Darko Glavan bio je od one rijetke vrste kritičara (kao i Dražen Vrdoljak), čiji su tekstovi bili željno iščekivane tekstualne bravure majstora
Iza velikih glazbenika zauvijek ostaju pjesme, vječne himne mnogih mladosti, iza tragično preminulog doajena rock i likovne kritike i povjesničara umjetnosti Darka Glavana, stradalog u prometnoj nesreći prije 18 godina, ostao je jedan od najboljih hrvatskih kritičarskih opusa.
Nekonvencionalan i vrlo duhovit, vrhunski stručnjak za likovnost i glazbu, ali i buntovnički duh kao njegovi gitaristički heroji – Darko je bio prije svega pristupačan za razgovor sa svima koji su to željeli – a bilo ih je mnogo.
Nekadašnji fanovi Darkovog pisanja osim ispred zagrebačkih klubova znali su ga sresti ispred bečkog stadiona Prater na kojem se očekivao koncert njegove najdraže grupe The Rolling Stones, a i tada je u grozničavoj atmosferi imao vremena objašnjavati razlike između Jaggerovog i Richardsovog karaktera i dalekosežne posljedice koje su njihove svađe imale po nastanak besmrtnih kompozicija.
Darko Glavan bio je od one rijetke vrste kritičara (kao i Dražen Vrdoljak), čiji su tekstovi bili željno iščekivane tekstualne bravure majstora, ne samo znalca goleme rock produkcije 20. stoljeća, nego najvećega eksperta za Stonese, „The Doors“, Boba Dylana, Brucea Springsteena, Nico, Leonarda Cohena, Grahama Parsonsa, a pogotovo punk revoluciju o kojoj je napisao svojevrstan i do danas nepremašen vodič.
Osim što je kao dijete iz Rijeke znao odlično talijanski, slušao je radio Luxembourg, dobivao singlice iz inozemstva, u dobi od 14 godina bio je vjerojatno jedan od najmlađih pretplatnika New York Musical Expressa. Već 1969. objavio je svoj prvi tekst o glazbi, a tijekom studija povijesti umjetnosti i komparativne književnosti u Zagrebu započeo je pisati. Nemalenu ulogu pri tomu je odigrala povjesničarka umjetnosti dr. Vera Horvat Pintarić, kojoj je Glavan bio demonstrator na Katedri za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a koja bila glasovita po europskoj širni svojih interesa, pa su se u okviru njezinih predavanja podjednako istraživali i Michalengelo i pop kultura, film, strip, plakat i naravno rock’ n’ roll.
Već je tada Glavan formirao svoj visokostručni stil pisanja koji će postati poznat širom bivše države u časopisima koji su dosezali nakladu od 100. 000 primjeraka, pa su i Glavanovi i Vrdoljakovi tekstovi u Džuboksu imali kultan status. Kako je kazao beogradski kritičar Dragan Kremera – bila je to zagrebačka škola rock kritike iz koje se učilo. Još kao student, Glavan je počeo priređivati izložbe za pamćenje, pa 1974. u Galeriji Studentskog centra načinio izložbu omotnica rock ploča, napisavši esej o pop artu i brisanju granica između elitne i pučke umjetnosti.
S dolaskom „Poleta“ 1976. koji donosi novi duh u jednopartijsku sredinu, Glavan postaje novinarska zvijezda, te nije bilo važnijeg glazbenog izdanja ili koncerta o kojemu nije pisao. Krajem sedamdesetih se zaposlio kao kustos u budućem Muzeju Mimara. Osmadesetih je napisao kultne knjige „Punk – potpuno uvredljivo negiranje klasike“, „Ništa mudro“ (o Bijelom Dugmetu u koautorstvu s Draženom Vrdoljakom), te objavljuje u velikom broju časopisa i novina od „Starta“, „Studija“, „VUS-a“, „Vjesnika“ i „Danasa“ do „Oka“, „Studentskog lista“ pa nadalje..
Devedestih je kao suscenarist sudjelovao u stvaranju dokumentarnog filma za BBC „Croatia – The Artist’s War“. U to je vrijeme potpisao, opet vrlo čitanje knjige „Rock ‘n’ roll Babilon“ o Rolling Stonesima s Hrvojem Horvatom i „Sve je lako kad si mlad“ o Prljavom kazalištu.
Kako ga je posebno interesirala umjetnost stripa, načinio je jedan od najvažnijih razgovora s Andrijom Maurovićem koji se i danas citira, kao i nekoliko izložaba „Strip u Hrvatskoj“ i „Jugoslavenski strip“ u suradnji s Veljkom Krulčićem. Glavan je potpisao stotinjak izložaba od kojih su posebno upamćene ostale one o Antunu Motici, Milanu Trencu, Andriji Mauroviću, Vladi Kristlu i 40 godina djelovanja Studentskog centra.