Nova kiparska istraživanja Petra Barišića

Barišić radi na prevladavanju zadanosti materijala, forme, volumena, povremeno se igra bojom i neograničenim mogućnostima prostora i pokreta

Izložba Petra Barišića ”Strukture i varijacije” otvara se u Galeriji grada Zaboka, u ponedjeljak 22. listopada u 18 sati, u sklopu manifestacije Dani Ksavera Šandora Gjalskog.

Kako ističe likovna kritičarka Iva Körbler skulptorski opus Petra Barišića jedan je od najcjelovitijih manifesta primjene avangardnih i modernističkih postulata u recentnom hrvatskom kiparstvu. Pažljiva asimilacija određenih stilsko-morfoloških načela ranijih epoha kod Barišića je uvijek bila nadvladana osobnim elementom geometrijskog vokabulara i sintakse, ali i novim značenjskim poljem djela, što je u pravilu rezultiralo ciklusima skulptura, reljefa i objekata iznimnog prostornog dojma.

Naime, danas su pred kiparima možda najviše od svih umjetnika dileme kako dalje raditi: u kojem materijalu, dimenzijama, kako probijati ograničenja i datosti materijala u kojem rade; odlučiti se za iskorak prema instalaciji, multimediji, light and space artu ili ponovno otkrivati čaroliju land-arta… Mnogi se ponovno vraćaju figuri, dlijetu, kamenu, zemlji, ali ne i Petar Barišić. Polako, uporno i dosljedno, ovaj kipar radi na prevladavanju zadanosti materijala, forme, volumena, povremeno se igra bojom i neograničenim mogućnostima prostora i pokreta, i kada već pretpostavljamo kako će se zaplesti u vlastite geometerijske matrice – jer teško da se više može u umjetnosti nešto novo reći – Barišić nas uspijeva iznenaditi novim oblicima i konstrukcijama.

Model kiparskog mišljenja i opus Petra Barišića jedan je od paradigmatskih primjera da talent i intuicija povezani sa sposobnošću vizionarskog predosjećanja “kako u umjetnosti uvijek biti malo dalje od drugih” daleko nadilaze temelje kiparskog zanata. Barišić je u posljednjih petnaestak godina svakom svojom izložbom svjedočio iznimnu razinu kreativna mišljenja, sposobnost nadilaženja svih stilskih modela i šablona, a da nikada nije niti na trenutak napustio polje skulpture.

Iako se već desetak godina ovaj umjetnik igra djelima koja su na rubnoj poziciji klasična poimanja skulpture, između objekta, reljefa i instalacije, možda je najprecizniji termin za recentna Barišićeva djela upravo – struktura. Nekadašnju vezanost uz kubofuturizam Archipenka, Duchamp-Villona, Lipchitza, kubokonstruktivizam Gonzáleza, konstruktivizam Tatlina, konkretizam Maxa Billa te dosljedni minimalizam Sol LeWittovih otvorenih geometrijskih struktura iz devedesetih godina 20. stoljeća, Barišić je drastično dokinuo uvođenjem principa varijacija, permutacija, fragmentarnosti i kombiniranja različitih „prostornih rešetki“ od finih bijelih drvenih letvica mnogo manjih dimenzija i drugačijih oblika od klasičnih minimalističkih LeWittovih predložaka. Barišić na tom tragu napušta minimalističko načelo impersonalnosti djela i uvodi strukturalne i značenjske pomake gdje su potpuno jednako važne ideja i koncept razrade djela, kao i finalna konstrukcija koja mora biti savršena. Da se kod Barišića radi o modularnoj organizaciji snažne prostorne energije, među prvima je 2003. godine zamijetila i definirala Mladenka Šolman: „U konstruktivnoj strukturi novog reda miješaju se materijalni i nematerijalni aspekti djela, linija i njezina projekcija-sjena kao imanentna drugost. Naime, aditivna kompozicija i repetitivna sturktura identično razvedenih obrazaca, laganih, ritmiziranih pomaka, stvara konfiguraciju dinamičke regulacije i regenrativne energije, virtualni pejzaž snažnog vizualno-emocionalnog podstreka“.



Jednostavne strukture postajale su sve složenije, a umjesto transparentnih kubusnih konstrukcija linijski istanjene mase, počele su se javljati složene strukture bliske zasadama fraktalne matematike i isječaka oblika kojima se bavi teorija virtualne arhitekture. Barišićevo precizno i delikatno usitnjavanje volumenskih mikro-isječaka govori o potrebi istraživanja sve složenijih prostornih odnosa između djela i promatrača, čija percepcija detalja umjetničkog djela nužno mora postati sve zahtjevnijom i angažiranijom. Već dugo se teoretičari iz drugih društvenih i prirodnih znanosti bave mikrokozmosom i cijepanju naše predodžbe stvarnosti  – za koju smo donedavno mislili da je jedna jedina, cjelovita stvarnost – na mnogo malih „usloženih“ i ulančanih stvarnosti, a ideje Petra Barišića podešene su upravo tim novim dimenzijama našeg kozmosa koji nas okružuje. Bez mnogo teorijskog naprezanja, ideje koje ovoga kipara zanimaju na polju skulpture mogu se apsolutno povezati s razmišljanjima i tendencijama u suvremenoj svjetskoj arhitekturi, koja su kod nas 1996. prvi uveli i definirali arhitekti Penezić&Rogina: fraktalnost, nejednolično ponavljanje, kontinuirana evolucija, simultanitet, fluidnost, kompleksnost, heterogena raznolikost, samoorganiziranost i hibridnost oblika. Ako malo pažljivije razmotrimo Barišićeve bijele „module“, oni se savršeno uklapaju u sve navedene teorijske postavke nove arhitekture. Naime, ove se strukture sve više šire i nameću prostoru pa možemo reći kako je daleko iza autora tipično kiparsko strahopoštovanje da se prevelikim dimenzijama svojih volumena previše ne oskrnavi prostor, od čega na podsvjesnoj i nesvjesnoj razini pati mnogo današnjih kipara.

Štoviše, Barišićeve strukture, „kocke“ i prostorne zavjese lukavo se, alienovski uvlače u prostor i gutaju ga bez velike muke, usisavanjem među svoju fluidnu, transparentnu konstrukciju. Ta mimikrija namjerâ pojavljuje se kod Barišićevih djela na još jednoj razini. Različitim načinima prostornog preslagivanja od nekoliko elemenata (modula) može se dobiti iznimno veliki broj permutiranih struktura, dakle, mnogo drugačijih, novih skulptura, odnosno, reljefo-objekata i instalacija.

U zadnjem ciklusu umjetnik uvodi u objekte od visoko uglačanog inoxa element pokreta i zvuka, čime u potpunosti aktivira prostor u kojemu se nalaze njegova djela, uz dosljedan hommage elektroobjektima i pokretnim skulpturama iz šezdesetih godina 20. stoljeća i Novim tendencijama. Upravo jedinstvena sposobnost Petra Barišića da se na sve moguće načine poigra kiparskim elementima, a uz to zadrži autentičan i prepoznatljiv autorski izričaj svrstala ga je postojano u sam vrh hrvatske suvremene skulpture.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI