Nasilje plakatima

Nasilje nad ljudima, nad jezikom, nad svakim dobrim ukusom već dvadeset godina tvori veći dio grafičkog dizajna hrvatskog plakata.

Marketinški pračovjek preobučen u dizajnera plakata je konačno uspio zavladati ulicama.
Upravo je nevjerojatno kakvi su plakati zadnjih godina resili javne gradske prostore diljem Hrvatske. Ni najmaštovitiji i najciničniji analitičari mentaliteta balkanske krčme u kojoj lete boce uz sočne psovke nisu mogli zamisliti u što će se pretvoriti ova umjetnost koju su nekoć skupljali kolekcionari i grafičke zbirke.
Uvredljiv za starije ljude, besraman prema siromašnijim građanima, bezobrziran prema djeci, uvredljiv prema ženama, nesuvisao i likovno i verbalno, nečitljiv, neshvatljiv i nevjerojatno primitivan dokazuje da se silazna putanja koja je započela u javnom prostoru s plakatima prije dva desetljeća nezaustavljivo dalje spušta.
Kada su se prošle, ali i ove godine u Zagrebu pojavili plakati s kvazi erotskom zagonetnom porukom “Ne diže se” moglo se pomisliti da je riječ o samo još jednom u nizu prostačkih javnih poruka kakve su, očito, postale mjerilo uspješne marketinške komunikacije.
No, duhovit autor bila je jedna banka, a poruka se odnosila na fiksne kamate. No nije dugo trebalo da se pojavi ovaj puta jednako neukusna poruka Erste banke, doduše, potpuno drugačije intonirana ali ne manje cinična: “Mi trebamo ljude koji vjeruju u sebe”.
Napisati “trebamo ljude koji vjeruju u sebe” u zemlji u kojoj su se ljudi ubijaju zbog gubitka posla, u kojoj su se banke upisale na do sada nepoznat broj stanova, u kojoj je policija iznosila deložirane obitelji iz kuća i iz koje se iselilo više od 300. 000 ljudi doista znači prekoračiti sve granice zamislivog. Erste banka je, vjerovali ili ne, označila svoju prouku kao “kreativnu adaptaciju” ma što to značilo.
Plakat u Hrvatskoj očito dosiže nove horizonte strave i užasa u kojima cvjeta neki čudni marketing. I sve se to događa u gradu u kojem je sedamdesetih i osamdestih godina prošlog stoljeća plakat bio vrhunska umjetnost koju su radili majstori grafičkog dizajna od Borisa Ljubičića, Mihajla Arsovskog, Borisa Bućana i mnogih drugih.
Nisu ni djeca imala sreće pa je godinama grad ukrašavan Shoosterovim plakatima na kojima su muškarci grlili lutke za napuhvanje iz sex shopova na veliku radost najmlađe populacije.
O ženama da i ne govorimo. Od svih onih glasovitih poruka s mladim ljepoticama uz mobitel s porukom “skini je” do klasično uvredljivih prikaza žena uz skupe aute, vile i slično. Ipak vrhunce neukusa u kolektivnom pamćenju posebno su ostavile dvije kampanje. Kada je tvrtka Perfecta koja prodaje madrace na plakatu prikazala sliku sa dva madraca i tekstom “Najbolja za svaki položaj” !’ i slikovnu poruku s aluzijom na seksualni čin reagirao je čak Sud časti Hrvatske udruge reklamnih agencija (HURA) izrekavši sankciju zabrane oglašavanja dotičnom reklamom.

Ipak je najbolje ono u što se pretvorio veći dio oglašavanja pokazala tvrtka Argeta koja je na popisu “Ja, nogomet, supruga” prekrižila suprugu uz slogan, “Bez nepotrebnog, užitak je savršen”, ali su još mnogo uspješnije bile reklamne poskočice u formi bećarca: ‘Mala moja, dobro si mi sjela, čim te uzmem orosiš se cijela’, ‘Kad sam kući zabijem u trenu, al’ slađe je na tuđem terenu’, ‘Mala moja, prirodno se nosi, nikad svoju livadu ne kosi’, ‘Mojoj snaši bolji sam neg’ Messi, svako večer hat-trick mi se desi’, korištene kako bi, navodno bile duhovite.

Duhovitost poruka su dakako vidjeli samo iz dotične tvrtke. Poseban dio povijesti obilježili su i politički plakati čiju su nepismenost, nečitljivost i simplificiranje tijekom svake izborne kamapnje kometirali stručnjaci za komunikaciju pokušavši pronaći neki iole suvisao plakat.

Za zaključiti je da od cjelokupne umjetnosti plakata koji rese ulice još jedino umjetničku razinu imaju radovi koji najvaljuju kulturne događaje i aktivistički plakati uvijek plemenitih “Prijatelja životinja”. Za sve druge uradke nastale tijekom zadnja dva desetljeća doista će nekom budućem kroničaru povijesti suvremenog hrvatskog plakata biti teško izdvojiti djela koja nisu do kraja ponizila i plakat i javnu poruku.

Facebook Comments



Loading...
DIJELI