Reinerov portret skuplji od Šulentića i Račkog!

0
588
screenshot

Kič portret akademika Reinera slikara Jakelića, neopisivo loš amaterski uradak, vrijedi više od najvećih hrvatskih slikara. Ili točnije - samo su ga više platili od jednog Vanište, Lackovića Murtića ili Račkog.

 

Prije nekoliko godina jedan od najvećih klasika suvremene hrvatske umjetnosti umro je sam i depresivan, bez novca i pomoći kulture koju je proslavio u svijetu.

Drugi, poznat kao jedan od najradikalnijih likovnih inovatora, skratio si je život.

Najveća hrvatska pjesnikinja, destljećima je mučno životarila na rubu grada, nemajući ni za osnovne životne potrebe, često maltretirana i ponižavana od kolega, da bi na kraju umrla bolesna u toplicama.

I hrvatska kultura osim uništene i ponižene zemlje u kojoj se ljudi svakodnevno ubijaju ili iseljavaju, u kojoj je majka s malim djetetom zbog siromaštva skočila s 11 kata, u kojoj se ubio otac troje djece zbog kredita, izložena je najgoroj političko- moralnoj degradaciji od kada postoji. Dok se vrijeđaju mrtvi iz svih ratova i Drugog svjetskog rata i Domovinskog rata i žrtve komunističkog sustava ne bi li se prikrila apsolutna ekonomska nesposobnost svih političkih elita, dok se prošlošću prikriva uništena sadašnjost, rasulo hrvatskog gospodarstva, industrije, poljoprivrede, medicine, školstva, Sabor nas je prije dvomjesečnog raspuštanja i odmora iscrpljenih zastupnika, ukupno 22 godišnjeg nerada u svim sazivima, oduševio portretima svojih odličnika – zadnjeg akademika Željka Reinera po skromnim cijenama od 40. 000 kuna, kao i najavom preuređenja zgrade Sabora koja će koštati oko 900. 000 kuna.

U trenutku kada se gotovo raspalo gotovo cijelo nakladničko i galerijsko tržište portreti političara postižu nam odličine cijene! Zanimljivo je pri tome pogledati kolike cijene postižu neki od najvećih hrvatskih slikara i kipara uopće. Ne velikani moderne koje su odavno pokupovali novokompornirani hrvatski tajkuni po velikim cijenama, već neki od najvećih umjetnika prošlog stoljeća. Poželite li kupiti grafike slikara koji su ušli u svjetske muzeje ili su u Hrvatskoj ovjenačni najvišim titulama, od Ede Murtića, Zlatka Price, Dragice Cvek Jordan, Nives Kavurić-Kurtović, Ivana Lackovića Croate ili Vasilija Jordana nećete morati izdvojiti više od 1000 do 1500 kuna. Za skupocjena ulja na platnu, platit ćete samo malo više, dok će vam, vjerovali ili ne, za originalnu skulpturu Vasilija Jordana ponuditi čak 7 000 kuna. Za ulja na platnu Frane Šimunovića platit ćete 32.000 kuna, Zlatka Šulentića 28.000 kuna, Jerolima Mišea 25.000 kuna, Mirka Račkog 32.000 kuna, a crtež Josipa Vanište 28. 000 kuna.

To znači da kič portret akademika Reinera slikara Jakelića, neopisivo loš amaterski uradak, vrijedi više od najvećih hrvatskih slikara. Čovjeku je doista mučno čitati kako je akademik Reiner posjećivao slikara i “predložio neke svoje ideje i zamisli u vezi sitnih detalja na samom portretu”što je slikar i načinio, a koji, kako je naveo, govore o Reinerovoj saborskoj i akademskoj djelatnosti.

Zanimljivo je da jedino Božo Petrov kazao kako ”ga uopće nije briga hoće li mu slika biti u Saboru, a još manje tko će je naslikati”. Drugi politički velikani i odličnici koji su morali ovjekovječiti svoju besmrtnost pristali su na portrete, a evo i popisa .

Prvog predsjednika Žarka Domljana portretirala je Jadranka Fatur, koja je naslikala i portret Borisa Šprema. Umjetnički prikaz Stjepana Mesića i Luke Bebića naslikao je Vatroslav Kuliš, a Nedjeljka Mihanovića Rudolf Labaš. Portret Zlatka Tomčića, predsjednika Sabora od 2000. do 2003. godine, naslikao je Fadil Vejzović. CIjene izrade navedenih portreta kretale su se oko 40. 000 kuna, dok je Josip Leko dobio najskuplji portret procijenjen na 43.850 kuna, a naslikao ga je Damir May.

Ali kako si zemlja s 30 000 blokiranih, u kojem se dio stanovništva hrani po pučkim kuhinjama ili u kontejnerima, u kojoj u bolnicama nedostaju lijekovi za najteže bolesti, ne može priuštiti zapušten Sabor, iz iste zgrade je prije zasluženih godišnjih odmora odlučeno da se temeljito obnovi, a procijenjena vrijednost je 900.000 kuna, što je tri i pol puta više nego što se na iste akcije potrošilo lani. Tada je u Saboru uređeno sedam prostorija i protokolarne dvorane, radnici su promijenili parkete, električne instalacije, telefone i računala te uredili zidove, a potrošeno je “skromnih” 250.000 kuna.