Profesor na Fakultetu likovnih umjetnosti u Skopju, trenutno na dužnosti dekana Fakulteta likovnih umjetnosti na Sveučilištu Sv. Ćirila i Metoda u Skopju na poziv voditelja galerije Svebora Vidmara izlaže seriju crteža u kojima donosi mračne vizure današnjeg vremena
Crtež je oduvijek bio najteža umjetnička disciplina koju su do perfekcionizma mogli dovesti samo posvećeni slikari.
U galeriji “Vladimir Filakovac” od ponedjeljka se može vidjeti doista posebna izložba uglednog makedonskog gosta – Blagoja Manevskog (1957.).
Profesor na Fakultetu likovnih umjetnosti u Skopju, trenutno na dužnosti dekana Fakulteta likovnih umjetnosti na Sveučilištu Sv. Ćirila i Metoda u Skopju na poziv voditelja galerije Svebora Vidmara izlaže seriju crteža u kojima potvrđuje svoj poseban umjetnički status.
Riječ je o crno bijelim radovima u kojima crtač stvara rastere u kojima crtež postaje rešetka s poljima debljih ili tanjih izvučenih linija koje u različitim ritmovima propuštaju svjetla. Efekt je vrlo jak zbog izvanredne gustoće linija koje stvaraju višestruke emocionalne doživljaje. U jednom crtežu linije su tako zbijene da tvore ploču metalnog sjaja koju po sredini presijeca smo jedna horizontalna crta. Još je dramatičniji rad u kojem između četiri crna stupa probijaju svjetlije zone crta, a rad je također u sredini prepolovljen horizontalom. Treći se sastoji od četvorina ispunjenih zavojnicama, dok četvrti rad tvori gusto tkanje crtovlja koje se poput stepenica uzdiže ka vrhu.
Iako zagrebački kitičar Milan Bešlić točno ustvrđuje da je Manevski izgrađivao stvaralačku individualnost na prepoznatljivim estetskim premisama koje se iščitavaju u apstraktnom diskursu na liniji koju su povukli veliki klasici 20. stoljeća redukcijom narativnih elemenata, odnosno, da se bavi traženjem novih likovnih vrijednosti u samom mediju kojega oblikuje elementarnošću crte i tvorivima: grafitnom olovkom i, poetskom imaginacijom, dodala bih da izložena djela nose i mnogo tmurnija značenja.
Apstraktni crtački postupak u rangu ekeprimenata ovdje je prije svega u svojstvu označavanja duha vremena – crne vertikale na bijeloj površini papira odašilju mračne znakove. Već i sami nazivi djela: “Skriveno-vidljivo II”, 2017., “Bijesan”, 2017., “S druge strane”, 2008., “Mirovanje, 2011.,”Tjeskoba”, 2010. podcrtavaju nemir doba u kojem živimo. I Makedonija i Hrvatska i ostatak svijeta rijetko su kada u povijesti prikazivali tako tegobne vizure kao danas, čak i u 20. stoljeću koje je usavršilo masovnu smrt dvjema idologijama. U 21. stoljeću gotovo kao da su oslobođeni oni jezivi jahači Apokalipse na jedan svijet koji se savija od bijede, gladi, sveopće patnje i ratova. S jedne strane javna smaknuća .pred kamerama sa srednjovjekovnim oružjem koje svi mogu gledati uživo, što nisu mogli očekivati da će javno moći gledati ni najveći pervertiti, prijetnje interkontinentalnim nukelaeranim raketama, stvaranje ljudi robova i nove globalne sirotinje – ne nude radosne horizonte zbunjenim teoretičarima današnjice svih vrsta od filozofa do sociologa. Upravo se i na ulicama Barcelone prolijeva krv za ovu prekrasnu zemlju koja se želi osamostaliti. Manveski, međutim vrlo jasno ocrtava u svojim crtežima upravo taj fatalni duh jedne epohe u kojoj se visoka tehnologija združila sa smrću.
Opus Blagoja Manevskog pripada vrhuncima makedonske umjetnosti. Stvaralaštvo ovog svestranog umjetnika kritika je odavno visoko vrednovala naglašavajući autorske specifičnost, koje je potvrđivao i na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u uglednim nacionalnim institucijama, muzejima i galerijama.
Tijekom četiri desetljeća, počevši od 80-ih godina (1985. u Ohridu je održana prva samostalna izložba), pa do danas Manevski je ostao među prvacima makedonske likovne scene što je više nego dovoljan razlog zaputiti se u galeriju “Vladimir Filakovac”.