Lijenost je najveća prepreka razvitku hrvatskog kulturnoga turizma!

7dnevno

Kod nas je rijedak slučaj stvaranja kulturno-turističke destinacije već proces ide obrnuto: mi već imamo turističku destinaciju koja se temelji na uglavnom masovnom turizmu, te ju onda obogaćujemo kulturnom ponudom ciljajući na turiste slučajne kulturne motivacije. Dakle, one koji su za kulturu i najmanje spremni izdvojiti

Kultura i turizam već su dvadeset godina tema brojnih simpozija na kojima svjetski stručnjaci raspravljaju o ulozi kulture koja bi trebala postati  jedan od najvažnijih čimbenika turizma.  U Hrvatskoj je najveća stručnjakinja za ovo pitanje znanstvenica,  Daniela Angelina Jelinčić, s kojom smo razgovarali o značenju i ulozi kulturnog turizma i koja je o toj temi napisala najvažnije djelo.

Godinama se bavite temom kulturnog  turizma. Objavili ste kapitalnu knjigu o toj temi, tako bitnoj za njegov razvoj. Što je, u stvari, kulturni turizam?

Teško je odrediti jedinstvenu definiciju kulturnog turizma budući da je njegov obuhvat vrlo širok. Ponekad to podrazumijeva posjete muzejima, izložbama, koncertima, ili je takva vrsta turizma vezana uz graditeljsku baštinu – od velikih religijskih spomenika do svjetovne arhitekture. S druge strane, za mnoga tradicijska društva, nematerijalna baština ima puno veću ulogu, kao i stil života, što također može biti predmetom turističkog interesa. Pojam kulturnog turizma, možda bi bilo najlakše primijeniti na ona putovanja koja uključuju posjete kulturnim resursima bez obzira na inicijalnu motivaciju. Naime, neki autori, kao npr. Greg Richards, smatraju da je putovanje kulturno ukoliko je motivacija kulturna. Tu moram izraziti djelomično neslaganje, jer znamo da ima posjetitelja kulturnih atrakcija,  čija motivacija i nije bila kulturna. To su posjetitelji koji su se na putovanje uputili zbog nekih sasvim drugih razloga, npr. odmora na suncu i moru, posjetu rođacima i prijateljima, sudjelovanju na kongresu i sl., ali su u destinaciji posjetili neke kulturne atrakcije.

Tako kulturne turiste prema stupnju motivacije možemo podijeliti na turiste primarne, usputne i slučajne motivacije. Rezultate kulturnog turizma u praksi mjerimo uzimajući u obzir sva ta tri tipa. Turisti primarne motivacije su, u stvari, oni o kojima Richards govori: turisti koji se na putovanje upućuju upravo radi kulture. Oni već u svojoj domicilnoj destinaciji odlučuju što će u turističkoj destinaciji posjetiti, te je neki vid kulture, u stvari, i privlačni i potisni faktor koji ih „tjera“ na putovanje. Takve kulturne turiste svi žele jer su često obrazovani, više zarađuju i više plaćaju. Ne smiju se, međutim, zanemariti ni potencijali kulturno-turističkog poslovanja turista usputne, odnosno slučajne motivacije. Prvi se u određenu destinaciju upućuju s nekim drugim primarnim motivom, a kulturni život ima tek sekundarno značenje, što sam već spomenula, ili su to, pak, turisti koji putuju na one događaje koji su u trendu, a njihova motivacija ne počiva na dubljem znanju i interesima. Turist slučajne motivacije načelno nema namjeru upoznati kulturu destinacije, ali za svog boravka dolazi u kontakt s lokalnim stanovništvom i, možda, i nesvjesno upoznaje njegov način života, odnosno kulturu. Iz toga je razvidno da turisti usputne, a osobito ovi slučajne motivacije, nešto manje financijski doprinose, ali su nesumnjivo važni.

Čak štoviše, Hrvatska se u svom obalnom pojasu uglavnom i oslanja na turiste slučajne motivacije. Međutim, za cjelogodišnje poslovanje kulturnih ustanova, odnosno atrakcija, tu bi logiku oslanjanja na turiste koji su već tu uglavnom zbog odmora na suncu i moru, svakako trebalo promijeniti, te osmisliti takve proizvode koji će ciljati na turiste primarne kulturne motivacije. Da zaključim, kulturni turizam je turizam specijalnih interesa koji podrazumijeva posjete osoba izvan mjesta njihova stalnog boravka koje su u cijelosti ili djelomično zainteresirane za povijest, umjetnost, baštinu ili stil života lokaliteta, regije, zemlje. Ta definicija obuhvaća materijalnu i nematerijalnu dimenziju kulture, a turisti se smatraju kulturnim turistima ukoliko bar djelomice pokazuju želju za sudjelovanjem u kulturnim aktivnostima.



Koliko je kulturni turizam zaživio u Hrvatskoj i koliko može pridonijeti  razvoju hrvatskog turizma?  

Kulturni turizam važna je odrednica hrvatskog turizma. Iako je osnovni hrvatski turistički proizvod „odmor na moru i suncu“, kulturni turizam, kao turizam specijalnog interesa ima vrlo važnu ulogu. Jako mi je teško govoriti o egzaktno mjerljivom značaju kulturnog turizma u Hrvatskoj jer, nažalost, ne postoje podaci koji bi nam pružili sliku o tome koliki je udjel kulturnog turizma naspram drugim oblicima turizma. Od podataka, međutim, znamo iz istraživanja TOMAS Ljeto, 2017. Instituta za turizam, da je 12% hrvatskih turista motivirano kulturnim znamenitostima i događanjima, što nije mala brojka. Spustimo li to na lokalnu razinu, za neke je destinacije ta motivacija još veća: tako npr. u Dubrovniku ta brojka prema jednom starijem istraživanju doseže 26%, a u Zagrebu 21,5%. Moguće je da su brojke danas još veće osobito nakon uspjeha serije Igra prijestolja, odnosno Adventa u Zagrebu. Po pitanju prihoda, prosječna dnevna potrošnja turista u Hrvatskoj je nešto malo manja od 79 eura, od čega se na kulturu dnevno troši nešto manje od 3 eura. Iako se to čini zanemarivo, to realno za kulturu, koja je većinski ovisna o proračunu ima veliki značaj. Ovisno o tipu atrakcije, postoje i takve koje se gotovo isključivo oslanjaju na tržišno poslovanje kao što su npr. glazbeni festivali (InMusic, Ultra i sl.) te im je turizam osnova poslovanja. Za takve atrakcije, kulturni turizam je osnovna hrana bez koje se ne može. Za većinu drugih, on predstavlja dodatan, ali važan prihod.

Kako se stvara kulturno turistička destinacija?

Jedan od problema s kojim se u Hrvatskoj susrećemo pri razvoju (kulturnog) turizma je taj, što pojedine atrakcije nisu dobro integrirane u destinaciju. To znači da atrakcija, možda, počiva na izvrsnoj ideji, sposobnim ljudskim resursima, kvalitetnom proizvodu, ali destinacija nije dovoljno zrela da ju se podržava bilo u smislu kvalitetne i ciljane promocije, usluga, osiguranja avioprijevoza izvan glavne sezone, slabe dodatne ponude u destinaciji i to osobito u zimskom periodu itd. Stvaranje kulturno-turističke destinacije podrazumijeva zrelost, ne samo kulturnog menadžera koji ima kvalitetan kulturni proizvod, već i zrelost svih ostalih dionika u lancu turističkog poslovanja. Kod nas je rijedak slučaj stvaranja kulturno-turističke destinacije, već proces ide obrnuto: mi već imamo turističku destinaciju koja se temelji na (uglavnom) masovnom turizmu, te ju onda obogaćujemo kulturnom ponudom ciljajući na turiste slučajne kulturne motivacije. Dakle, one koji su za kulturu i najmanje spremni izdvojiti.

Stvaranje kulturno-turističke destinacije značilo bi građenje iz početka, a dobar primjer prakse u tom smislu, svakako je Ogulin s Ivaninom kućom bajke, koja je otvorena tek kasnije, nakon niza postupaka senzibilizacije lokalnog stanovništva i njihovog uključivanja u Festival bajke, te onda i u planiranje i upravljanje samom Ivaninom kućom bajke. Preduvjet stvaranja kulturno-turističke destinacije je, dakle, sudjelovanje lokalnog stanovništva u odlukama o turističkom razvoju budući da će ono biti u svakodnevno izravnom kontaktu s posjetiteljima, te im potencijalno pružati i neke usluge. Sljedeći korak je osiguravanje suradnje svih ključnih dionika kulturno-turističkog poslovanja, te povezivanje interesa za dobrobit čitave destinacije, odnosno razvoja zajednice. To uključuje hotelijere, ugostitelje, turističke urede, ostale kulturne i druge atrakcije, prometna poduzeća, ukratko sve dionike jedne zajednice s kojima turist dolazi u kontakt. Na kraju, turist ne posjećuje samo kulturno-turističku atrakciju, već čitavu destinaciju pa je izuzetno važno da svi igraju zajedničku igru. Kontinentalne destinacije u tome mogu vidjeti priliku.

Što strance najviše zanima od kulturne ponude uključene u turističku destinaciju, odnosno, koji sadržaji?

Podaci pokazuju kako turiste u Hrvatskoj najviše zanimaju kulturne znamenitosti, odnosno kulturna događanja. To je primjerice vidljivo po posjetama UNESCO-ovim lokalitetima kojih je za tako malu zemlju priličan broj. Za pojedina tržišta (primjerice Korejce), UNESCO-ovi su lokaliteti neizostavan dio ponude, neka vrta prestiža,  odnosno tzv. must-see atrakcije.

Već poslovično popularan Dubrovnik, ne samo da predstavlja snažnu baštinsku atrakciju, već je i meka za posjetitelje motivirane filmskim turizmom koji tamo dolaze zainteresirani za lokacije na kojima je snimana serija Igra prijestolja. Japanci su, primjerice, vrlo zainteresirani za te atrakcije. Osim već spomenutog istraživanja TOMAS, koje daje dosta općeniti pregled turističke motivacije, nažalost, nemamo jasnu sliku o specifičnom interesu turista za pojedine kulturne atrakcije. No, u praksi je vidljiv nesumnjiv interes za popularne glazbene festivale, a u posljednjih nekoliko godina bilježimo i boom adventskih događanja čiju je praksu potaknuo uspjeh Zagreba. Međutim, turistima slučajne kulturne motivacije na koje se Hrvatska većinski oslanja, nije bitna veličina i poznatost atrakcije. Svaki novitet u mikro destinaciji u kojoj ljetuju može obogatiti ponudu i dobrodošla je dodana vrijednost u smislu moguće diversifikacije aktivnosti turista.

U posljednje vrijeme diversifikacija potražnje vidljiva je u individualiziranim turama, traže se doživljaji prilagođeni individualnim interesima pojedinaca, a to onda uključuje vrlo raznoliku ponudu koja ide u paketu s gastronomijom, odnosno s ostalim oblicima turizma, npr. – eko, vitality ili avanturističkim turizmom. Veliki potencijal u tom smislu na svjetskoj se razini vidi u ponudi kreativnog turizma koji podrazumijeva sudjelovanje u aktivnostima koje su najčešće vezane uz lokalni život – npr. kulinarski tečajevi, izrada predmeta i sl. – odnosno turizma koji uključuje participativno iskustvo – npr. branje maslina, lavande, grožđa. Trendovi pokazuju potražnju za svakim oblikom turizma doživljaja, no procijenjujem da tu još uvijek kaskamo u ponudi.

Možete li nam navesti uspješne i neuspješne primjere kulturnog turizma u Hrvatskoj? 

Pored već poslovično dobrog primjera Ivanine kuće bajke, treba spomenuti i Eko muzej Batana u Rovinju. To su primjeri koji su svoj razvoj temeljili upravo na lokalnoj zajednici, njenoj kulturi, te predstavnike zajednice ravnopravno uključivali u razvoj projekta. No i to ima svojih dobrih i loših strana. Uključiti same ljude iz zajednice, s jedne strane znači osigurati održivost projekta u smislu njegovog odobravanja kao i pružanja mogućnosti zaposlenja ili nekog drugog vida koristi koju lokalna zajednica od toga ima. S druge strane, ima situacija kada upravo ta lokalnost dovodi do manjka profesionalizma, što se odražava na poslovanje. Tako se događa, primjerice, da su vrata atrakcije za turiste zatvorena, jer odgovorna zaposlenica baš kuha ručak ili vodi psa kod veterinara.

Dobar je primjer i Muzej krapinskih neandertalaca koji je jednoj relativno maloj zajednici donio ključnu točku turističkog razvoja. Danas, međutim, Krapina traži i druge načine turističke valorizacije svojih kulturnih resursa, nezadovoljna pretežito školskim turizmom koji je primarno tržište za taj Muzej, iako ne bi trebalo biti jer je riječ o atrakciji za puno šire tržište.

Kao veliki iskorak u kulturno-turističkom razvoju treba istaći Šibenik koji je ne samo uspio u upisivanju svojih kulturnih dobara na UNESCO-ov popis svjetske baštine, već pribavlja značajna sredstva EU fondova za njenu revitalizaciju, a onda i suvremenu namjenu koja je kulturno-turistički privlačna. Destinacija se tome prilagođava, pa se ukorak tome povisuje i kvaliteta smještaja, ugostiteljske ponude odnosno dizajnerskih trgovina. Ključ takvog razvoja leži na gradskim odlukama za koje je postojao konsenzus, te se razvoj usmjeravao upravo na kulturu, a ne neka druga područja.

Koliko su turistički djelatnici opoznati s važnošću uključivanja kulture i baštine u turističku ponudu?  

Prije dvadesetak godina kultura, odnosno baština, bile su ukras na turističkim brošurama i te resurse turistički djelatnici nisu smatrali ozbiljnim faktorom turističkih prihoda Hrvatske. Situacija se, srećom, promijenila, što zbog trendova potražnje za kulturnim turizmom, što zbog uspješnih primjera prakse. Procijenjujem da će svijest o potrebi uključivanja kulture u turističku ponudu još više rasti, paralelno s potražnjom za doživljajima, jer je upravo kultura ta koja kroz glazbu, vizualnu kulturu, gastronomiju potiče emocije. Znanost je pokazala da emotivna asocijacija s nekim lokalitetom stvara pamtljiva iskustva i želju za povratkom pa će, stoga, udjel kulture u turizmu najvjerojatnije rasti.

Kao dobar primjer prakse treba spomenuti i neke recentne soft projekte, kao što je serija edukacija za turističke vodiče i kulturne djelatnike na temu vrlo specifičnih tema kulturno-turističkog poslovanja, kao što su vještine interpretacije kulture za turista ili stimuliranja svih osjetila kako bi doživljaj destinacije bio potpun i pamtljiv. Udruga Interpretirajmo Hrvatsku, u tom smislu radi značajne iskorake u posljednje vrijeme, a reakcije polaznika takvih tečajeva su nevjerojatno pozitivne, što obećava primjenu stečenih znanja u svakodnevnom radu s turistima.

Kakvi su  primjeri iz svijeta? Što sve stranci uključuju u ovo vitalno područje kojim se i reprezentira baština?

Baštinu je nužno predstaviti na suvremen način, često uporabom novih tehnologija ili koristeći alate, odnosno priče koje kulturu nekog prošlog vremena i s kojom se teško identificirati, današnjem čovjeku mogu približiti. U tom je  smislu vrlo pogodna uporaba kreativnih industrija – glazbe, dizajna, filma, novih tehnologija – odnosno odabir pravilne i zanimljive interpretacije. To često podrazumijeva i aktivnosti sudjelovanja posjetitelja kulturne atrakcije u nekom vidu aktivnosti. To može biti kviz znanja, samostalno „otkrivanje“ činjenica vezanih uz kulturnu atrakciju u vidu neke igre ili korištenjem novih tehnologija, povezivanje atrakcije s vezanim uslugama (npr. gastronomijom), a sve kako bi se pružio ukupni doživljaj. Veliku ulogu tu igraju i digitalni gadgeti jer izravno uključuju posjetitelja u prezentaciju kulture, odnosno u njenu potrošnju. To je među prvima u svijetu promovirao Disney, a u Europi, Heineken Experience u Amsterdamu,   predstavivši na taj način industrijsku baštinu stare pivovare. Koncept je dobar, no za ukus mnogih, čak i previše komercijaliziran. Na tom tragu zanimljiv je i Muzej votke u Varšavi koji, za razliku od Heinekena, nalazi mjeru između kvalitete i komercijalne koristi. Danas je fokus na eko muzejima, dakle muzejima koji nastaju iz zajednice, a čiji je cilj osigurati održivost baštine, a tek onda je ponosno pokazati i turistima.

Kako kulturni djelatnici mogu pomoći u stvaranju kulturnih destinacija?

Kulturni su djelatnici prvenstveno stručnjaci u području kulture i njihova bi uloga trebala biti u osmišljavanju projekata visoke vrijednosti. Stvaranje destinacije, međutim, nikako ne može ovisiti samo o sektoru kulture. Iako od kulture sve kreće, za stvaranje destinacije potrebna su mnoga druga znanja i vještine, odnosno potrebno je uskladiti poslovanje s ostalim dionicima destinacije. Najveća vrijednost koju kulturni djelatnici stoga mogu pružiti, kvalitetan je proizvod uz veliku volju za suradnju s ostalima.

Kako se knjižnice uključuju u ovo područje, jesu li angažirane i kakve sadržaje mogu ponuditi strancima i domaćim turistima?  

Knjižnice su u mnogim, osobito malim lokalitetima, često fokalna točka kulture. One za zajednicu ne predstavljaju samo mjesto gdje se mogu posuditi knjige, već i mjesto susreta, izložbi, koncerata, promocija knjiga i sl. Stoga je njihova uloga u malim zajednicama prilično velika. U turističkom smislu, jednako tako mogu ponuditi događanja koja će obogatiti kulturnu ponudu. Neke su naše knjižnice svojedobno osmislile vrlo zgodne programe, kao npr. „Sezona u knjižnici“ u Poreču ili „S knjigom na plažu“ na Braču. Potonja je omogućavala turistima posudbu knjiga i časopisa s dopuštenjem njihovog iznošenja „na plažu“. Cilj ovakvog programa nije bio isključivo razvoj kulturnog turizma, već promocija čitanja, što bi i trebalo biti u fokusu takvih ustanova.

Svojedobno je povjesničarka umjetnosti iz tvrtke Muze Dragana,  Lucija Ratković Aydemir, osmislila niz malih atraktivnih muzeja koji su postali vrlo poplarni. Kakve su razlike u interpretaciji koja se odvija na dvije razine:  oralna-komunikacijska razina i interpretacija opipljive,  materijalne kulturne baštine, na primjer, nekog muzejskog predmeta, odnosno, koja je razlika između interpretacijskih i informativnih centara, te muzeja koji se i sami polako transformiraju u interpretacijske centre?

Interpretacija je često puno važnija od samog proizvoda koji se predstavlja. Način na koji ćemo ispričati priču može biti snažniji od atraktivnosti samog kulturnog proizvoda. Osobna komunikacija puno je snažnija od pisane, a najbolji se rezultati postižu interpretacijom sa sudjelovanjem, dakle, uključivanjem posjetitelja u izravne aktivnosti vezane za predmet koji se predstavlja. Muzeji također koriste interpretaciju, no za razliku od interpretacijskih centara, često su statični. Interpretacijski centri su tematski postavljeni, što posjetitelju omogućuje lakšu identifikaciju, za razliku od muzeja koji često predstavljaju nekoliko različitih tema. Tematiziranje je jedno od osnovnih načela u stvaranju doživljaja i interpretacijski centri u tom se pokazuju dinamičnijima.

Postoji li neki zanimljiv projekt koji se bavi urbanom revitalizacijom?

U svijetu su brojni takvi primjeri, primjerice u revitalizaciji gradskih četvrti kao što su londonski East End, Aranbianranta u Helsinkiju, Subtopia mikro klaster u stockholmskoj četvrti Botkyrka, Praga Poludnie u Varšavi ili Poblenou u Barceloni. Trenutno radim na projektu RESTAURA koji je financiran sredstvima prekogranične suradnje, Interreg Središnja Europa, i koji uključuje revitalizaciju četiriju europskih gradova kroz javno-privatno partnerstvo. Pilot akcija u Hrvatskoj je starogradska jezgra grada Buzeta za koju je napravljen integrirani plan revitalizacije, a koji uključuje i turističko poslovanje temeljeno na tradicijskim obrtima i kreativnim industrijama uz urbano uređenje. Projekt ne uključuje fizičku obnovu, već pripremu dokumentacije što je značajna stavka svakog projekta i temelj za kvalitetno urbano planiranje. Nadam se da će to biti temelj za uistinu kvalitetnu buduću revitalizaciju. Posebno zanimljiva pilot akcija je i dvorac Rihemberk u Novoj Gorici koji je dio istog projekta, a koji uključuje i zaštitu – šišmiša. U tom smislu, povezivanje kulturne i prirodne baštine, kao i lokalne gastronomije predstavlja objedinjeni turistički proizvod za turizam doživljaja.

Koliko su mladi umjetnici i kulturno-umjetnička scena uopće, cijenjeni, prepoznati i traženi u kreativnoj industriji i u turizmu,  te mogu li i koliko svojim posebnim talentima i znanjem,  doprinijeti u stvaranju doživljaja? Uz toliko praznih prostora u gradu, imaju li mladi umjetnici prostor za rad?

Spomenuta tvrtka Muze, u razvoj eko muzeja uvijek uključuje upravo mlade stručnjake iz područja kreativnih industrija. Najbolji primjer suradnje sektora kreativnih industrija i turizma svakako je Hotel Lone u Rovinju koji je opremljen proizvodima hrvatskih dizajnera i umjetnika. Iako su ustanove kulture još uvijek dosta statične, vidi se pomak u tom smislu, bilo u postavljanju novih izložbi, bilo u suvenirskoj ponudi,  za što se angažiraju mlađi kreativci. Treba reći i to da postoje umjetnici koji ne žele biti asocirani s kreativnim industrijama, jer smatraju da bi se njihov rad tako previše komercijalizirao. Priliku za djelovanje umjetnici i kreativci imali bi, primjerice, revitalizacijom prostora bivšeg Gredelja u Zagrebu o čemu se već dugo priča, no ništa se ne događa.

Koja je najveća prepreka razvitku kulturnog turizma?

Lijenost…

 

 

Facebook Comments

Loading...
DIJELI