U svojih kratkih 26 godina bio je vrsta glazbenika kojeg su njegovi kolege opisivali kao plemenitu osobu, toplog srca te jedinstvenu i drugačiju od ostalih
Na današnji dan prije deset godina napustio nas je anđeo nebeskog glasa koji sada gore negdje na nekom ljepšem nebeskom proplanku pjeva svoje pjesme i ne krije svoj anđeoski osmijeh… Jer ipak njegov je život igra bez granica….
Naravno riječ je o jednom od najtalentiranijih pjevača s ovih prostora – Toši Proeskom. Naime, 16, listopada 2007. godine njegov život ugasio se u stravičnoj prometnoj nesreći kod Nove Gradiške. Malo je reći da je na desetke tisuća obožavatelja ova vijest ostavila u nevjerici i šoku.
Teško je opisati taj osjećaj. Nije to netko koga poznajete, netko vama osobno blizak, ali vas jednostavno preplavi ogroman osjećaj tuge. Takav je utjecaj imao. U svojih kratkih 26 godina bio je vrsta glazbenika kojeg su njegovi kolege opisivali kao plemenitu osobu, toplog srca te jedinstvenu i drugačiju od ostalih.
Toše se glazbom počeo baviti kao dječak. Glazbeni talent naslijedio je od oca Nikole i majke Domenike. Do diplome su mu nedostajala samo dva ispita. Valja kazati i kako ga je glazbenim finesama podučavao profesor William Riley u New Yorku, gdje je išao na usavršavanje.
Kod istog je učitelja svojedobno išao i jedan od tri tenora – Luciano Pavarotti. Bio je miljenik naših pjevača, posebice onih s kojima je surađivao. Iza njega je duet sTonyjem Cetinskim, Antonijom Šolom, ali i suradnja s poznatim skladateljima i producentima poput Nenom Ninčevićem, Miroslavom Rusom i Mirom Buljanom.
Toše Proeski je bio skroman mladić i veliki humanitarac. Pjevač anđeoskog glasa je 2003. godine dobio i nagradu Majke Tereze, a 2004. godine proglašen je ambasadorom UNICEF-a zbog humanitarnog rada.
Jedna od onih izvedbi od kojih se naježite i oči vam zasuze od ovog anđeoskog glasa je pjesma u stilu makedonske novokomponirane narodne glazbe koju je skladao i napisao Aleksandar Sarievski – Zajdi zajdi.
I doista, ovakva osoba se rijetko rađa. Balkanski princ, čudo od čovjeka. Kao dokaz o utjecaju koji je ostavio na druge valja kazati i kako je deseta godišnjica smrti Toše Proeskog u Novoj Gradišci obilježena uz poruke o međuljudskim odnosima, razumijevanju i humanosti, jer vrijednosti su to koje je i osobno promovirao, u organizaciji Turističke zajednice, Grada Nova Gradiška i Rukometnih veterana.
U blizini stadiona s kojeg je 16. listopada 2007. godine, pred spomenikom podignutom ispred Elektrotehničke i ekonomske škole, poletio makedonski vojni helikopter s Tošinim tijelom, poklonili su se predstavnici grada i Turističke zajednice, Fan kluba Toše Proeski, kao i sudionici 10.tradicionalnog ultra maratona dugog 900 kilometara od Nove Gradiške do Tošinog rodnog Kruševa.
Sada je ovaj članak najbolje završiti odom jedne od tisuća i tisuća obožavateljica anđelu koji nas gleda s Neba:
PRATIM TE i danas, nakon svih tih godina i pitam se IMA LI DAN ZA NAS, bez obzira na sve RANE NA USNAMA, sanjam i danas da me zoveš svojom JEDINOM i MALA(om) dok trčimo kroz POLJSKO CVJEĆE, a često se pitam TKO TI TO GRIZE OBRAZE dok UBIJAŠ ME USNAMA.