Graz – štajerska prijestolnica kulture

0
109

Kada je sagrađen i otvoren Kunsthaus Graz - jedna od najneobičnijih građevina svijeta koju su sagradili Peter Cook i Colin Fournier kao centar suvremene umjetnosti - nanovo je potvrđeno da i najsmjelije arhitektonsko ostvarenje može živjeti u apsolutnom suglasju s baroknim građevinama, a i zauvijek je nestala uvriježena predrasuda o Austrijancima kao konzervativnim duhovima nesklonima najekstravagantnijim potezima

Kada je sagrađen i otvoren Kunsthaus Graz jedna od najneobičnijih građevina svijeta koju su sagradili Peter Cook i Colin Fournier kao centar suvremene umjetnosti – nanovo je potvrđeno da i najsmjelije arhitektonsko ostvarenje može živjeti u apsolutnom suglasju s baroknim građevinama, a zauvijek je nestala i uvriježena predrasuda o Austrijancima kao konzervativnim duhovima, nesklonima najekstravagantnijim potezima.

Ne samo da je ta građevina u središtu grada, tik uz rijeku Muru, 2003. postala svjetski poznata inovativnošću izvedbe i novi simbol Graza, već iz njezine futurističke unutrašnjosti, nalik na kita, možete uživati u pogledu na znameniti Schlossberg, brdo obraslo šumom, na kojemu je od nekadašnje najstarije utvrde danas u potpunosti očuvan toranj sa satom.

Kulturni zamah koji je ovaj maleni štajerski grad i nekadašnja carska prijestolnica dobio 2003. godine kada je proglašen europskim gradom kulture, nije stao. Nećete se razočarati odete li na kratkotrajni izlet u potrazi za kulturnim atrakcijama u rasponu od ljetnog jazz festivala, koncerata klasične glazbe u dvorcu Eggenberg, vrhunskih izložaba, kazališnih predstava ili nastupa rock’n’roll legendi, odnosno zaputite li se u poznate kulturne destinacije kao što su Stadthalle, Opera, Nova galerija Graz, Schauspielhaus i forum Stadtpark, uvijek pun iznenađujuće dobrih izložaba.

Ono što stvara čaroban šarm Graza, osim mnoštva mladih ljudi koji tamo studiraju ili tek putuju Europom, umijeće je kojim su stari i novi dijelovi grada povezani u skladne cjeline kroz koje, za razliku od magalopolisa koji nameću brzo kretanje među kulturnim znamenitostima, možete polako šetati.

U Kunsthausu, koji je često svojom arhitekturom posjetiteljima jednako dojmljiv kao i izložbe koje se u njemu održavaju, trenutno gostuje japanski umjetnik Koki Tanaka, čiji projekti istražuju mogućnosti novih građanskih inicijativa. Podsjećajući, među ostalim, na tragediju Fukushime 2011., odnosno protest protiv nuklearne energije, ali i starije protestne skupove, Tanaka u stilu buntovnika šezdesetih, zadnjih utopista koji su vjerovali u bolji svijet, postavlja pitanje: „Što i kako možemo postići zajedno?“

Pozivajući na protest i suradnju, aktualiziranje teških problema iz prošlosti, Tanaka ipak, iz vizure umjetnosti, odnosno kulture, ostavlja nadu da javni protesti još imaju smisla ma koliko god to bezizgledno izgledalo u današnjem svijetu sve većeg globalnog siromaštva, terorizma, izbjeglištva, deložacija, policijske represije, bankarskog nasilja i ekonomskih ratova.

Kako je Kunsthaus, odnosno Alien, smješten uz rijeku Muru, obično je najbolje posjetiti remek djelo američkog arhitekta, Vita Acconcija – Otok na Muri – Murinsel – načinjen od čelika, s kafićem, otvorenim kazalištem i igralištem, vrhunsko mjesto za predah prije duže šetnje.

Carski grad

Kako s čeličnog otoka odlično vidite znamenito povijesno brdo s ostacima tvrđave i slavnim tornjem sa satom koji na 475 metara dominiraju gradom, najbolje se popeti stazama ili liftom do vrha, odakle se pruža prekrasan pogled na panoramu ovog kozmopolitskog grada koji se razvio upravo u podnožju brda na mjestu starog rimskog naselja. Upravo sa Schlossberga, u čijoj se unutrašnjosti isprepletenoj tunelima povremeno održavaju izložbeni događaji, možete razmišljati o burnoj povijesti ovog gradića.

Srednji vijek, barok, carska povijest sve je to vidljivo u jezgri srednjovjekovnog grada s tijesnim i nepravilnim ulicama, koja se nalazi između lijeve obale Mure i podnožja Schlossberga, kao i u novom dijelu grada sa širokim i pravilnim ulicama i prostranim trgovima na desnoj obali rijeke.

Među najvažnijim povijesnim znamenitostima je Carska katedrala s bogatim gotičkim i baroknim inventarom, te ostacima freske na fasadi, ali i jednim od najvećih orgulja u ovom dijelu Europe. Ranobarokni mauzolej cara Ferdinanda II. građen je od 1614. po nacrtima Pietra de Pomisa i u njemu se nalazi grobnica Ferdinanda II. i njegove žene. U staroj se jezgri izdvaja i Landhaus (Parlament) u kojem zasjeda Federalni parlament pokrajine Štajerske, a riječ je o raskošnoj palači u lombardskom stilu koju je gradio Domenico dell’ Allio od 1557. do 1565. godine.

Burg je dvorski kompleks s dvostrukim gotičkim stubištem, koji je od 1438. do 1453. dao izgraditi Fridrik III., car Svetog Rimskog Carstva, jer je maleni dvorac na Schlossbergu bio premalen i neudoban. Burg je ostao rezidencijom austrijskog dvora sve do 1619. godine, a danas je rezidencija štajerske Vlade. Koga takve teme zanimaju, može vidjeti oružarnicu Landeszeughaus iz 1642. – najveći muzej oružja na svijetu s više od 32.000 komada oružja. Mnogo je ljepše, po našem mišljenju, uživati u starim vizurama grada, pogledati barokne plače Herberstein, Goess, Welshersheimb i Attems, besprijekorno uređena stara gradska dvorišta s kafićima i cvijećem, ili razgledati brojne skulpture kojima su oplemenjene javne površine.

Joanneum – od najstarijeg do najsuvremenijeg kulturnog blaga

Koliko su izvanredno Štajerci spojili staro i novo svjedoče muzeji Zemaljskog muzeja Joanneuma kojega je 1811. utemeljio nadvojvoda Johann, a koji su danas objedinjeni u fantastičnu cjelinu od 17 muzeja starih i novih institucija (među kojima su i navedeni Kunsthaus i Oružarnica), tvoreći jedan od najvećih kulturnih kompleksa u ovom dijelu svijeta. Nadvojvoda je za začetak Joanneuma poklonio svoju prirodnoznanstvenu zbirku i osnovao muzej, ne bi li „zadovoljio žeđ publike za znanjem“. Kako je i želio, Joanneum nije bio samo muzej, već i obrazovno istraživački institut na kojemu su radili neki od najpoznatijih austrijskih znanstvenika, poput mineraloga Friedricha Mochsa i Franza Xavera Ungera, nazvanog „ocem paleobotanike“, koji je tamo podučavao biologiju od 1835. do 1849. godine, ali i Nikola Tesla što je činjenica kojom se ova institucija ponosi. Iz Joanneuma su izrasle važne znanstvene institucije, kao što su Štajerski zemaljski arhiv i Štajerska zemaljska knjižnica.

Među najraskošnijim muzejima Joanneuma je jedan od najljepših austrijskih dvoraca Eggenberg (Schloss Eggenberg) u zapadnom dijelu Graza. U cijelosti sačuvanim dvorskim prostorijama, prostranim slikovitim vrtovima, ali i umjetninama u rasponu od 5. do 19. stoljeća, dvorac se smatra jednim od najvrjednijih spomenika kulturne baštine Austrije. Zbog svoje kulturne i povijesne važnosti, 2010. godine upisan je na Unescov popis zaštićenih spomenika povijesnog središta Graza. Građen je od 15. do 17. stoljeća na mjestu srednjovjekovnog dvorca kao trokatna rezidencija jedne od najmoćnijih austrijskih obitelji. Arhitekt, Giovanni Pietro de Pomis, na njegovom je uređenju u 17. stoljeću radio u suradnji s dvorskim slikarom Weissenkircherom.

Hans Ulrich von Eggenberg je u 17. stoljeću uredio dvorac u stilu španjolskog Escoriala kao „kompleksnu alegoriju svemira“. Pri planiranju, upotrebljavao je i načela astronomije, astrologije i alkemije. Zbog toga dvorac ima kvadratičan tlocrt sa središtem u obliku gotičkog tornja, s tornjevima na sva četiri kuta koji predstavljaju četiri godišnja doba usmjerena prema četiri strane svijeta. Dvorac ima 365 vanjskih prozora (prema broju dana u godini), 52 na 24 prostorije (broj tjedana u godini i sati dana), a svaki kat ima po 31 sobu (broj dana u mjesecu). Drugi kat s terasom (piano nobile) ima dodatnih 8 prozora, ukupno 60 (broj sekundi u minuti i minuta u satu).

Sjevernu stranu dvorca čini planetarni vrt i lapidarij.. Soba bivšeg vlasnika, Balthasara Eggenberga, koji je u srednjem vijeku posjedovao kraljevsku licencu za kovanje novca, pretvorena je u numizmatički muzej koji se nalazi u donjem dijelu dvorca, a osim rimskog i keltskog novca objedinjuje sve nacionalne kovanice iz kojih se može očitati austrijska povijest. Kolekcija umjetnina, u rasponu od srednjeg vijeka do rane moderne, u Staroj galeriji (Alte Galerie) pokazuje razvoj europske umjetnosti i jedna je od najznačajnijih umjetničkih zbirki u srednjoj Europi.

U neposrednoj blizini dvorca, točnije u vrtu, uređen je lapidarij 2004. kao najveća i najznačajnija rimska zbirka na otvorenom. Drugo važno odredište je muzejski paviljon Flavia Solva s arheološkim nalazištem. Oba su lokaliteta nadograđena sofisticiranim suvremenim arhitektonskim rješenjima koja finim materijalima zaštićuju nalazište, ali i otkrivaju bogatstvo nalaza.

Joanneum je 2009. oplemenjen i novom muzejskom četvrti što povezuje zgrade Nove galerije Graz i Prirodoslovnog muzeja na križištu Raubergasse, Neutorgasse i Kalchberggasse u centru grada. Riječ je o fantastičnom arhitektonskom zahvatu španjolskih arhitekata iz ureda Nieto/Sobejano iz Madrida i tvrtke eep architekten koji su golemi Muzej suvremene umjetnosti otvorili ispod površine trga, povezujući tako povijesne zgrade netaknutom plohom. Do podzemnih galerijskih prostora, Štajerske zemaljske knjižnice i Multimedijske zbirke, dolazi se pokretnim stepenicama, dok je ploha trga oplemenjena svjetlosnim staklenim otvorima koji prolaznicima omogućuju pogled na podzemne atraktivne kulturne sadržaje.

Štajerska povijest se može doživjeti i u posebnom Narodnom muzeju, dok je u mjestašcu Steinz otvoren zaseban Muzej lova, u kojemu je najsuvremenijim muzeološkim pomagalima ispričana povijest lova, od prethistorije do danas. Osim navedenih institucija i muzeja, Joanneum objedinjuje i Prirodoslovni muzej i Arheološki muzej, te reprezentativni park skulpture. Stoga, uputite li se do Graza barem na jedan dan – nećete pogriješiti.

Od prijestolnice careva, do grada studenata

Graz se u povijesnim kronikama prvi put spominje 1128. godine, kada su ga naseljavali pretežno slavenski stanovnici, no u 12. stoljeću, s jačanjem obrta i trgovine, doselili su se bavarski kolonisti koju su postepeno potisnuli slavenske starosjedioce.

To je, osim iz brojnih dokumenata, vidljivo i u nazivu, jer se jedno vrijeme mjesto nazivalo Bavarski Gradec (Bayrisch-Grätz). Ipak je u gradskoj toponimiji bila i dalje jasno vidljiva slavenska osnova, na koju se postupno nadograđivalo njemačko govorno nazivlje.

U 12. stoljeću, u vrijeme grofa Otokara III. Traungovca, postao je glavni grad Štajerske. Pripadnik obitelji Habsburg, Leopold III., proglasio je 1379. godine štajerski Gradec-Graz prijestolnicom svoje države. Car Fridrik III. je deset godina iz Graza, kao prijestolnice, vladao Svetim Rimskim Carstvom. Car Ferdinand I. je svom sinu Karlu II. dao na upravu unutarnjoaustrijske zemlje (Štajerska, Koruška, Kranjska i Istra), a on je 1564. godine odabrao Graz za glavni grad zemalja kojima je vladao. U Grazu, koji je tada imao 30.000 stanovnika, došlo je do izgradnje reprezentativnih zdanja. Karla je naslijedio sin Ferdinand II., koji je kasnije postao car. On je izgradio poznati mauzolej kraj katedrale u kojem je i pokopan. Nakon njega, Graz je prestao biti prijestolnica. U tom značajnom razdoblju, u Gradcu je bio 1608. osnovan hrvatski kolegij, koji je djelovao do 1624., kada se preselio u Beč.

Potkraj 16. stoljeća, Graz je postao središtem zapovjedništva koje je zapovijedalo i hrvatskim područjem – Slavonska vojna krajina. Iz grada se zapovijedalo glavnim utvrdama Varaždin, Koprivnica, Križevci i Ivanić. Zanimljivo je da su u spomenutim utvrdama od 16. do 18. stoljeća zapovjednici bili najčešće časnici podrijetlom iz Graza i njegove štajerske okolice.

Godine 1849. u Grazu je osnovana poznata orguljarska Umjetnička radionica Heferer, koja od 1868. djeluje u Hrvatskoj.

U Grazu postoji 6 sveučilišta, s ukupno 50.000 studenata, od kojih više od 80 posto čine stranci. To Graz čini drugim najvećim obrazovnim središtem u Austriji, nakon Beča. Sveučilište Graz (Universität Graz) najveće je sveučilište i broji 28.500 studenata, dok je na drugom mjestu Tehničko sveučilište (Technische Universität), saa 11.500 studenata.

Od 16. do 20. stoljeća mnogo je hrvatskih studenata studiralo u Grazu, pa je i danas relativno brojna hrvatska studentska zajednica u tom gradu.