegica i ja uživale smo u kratkim, ali živopisnim razgovorima s njim koji su uvijek otkrivali neke nove informacije i spoznaje o njemu, o njegovom radu, o Sisku, o životu. I tako je to uvijek bilo sa Strieglom i kasnije. Najživlja i najintenzivnija sjećanja na Striegla su mi dok smo radili zajedno na popisivanju njegove donacije Gradu Sisku, tj. upisivanju zbirke u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, koja je danas – Zbirka Striegl. Cijelo prijepodne smo aktivno radili, on bi davao opaske na gotovo svaki rad (s kojim gotovo nikad nije bio zadovoljan), a zatim bismo obavezno išli na sladoled gdje bi razgovor išao u smjeru (pri)sjećanja kako je sve to skupa ”nekad” izgledalo. Na kraju bismo znali zaključiti da se nije puno toga promijenilo, barem što se ljudi tiče. Striegl je bio pun osobnog, životnog iskustva kojeg je znao prenijeti drugima, ne samo kroz svoj umjetnički rad, već i kroz komunikaciju s drugima, što je bila njegova velika i vrijedna osobina.

Jesu li na Stregla utjecali profesori sa zagrebačke likovne akademije?

Mišljenja sam da svakako jesu, osobito Krsto Hegedušić, Tomislav Krizman. Zatim, poznato je da je cijenio rad Vladimira Becića, Zlatka Šulentića, kod kojeg je diplomirao. Zatim je tu utjecaj Ljube Babića.

Može li se povući paralela Strieglove animalistike i opusa općenito s drugim hrvatskim slikarima ili je riječ o jedinstvenim radovima?

Konstatiranje takvih umjetničkih paralela je uvijek povjesničarima umjetnosti izazov, jer ovisi iz kojeg rakursa ih želimo promatrati i iščitavati. Strieglov animalizam je svakako jedinstven, jer se radi o njegovom vlastitom radu, neponovljivom u smislu likovnog, tj. umjetničkog duktusa, pristupa likovnim problemima i promišljanja pojedinog likovnog djela. Svakako je jedinstven i po tome što je Striegl animalizam obuhvatio u najrazličitijim tehnikama, od ulja na platnu, akvarela, crteža, monotipija, grafika sve do pastela, kombiniranih tehnika i kolaža. Nije mi u ovom trenutku poznato, je li se i koji naš umjetnik do tog opsega obratio ovoj temi.

Međutim, ako gledamo u komparaciji s drugim umjetnicima, Strieglov interes za životinje može se vezati uz jednog Kamila Tompu, Martu Ehrlich, Ivana Lovrenčića, pa i Slavka Kopača, što je konstatirala i Dajana Vlaisavljević u tekstu za katalog izložbe ”Sve naše životinje”, koja je bila postavljena u Modernoj galeriji u Zagrebu, 2017. godine.

Manje je poznato da je umjetnik slikao i užase rata. O kakvim radovima je riječ?

Striegl je napravio više od stotinjak radova koji su nastali pod dojmom događanja za vrijeme Domovinskog rata, 1991. do 1995. godine. Taj ciklus je pod nazivom ”Cvjetovi rata” bio prvi put izložen u Gradskom muzeju Sisak 1994. godine. U tim radovima, u kombinranoj tehnici ugljena i pastela na papiru, Striegl je ostavio trajna svjedočanstva i vlastite empatijske odgovore na tada uznemirujuću zbilju. U zakutku svog skromnog ateljea, ili pak u podrumu stana, pod stalnim znakom opće opasnosti, Striegl je neumorno bilježio impresije na tjeskobni i nepredvidljivi tijek događaja: ‘Krvavi Uskrs’, 31. ožujka 1991. godine na Plitvicama kada pogiba prva hrvatska žrtva u Domovinskom ratu; proširenje ratnih sukoba potkraj srpnja 1991. godine na ostale dijelove Hrvatske, uključujući i prostor Banovine; razaranje sela Kuljani, Zamočani, Struga, Kozibrod, te pokolji ondašnjeg stanovništva; pad i okupacija Vukovara i Petrinje, nakon čega se i Sisak našao na prvoj liniji fronta, izložen kontinuiranim napadima. Vijesti koje je slušao preko radija, kao i vizualni fragmenti s televizijskih prijemnika i iz dnevnih novena, postali su makabrični prikazi patnje i boli.

U čitavom ciklusu može se izdvojiti nekoliko upečatljivih prizora koje Striegl iscrpno razrađuje i ponavlja u brojnim varijantama, čime oni nadilaze razinu kompozicijsko-sadržajnog iščitavanja, već se nameću kao simboli ljudske tragedije uvjetovane ratnom agresijom: prizori ljudskih figura ispred spaljenih domova s izričitim fokusom na lice koje je prikazano ekspresijom grča i vapaja… Slijede gomile ljudskih leševa rasutih u nedefiniranom, apstraktnom prostoru u kojem je Striegl, računajući na naše subjektivno poistovjećivanje, tek bojom i brojnim usitnjenim potezima dao naslutiti da je upravo taj prostor poprište zločina. Izmjenjuju se ljudski leševi i kolone progonjenih s iskonskim simbolima križa i kruga.

U prizorima posvećenim Vukovaru, Striegl poseže za čistim jezikom simbola. Golubica je simbol pradavnog Vukovara — Vučedola – a na nekim mjestima Striegl koristi pisanu riječ ‘VUKOVAR’ kao simbol za kult nevinih žrtava. Brojne su lubanje kao i križevi istinski ‘cvjetovi rata’, elegična posveta za sve mrtve. Životinje u formi ptica i nedefiniranih zvijeri uvijek su agresori, simbolične ‘ralje rata’, dok psi i konji predstavljaju napuštene i srušene domove. Tonko Maroević je također konstatirao o ovom ciklusu da je umjetniku uspjelo pronaći vizualne korelative ljudske muke te nas učiniti svojevrsnim sudionicima nepristajanja na zlo.

Koliko je velika umjetnikova ostavština i kako ste ju kategorizirali?

Konkretna ostavština Slave Striegla Gradu Sisku, nalazi se u fundusu Gradske galerije Striegl i broji 320 radova (Zbirka Striegl) koji su upisani i u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske. Zbirku Striegl čine radovi koji kronološki obuhvaćaju sve periode Strieglovog opusa kao i tehnike u kojima je radio. Zbirku smo podijelili u kronološka, desetogodišnja razdoblja kao i u zasebne grupe po pojedinim tehnikama. Zbirka Striegl je u cijelosti digitalizirana 2018. godine i dostupna na web stranici Gradske galerije Striegl.

Gradskoj galeriji Striegl je donirana i sva autentična građa koja se nalazila u Strieglovom ateljeu, te će taj atelier biti prezentiran u cjelini u sklopu muzeološke prezentacije umjetnikove ostavštine u Kući Striegl, rodnoj Strieglovoj kući na čijoj adaptaciji i prenamjeni u muzejski proctor trenutno radimo zajedno s Gradom Siskom i uz podršku Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

Manje je također poznato da je slikar bio i jedan od najvećih pejzažista. Što nam možete reći o tom vidu njegova stvaralaštva? Koje motive je pri tome slikao i kakvo im mjesto možemo dati u korpusu hrvatske umjetnosti?

Neke od najboljih povijesnoumjetničkih tekstova o Strieglovim pejzažima su napisali Matko Peić, Darko Schneider, Željko Sušek, odredivši mu trajno mjesto u kontekstu hrvatske povijesti umjetnosti. Ovoj temi ide u prilog atribut akvarelističkom opusu Slave Striegla, kojeg mnogi smatraju jedinstvenom cjelinom unutar hrvatskog modernoga akvarela, a poznato je da je najčešća tema njegovih akvarela bio upravo pejzaž Siska, Pokuplje i Posavina. Strieglov pejzaž ima dugi put, od početnih inzistiranja na atmosferi i ugođaju pedesetih i šezdesetih godina, do strukturalnih i intimističkih pristupa sedamdesetih godina. No, da bismo približili senzibilitet Strieglovog pejzaža, prevedenog u Peićeve riječi, to zvuči ovako: ”…samo Slavo Striegl nije svoju Savu i Kupu slikao na tren, nego ju je preko pola stoljeća gotovo stražareći portretirao…”

Striegl je bio i vrstan portretist. Što nam možete reći o tom vidu njegova opusa i koga je portretirao?

Rijetko se Striegla spominje kao portretista, što je zanimljivo nakon prethodnog pitanja u kojem Peić spominje Striegla kao portretista rijeke, a Burojević ga vidi kao portretista životinja. Evidentno je da je u Strieglov umjetnički rad upisana ta predanost portretista, ta upornost u bilježenju važnog, viđenog i istodobno – mišljenog. Striegl je u ranim, predakademskim danima, radio potrete, npr. svoje majke, oca, sestara, zatim kasnije potrete poznanika, supruge Viktorije, te veliki broj autoportreta.

Mogu li se pratiti umjetnikove mijene rukopisa kroz desetljeća sve do radova koji prelaze u znak i koji su na granici apstrakcije?

Zbirka Striegl je očiti primjer Strieglovih umjetničkih istraživanja i eksperimenata koji se kreću od polja figuracije prema apstrakciji. Međutim, posve apstraktnih radova nemamo u Zbirci, osim u privatnim zbirkama i tu je riječ o radovima koji su nastajali od druge polovice pedesetih godina, sve do polovice šezdesetih. Tu je Striegl eksperimentirao s tehnikama, s geometrizmima, ali s pristupom apstrahiranja određenog figurativnog motiva ili sadržaja (Mondrianovski pristup apstrahiranja stabla). Svođenje na znak je prisutno i kod animalističkih motiva. Međutim, figuraciji je ostao vjeran kroz cijeli svoj opus.

Na nekim radovima tijela životinja postavljena su na tijela ljudi. Kakvo je značenje tih radova?

Striegl je često stvarao svoje interpretacije mitoloških tema. Tako je ljudima pridavao životinjske atribute i obrnuto. Taj segment je obuhvaćen u jednom dijelu u knjizi ”Animalizam”, kao poseban dio Strieglovog animalizma. Divno je ”nedoslovni” i dvoznačni segment ovakvih Strieglovih pristupa opisao Matko Peić: ”U Strieglovom posavskom bestijariju crtačke i kolorne metamorfoze bile su posebno poglavlje. Posavac s tijelom bika, okom rodina mužjaka, brkom soma ili Posavka u potkoljenici čaplja, u boku kobila i u obrazu gljiva mliječara, puhara.”

S kime je sve umjetnik u Sisku surađivao, odnosno za koje institucije je radio?

Slavo Striegl je bio profesor sisačke gimnazije i tijekom rada kao profesor surađivao je s velikim brojem gradskih obrtničkih udruženja i djelatnosti, sportskim društvima, Gradskom knjižnicom, tadašnjom Željezarom Sisak, Rafinerijom nafte Sisak. Izrađivao je brojna likovna rješenja za diplome, povelje, nagrade. Malo je poznato da je u Sisku i zajednički rad – skulptura Striegla i Želimira Janeša – koja se nalazi na stadionu Segeste u Sisku, a koja je nastala u povodu Univerzijade 1987. godine. Za tadašnji restoran ‘Mali kaptol’, oblikovao je i likovno riješio – jelovnik. Oblikovao je i sunčani sat u obliku pijetla koji još uvijek stoji na zgradi Malog kaptola. Surađivao je s Gradskim muzejom Sisak na brojnim katalozima i plakatima za izložbe kao i za poznatu izložbu fotografija “Čelik i nafta”. Radio je brojne ilustracije za tadašnje novine Rafinerijski list, Jedinstvo, Kurir. U tim istim novinama su objavljivane i njegove vinjete, te reprodukcije velikog broja radova. I kroz ovaj oblik umjetničkog djelovanja, u primijenjenoj domeni, Striegl se nametnuo kao istinski kroničar cijelog jednog vremena i povijesti druge polovice 20. stoljeća Siska.

Gdje je isprva djelovala galerija Striegl?

Gradsku galeriju Striegl osnovao je grad Sisak 2004. godine kao javnu gradsku ustanovu koja obavlja muzejsko-galerijsku djelatnost. Tada je djelovala u izložbenom, galerijskom prostoru na adresi Stjepana i Antuna Radića 6 u Sisku.

U srpnju 2007. godine Grad Sisak je prodao izložbeni i spremišni prostor. Od tada do svibnja 2011. godine, Gradska galerija Striegl je djelovala samo iz uredskog prostora na adresi S. i A. Radića 6, te je za izložbeni prostor koristila prostore drugih ustanova na području grada Siska. Kako bi programske djelatnosti Gradske galerije Striegl učinio dostupnim širokoj javnosti, grad Sisak je u svibnju 2011. godine unajmio izložbeni prostor na adresi Rimska ulica 11 u Sisku. Od tada do danas Gradska galerija Striegl djeluje i realizira svoj redoviti godišnji program na toj adresi.

U tijeku je i adaptacija prostora rodne kuće Slave Striegla na adresi S. S. Kranjčevića 9 u Sisku. Grad Sisak je tu nekretninu kupio krajem 2010. godine s ciljem realizacije muzejsko-galerijske koncepcije dvojakog karaktera, u kojoj će biti smještena i prezentirana Strieglova donacija gradu Sisku u autentičnom prostoru njena nastajanja, te će muzeološka koncepcija predstaviti i stalni postav Strieglovih radova u kontekstu života jedne sisačke građanske obitelji u prvoj polovici 20. stoljeća.

Gradska galerija Striegl ima novi vizualni identitet čiji je autor mladi sisački arhitekt, dizajner i umjetnik, Sven Sorić, član Hrvatskog dizajnerskog društva i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Kako izgleda novi vizualni identitet galerije, a kako logotip?

Odluka o potrebi kreiranja novog vizualnog identiteta Gradske galerije Striegl nametnula se sama po sebi kao svojevrsna nužnost, jer ga ta ustanova nije niti imala, osim logotipa koji nije bio primijenjiv u različitim grafičkim, medijskim, digitalnim i sličnim kontekstima. Naravno, ono što čini vizualni identitet neke ustanove nije samo logo, tj. formalistička implementacija i ubacivanje, ‘lijepljenje’ logotipa na određena mjesta u publikacijama ili promomaterijalima. Vizualni identitet je život tog znaka u različitim kontekstima i smjerovima programskog djelovanja ustanove. Ovaj prvotni znak više nije mogao pratiti potrebe djelovanja jedne galerije u kontekstu 21. stoljeća, niti jasno komunicirati s kompleksnom publikom koja obuhvaća različite dobne skupine. Također, sisačkoj publici poznato je da Gradska galerija Striegl ima velikih problema sa svojim identitetom, od trenutka kada je izgubljen i napušten prvi prostor u kojem je galerija djelovala. Od tada, pa na dalje problemi s identitetom ove ustanove su bili lokacijski, programski, problemi s vidljivošću i prisutnošću unutar lokalne zajednice. Zaista je bilo teško djelovati u okolnostima ‘neimanja’ vlastitog prostora koji je veoma određujući za provođenje programskih aktivnosti, ali i za prepoznatljivost ove galerije unutar muzejsko-galerijske mreže. Nakon tog ‘gubitka’, identitet se počeo rasipati. Jednom prilikom mi je i sam Striegl rekao, otkrio, kako bi taj znak trebalo promijeniti, da je on pripadao onom prvom prostoru kojeg više nema i sada treba razmišljati o nečem drukčijem, te je dodao, kao gotovo u svim našim razgovorima, da će mlađe generacije to drukčije vidjeti. To je također bio jedan podstrek za propulzivno razmišljanje i kreiranje jednog suvremenog ili više, svevremenskog znaka ustanove koji neće ovisiti o hermetičnoj arhitekturi, već će više biti fluidan i imati mogućnost kontinuiteta, kretanja, varijacije u različitim kontekstima djelovanja galerije.

Ulazne informacije kod kreiranja novog vizualnog predstavljanja Gradske galerije Striegl utemeljene su u dvojakom programu Gradske galerije Striegl — memorijalnoj zbirci (Zbirka Striegl) i izložbenoj djelatnosti moderne i suvremene umjetnosti; djelovanju galerije u kontekstu unutarnjeg, ali i vanjskog (javnog) prostora; kontrastima i sličnostima Striegla i njegovih umjetničkih suvremenika kao i umjetnika čiji rad se može razumijeti u paraleli sa Strieglovim. Na temelju tih informacija je autor, Sven Sorić, promišljao o mogućim rješenjima logotipa, ali gotovo smo se odmah složili oko rješenja. Otud ta refleksija i dioba u samom logotipu, ali dioba koja se čvrsto, u svojoj jasnoj tipografiji i pročišćenosti, drži na okupu i ima dinamiku toka, toka rijeke (možda one Strieglove, sisačke Kupe), toka koraka i šetnje, toka određene strukture i načina promišljanja i prisutnosti umjetnosti u svakodnevnom životu, ali prije svega nosi Strieglovo ime, jasno i snažno… Ovo rješenje je dano na mišljenje i stručnom Savjetu Gradske galerije Striegl u sastavu – Marko Tadić, Barbara Vujanović, Darija Alujević, Ivana Tkalčić, Ljiljana Lekanić Kljaić, Vera Barić – koji su se usuglasili da je rješenje dobro, kvaliteteno i da po svemu odgovara potrebama nužne vidljivosti Gradske galerije Striegl.

Kako planirate razvoj galerije i izlagačku djelatnost za koju najavljujete da će imati dvostruki program?

Voditi galeriju u 21. stoljeću i to galeriju koja djeluje kao javna gradska ustanova, zaista je veliki izazov. Kod kandidiranja za ravnateljicu ove ustanove u svom četverogodišnjem planu rada postavila sam jasnu viziju onoga kako bi ustaniva trebala funkcionirati. Jedan važan segment ovog programa je upravo dvojaki program koji će se zasnivati na izložbenom programu koji je vezan uz valorizaciju, prezentaciju, kontekstualizaciju, aktualizaciju, te interpretaciju stvaralaštva Slava Striegla u suradnji s privatnim i javnim zbirkama, te muzejsko-galerijskim ustanovama na području Republike Hrvatske i Europe, kao i tematske izložbe umjetnika koji su Strieglovi suvremenici, koji su generacijski i po vremenu i načinu stvaranja srodni Slavu Strieglu kao i umjetnika čiji opusi su utjecali na Strieglovo stvaralaštvo, a koje izborom radova kao i specifičnim temama iz sasvim novih i drukčijih uglova promatranja izravno i neizravno pozicioniraju Strieglovo stvaralaštvo, dok se drugi segment programskog djelovanja odnosi na suvremenu umjetničku produkciju (kojeg smo programski nazvali ”Aktualni Striegl”).

Također je cilj proširenje programskih aktivnosti kako bismo uključili što veći broj građana u galerijske programe, pa smo tako pokrenuli potprogram “Connect/Reflect” u sklopu kojeg imamo za cilj, kroz interdisciplinarne i interaktivne programske prakse, s naglaskom na diskurs, razviti publiku koja je u konstantnom opadanju na polju kulture u gradu Sisku i širem području. Naziv projekta ”Connect/Reflect” predstavlja osnovnu težnju ovakvog djelovanja Gradske galerije Striegl, a to je povezivanje različitih dobnih skupina/ranjivih skupina posjetitelja kroz versatilan i interdisciplinaran sadržaj i oblike umjetničkog i teorijskog djelovanja, te ukazivanje na različite mogućnosti interaktivne komunikacije s publikom, kao I refleksija dobivenih informacija i saznanja putem digitalnih medija. U sklopu ovog projekta realiziramo programe ”Antologija poezije uživo”, predstavljanje sisačkih umjetnika i autora kroz predavanja, radionice, razgovore, te predavanja, radionice, jednodnevni simpoziji u sklopu izložbenog programa ”Aktualni Striegl”…

Facebook Comments

Loading...
DIJELI