Izložba Zagrebačka serigrafija

Izložbom grafika dvanaestorice umjetnika koji su u realizaciji svojih umjetničkih zamisli primjenjivali medij propusnoga tiska i novi formalni jezik – od geometrijske apstrakcije, neokonstruktivizma, optičke umjetnosti do apstrakcije obojenog polja pravilnih ili organskih formi oštrih rubova, prezentira se fenomen Zagrebačke serigrafije

Otvorenje izložbe “Zagrebačka serigrafija” održat će se u ponedjeljak, 26. studenoga s početkom u 19 sati, u Kabinetu grafike HAZU u Zagrebu.

Kako ističe ravnateljica Kabineta grafike mr. Slavica Marković – izložbom grafika dvanaestorice umjetnika koji su u realizaciji svojih umjetničkih zamisli primjenjivali medij propusnoga tiska i novi formalni jezik – od geometrijske apstrakcije, neokonstruktivizma, optičke umjetnosti do apstrakcije obojenog polja pravilnih ili organskih formi oštrih rubova, prezentiramo fenomen Zagrebačke serigrafije. Ističući ovu iznimno važnu pojavu šezdesetih i sedamdesetih godina u hrvatskoj likovnoj umjetnosti  osvijetljavamo zapostavljeno poglavlje grafičke umjetnosti koje se razvijalo i oblikovalo u specifičnom kulturnom okruženju tada kozmopolitskoga grada.

Ivan Picelj, Juraj Dobrović, Miroslav Šutej, Aleksandar Srnec, Eugen Feller, Mladen Galić, Ljerka Šibenik, Ante Kuduz, Julije Knifer, Vjenceslav Richter, Đuro Seder i Dean Jokanović Toumin formirali su relativno homogenu skupinu umjetnika. Iako djelujući individualno, bez programaskoga koncepta, te svaki ponaosob istražujući potencijale serigrafije, oni idu korak s europskim trendovima i suvremenim umjetničkim pojavama. Značajan poticaj za eksperimentiranje i realizacije u tome mediju bila je sitotiskarska radionica – Atelijer Brane Horvata koji je kontinuirano omogućavao visoku kvalitetu tiska. Osim za domaće autore, radio je i za talijansku Galeriju Del Deposito grafičke listove Lucia Fontane, Victora Vasarelyja, Maxa Billa, Getulia Alviania i brojnih drugih istaknutih umjetnika.

Važan doprinos ovoj pojavi je i poticajna atmosfera intelektualne elite. Zagreb je organizacijski centar Novih tendencija (1961.-1973.), umjetničkog pokreta europskih raspona u kojem su se konsolidirali kreativni potencijali (umjetnici) te kooperativna i motivirajuća likovna kritika (Vera Horvat – Pintarić, Matko Meštrović, Mića Bašičević, Božo Bek, Boris Kelemen, Radoslav Putar…). U kontekstu visoko valoriziranih pratećih programa produciraju se i organiziraju respektabilne međunarodne izložbe,  Međunarodni muzički bijenale, Zagrebačka škola crtanoga filma, Teatar ITD i drugi.  U tom periodu  bujanja internacionalnih sadržaja najviše umjetničke razine i kvalitete, serigrafija je kao lako dostupan multioriginal, postala neizostavno sredstvo divulgacije avangardnih umjetničkih pojava. U skladu s programskim konceptom Novih tendencija ona je poželjna likovna vrsta i kvalitativna dopuna novim sadržajima. Na Zagrebačkoj izložbi jugoslavenske grafike, koju od 1960. organizira Kabinet grafike, serigrafija je izborila legitimitet i ravnopravni status već 1964. godine. A nakon što je međunarodni žiri, u kojem je sudjelovala tada vrlo utjecajna likovna kritičarka Vera Horvat – Pintarić dodijelio Veliku premiju Victoru Vasarelyju na 6. međunarodnom bijenalu grafike u Ljubljani (1965.)i ta je tradicionalno koncipirana manifestacija širom otvorila vrata autorima koji rabe medij serigrafije.

Samo dvije godine poslije, u siječnju 1968., mladi likovni kritičar Jerko Denegri, organizirao je izložbu (Juraj Dobrović, Eugen Feller, Mladen Galić, Ante Kuduz, Ivan Picelj, Aleksandar Srnec, Miroslav Šutej)  u Salonu MSU u Beogradu, na kojoj je istaknuo tezu o postojanju Zagrebačke serigrafije.
Prateći kronologiju nastanka odabranih grafika od 1957. do 1974. godine, obuhvatili smo dominantnu liniju i predstavili tipologijski raspon Zagrebačke serigrafije te njena dva bitno različita pola. S jedne strane su sistemski konstruktivni i optički principi  Ivana Picelja, Aleksandra Srneca i Jurja Dobrovića, dok je s druge strane mobilna koloristička fantastika Miroslava Šuteja i srodnog mu Ante Kuduza. Između spomenutih susrećemo geometrijski minimalizam Julija Knifera, Eugena Fellera, Deana Jokanovića Toumina, apstrakciju obojenog polja oštrih rubova Mladena Galića, Ljerke Šibenik i Đure Sedera te sistemsku grafiku Vjenceslava Richtera, ističe Marković.



Facebook Comments

Loading...
DIJELI